Zašto ulagati u BiH?

Jedan biznismen iz Saudijske Arabije postavio je moderatorima plenarne sesije 1. Sarajevo Business Foruma (SBF), pred punim auditorijem učesnika uključujući i prisutne novinare, sasvim jednostavno i logično pitanje.

– Zašto BiH ja ulagao u Bosnu i Hercegovinu, a ne u neku drugu zemlju?
Moderatori, među kojima su, između ostalih, bili Bakir Izetbegović i Zlatko Lagumdžija pomalo zbunjeni ovim pitanjem odgovorili su nemušto, pominjujući već opšta mjesta o neiskorištenim potencijalima ove zemlje, obrazovanoj i jeftinoj radnoj snazi, ali ne dajući kvalifikovan odgovor o tome što su doista stvarne komparativne prednosti ove zemlje.
Zadovoljavajući odgovor jednostavno nisu mogli dati jer BiH osim resursa nema puno toga za ponuditi kao svoj investicijski benefit, pa kapital iz arapskih zemalja počivši od okruženja pa nadalje ide u svim smjerovima, milijarde se slijevaju od Britanije, preko Amerike pa evo u posljednje vrijeme sve do našeg susjedstva  – Srbije, ali ne i ovdje gdje je, prema projekcijama SBF-a trebalo da mu prvenstveno bude regionalni centar distribucije – u Sarajevu, odnosno Bosni i Hercgovini.
Bliži se novi Sarajevo Business forum, sudeći po najavama dolaze neka stara poznata lica (Babadžan, Mahatir Mohamed, regionalni lideri…) , a sigurno će biti i nekih novih, prezentiraće se stari nerealizovani elektroenergetski i infrastukturni projekti (hidroelektrane, vjetrelektrane, koridor Vc…) koji su ponuđeni prije tri godine, ali naravno i neki drugi.
Međutim, osim velikih riječi i pompeznih najava, do danas su od svega ostajali uglavnom prilično skromni rezultati.
Ne može se reći da nije bilo investicija kao direktnih proizvoda SBF-a, one postoje, konkretne su i uspješne, te time opravdavaju jednu od svrha ovog foruma, ali to je ipak daleko od onoga što bismo željeli i na koncu trebali vidjeti.
Tim prije kada znamo koliko investicija iz Ujedinjenih Emirata i Turske, recimo upravo posljednjih mjeseci dolazi u susjednu Srbiju.
Samo primjer investicijske kompanije koja je kao inicijativa pokrenuta u okviru SBF-a, a kojoj su trebali silni mjeseci da se registruje, nabolji je ilustrator zašto je BiH i pored velikih simpatija islamskog svijeta mjesto koje investitori još uvijek zaobilaze.
Diskusije koje su se mogle čuti na prethodnim SBF-ovima pokazale su da su potencijalni investitori dobro upoznati sa ovdašnjim neuralgičnim tačkama, a u svijetu biznisa važi pravilo da niko, ma koliko novca imao, neće ulagati zbog prijateljskih veza, nego zbog interesa.
Usput, govoriti kako imamo obrazovanu i kvalifikovanu radnu snagu nije baš sasvim tačno, jer uglavnom imamo radnu snagu koja ne odgovara potrebama tržišta rada, pa se tako gomilaju ekonomisti, pravnici dok pojedine kompanije na primjer “svijećom traže” obućare ili inžinjere tehničkih nauka.
Kad je pak riječ o jeftinoći radne snage, treba priznati da ima i jeftinijih, ako znamo na primjer za koliku platu rade radnici u Adidasovoj fabrici u Bugarskoj ili radnici u Makedoniji…
U BBI banci su svjesni da treba raditi na promjeni unutrašnjih poslovnih prilika i pokrenuli su aktivnosti na tom planu, no čini se da je to Sizifovski posao ako imate zemlju koja sama ne uspijeva promijeniti svoj imidž i osloboditi se epiteta zemlje-problema, ako zbog bavljenja unutrašnjim pitanjima “ne stiže“ da posrepmi neke elementarne „kućne poslove“, a kamoli da se nadmeće sa susjedima u privlačenju stranih investicija. A ta trka za investicije u regionu je evidentna i jako izražena.
Ovih dana ponovo je pojačana frekvencija posjeta stranih investitora u BiH, a i domaći političari prihvatili su naviku da prilikom posjeta stranim državama vode sa sobom privrednike, kao što to uostalom čine svi državnici.
No, ovu promjenu treba da prate i unutrašnja poboljšanja koja će zemlju, njenu administraciju, njen poslovni ambijent i nju samu kao brend prikazati u boljem svjetlu.
Promjene se moraju vidjeti, da bi prijatelji iz arapskog svijeta odriješili kesu, baš kao što će investitori koji budu dolazili na četvrti SBF sredinom ovoga maja, primijetiti da se nešto pomaklo u jedno vrijeme zastaloj izgradnji Al Shiddi centra na sarajevskom Marindvoru, investiciji na koju se pomalo gleda i kao na lakmus papir za eventualna druga ulaganja.

indikator.ba