Socijalizam je velika laž dvadesetog stoljeća. Iako je obećavao prosperitet, jednakost i sigurnost, donosio je siromaštvo, bijedu i tiraniju. Jednakost je postignuta samo u smislu da su svi jednaki u svojoj bijedi. Na isti način na koji Poncijeva šema ili lančano pismo u početku uspjeva, ali na kraju propada, socijalizam može pokazati rane znakove uspjeha. Ali svako dostignuće brzo blijedi kako se pojavljuju fundamentalni nedostaci centralnog planiranja. To je inicijalna iluzija uspjeha koja vladinoj intervenciji daje svoju pogubnu, zavodljivu privlačnost. Na duge staze, socijalizam se uvijek pokazao kao formula tiranije i bijede.
SOCIJALIZAM IGNORIŠE POTICAJE
Piramidalna šema je na kraju neodrživa jer se zasniva na neispravnim principima. Isto tako, kolektivizam je dugoročno neodrživ, jer je to pogrešna teorija. Socijalizam ne radi jer nije u skladu s osnovnim principima ljudskog ponašanja. Neuspjeh socijalizma u zemljama širom svijeta može se pratiti do jednog kritičnog nedostatka: to je sistem koji ignoriše poticaje.
U kapitalističkoj ekonomiji, poticaji su od najveće važnosti. Tržišne cijene, sistem računovodstva profita i gubitka i prava privatne svojine pružaju efikasan, međusobno povezan sistem poticaja za usmjeravanje i direktno ekonomsko ponašanje. Kapitalizam se zasniva na teoriji da su poticaji važni!
Pod socijalizmom, poticaji ili igraju minimalnu ulogu ili su potpuno ignorisani. Centralno planirana ekonomija bez tržišnih cijena ili profita, gdje je imovina u vlasništvu države, je sistem bez efektivnog mehanizma poticaja za direktnu ekonomsku aktivnost. Bez naglašavanja poticaja, socijalizam je teorija koja nije u skladu sa ljudskom prirodom i zato je osuđena na propast. Socijalizam se temelji na teoriji da poticaji nisu bitni!
“ČISTI” SOCIJALIZAM
U radijskoj debati prije nekoliko mjeseci sa marksističkim profesorom sa Univerziteta u Minesoti, ukazao sam na očigledne propuste socijalizma širom svijeta, na Kubi, Istočnoj Evropi i Kini. U vrijeme naše debate, haićanske izbjeglice su rizikovale svoje živote pokušavajući da dođu do Floride u čamcima kućne izrade. Zašto, pitao sam ga, ljudi bježe iz Haitija i plove skoro 800 kilometara po okeanu da bi došli do “zle kapitalističke imperije” iako se nalaze na samo 80 kilometara od “radničkog raja” Kube?
Marksista je priznao da mnoge “socijalističke” zemlje širom svijeta ne uspijevaju. Međutim, prema njegovim riječima, razlog za neuspjeh nije u tome što je socijalizam manjkav, već što socijalističke ekonomije ne primjenjuju “čist” socijalizam. Savršena verzija socijalizma bi funkcionisala; to je samo nesavršeni socijalizam koji ne funkcioniše. Marksisti vole da upoređuju teoretski savršenu verziju socijalizma s praktičnim, nesavršenim kapitalizmom koji im omogućava da tvrde da je socijalizam superiorniji od kapitalizma.
Ako je savršenstvo zaista bila dostupna opcija, izbor ekonomskih i političkih sistema bio bi irelevantan. U svijetu s savršenim bićima i beskonačnim obiljem, svaki ekonomski ili politički sistem – socijalizam, kapitalizam, fašizam ili komunizam – bi savršeno funkcionisao.
Međutim, izbor ekonomskih i političkih institucija je presudan u nesavršenom univerzumu s nesavršenim bićima i ograničenim resursima. U svijetu oskudice, neophodno je da se ekonomski sistem zasniva na jasnoj strukturi poticaja za promovisanje ekonomske efikasnosti. Pravi izbor s kojim se suočavamo je nesavršeni kapitalizam i nesavršeni socijalizam. S obzirom na taj izbor, dokaz historije u velikoj mjeri favorizuje kapitalizam kao najbolji ekonomski sistem bogaćenja.
Snaga kapitalizma može se pripisati strukturi poticaja koja se zasniva na: (1) cijene koje određuju tržišne sile, (2) sistem računovodstva profita i gubitka i (3) prava privatne svojine. Neuspjeh socijalizma može se pratiti i on vodi direktno do zanemarivanja ovih triju komponenti koje pospješuju efikasnost.
CIJENE
Sistem cijena u tržišnoj ekonomiji vodi ekonomsku aktivnost tako besprijekorno da većina ljudi ne cijeni njegovu važnost. Tržišne cijene prenose informacije o relativnoj oskudici, a zatim efikasno koordiniraju ekonomsku aktivnost. Ekonomski sadržaj cijena obezbjeđuje poticaje koji promovišu ekonomsku efikasnost.
Na primjer, kada je OPEC-ov kartel ograničio snabdijevanje naftom u sedamdesetim godinama, cijene nafte su dramatično porasle. Više cijene nafte i benzina prenosile su vrijedne informacije i kupcima i prodavcima. Potrošači su dobili jaku, jasnu poruku o oskudici nafte zbog viših cijena na pumpi i bili su primorani da dramatično promijene svoje ponašanje. Ljudi su reagovali na oskudicu tako što su vozili manje, više putovali zajedno, koristili javni prijevoz i kupovali manje automobile. Proizvođači su reagovali na rast cijene povećavajući svoje napore na istraživanju novih izvora nafte. Pored toga, više cijene nafte omogućile su proizvođačima da pokrenu istraživanja i razvijaju alternativna goriva i izvore energije.
Informacije prenešene rastom cijena nafte pružile su odgovarajuću strukturu poticaja i kupcima i prodavcima. Kupci su povećali svoje napore da sačuvaju sada dragocjeniji resurs, a prodavci su povećali svoje napore da pronađu više ovog oskudnog resursa.
Jedina alternativa tržišnoj cijeni je kontrolisana ili fiksna cijena koja uvijek prenosi pogrešne informacije o relativnoj oskudici. Neodgovarajuće ponašanje je rezultat kontrolisane cijene, jer su lažne informacije prenesene umjetnom, netržišnom cijenom. Pogledajte šta se dogodilo tokom 1970-ih kada su cijene gasa SAD-a bile kontrolisane. Pojavili su se dugi redovi na benzinskim pumpama širom zemlje, jer je cijena benzina bila održavana na vještački niskom nivou od strane vlade. Potpuni utjecaj oskudice nije precizno prenesen. Kao što je Milton Friedman u to vrijeme istakao, mogli smo da eliminišemo redove na pumpi u jednom danu tako što bismo omogućili da cijena poraste kako bi se očistilo tržište.
Iz našeg iskustva u kontroli cijena benzina i dugih redova na pumpi i opće neugodnosti, dobijamo uvid u ono što se dešava u socijalizmu gdje se kontroliše svaka cijena u privredi. Kolaps socijalizma je djelimično posljedica haosa i neefikasnosti koji su rezultat vještačkih cijena. Sadržaj informacija kontrolisane cijene je uvijek iskrivljen. To, zauzvrat, iskrivljuje mehanizam poticaja cijena u socijalizmu. Cijene koje se primjenjuju uvijek su ili previsoke ili preniske, što stvara stalne nedostatke i viškove. Tržišne cijene su jedini način za prijenos informacija koje će stvoriti poticaje za osiguranje ekonomske učinkovitosti.
PROFITI I GUBICI
Socijalizam je također propao zbog toga što nije funkcionisao u skladu s konkurentnim, računovodstvenim sistemom profita i gubitka. Profitni sistem je efikasan mehanizam praćenja koji kontinuirano procjenjuje ekonomske performanse svakog poslovnog preduzeća. Firme koje su najefikasnije i najuspešnije u pružanju javnog interesa nagrađuju se profitom. Firme koje posluju neefikasno i ne služe javnom interesu, kažnjavaju se gubicima.
Nagrađivanjem uspjeha i kažnjavanjem neuspjeha, profitni sistem osigurava snažan disciplinski mehanizam koji kontinuirano preusmjerava resurse od slabih, neuspješnih i neefikasnih firmi prema onim preduzećima koja su najefikasnija i najuspješnija u službi javnosti. Konkurentni profitni sistem osigurava stalnu re-optimizaciju resursa i pokreće ekonomiju ka većim nivoima efikasnosti. Neuspješne firme ne mogu izbjeći jaku disciplinu tržišta pod sistemom profita/gubitka. Konkurencija prisiljava kompanije da služe javnom interesu ili trpe posljedice.
Pod centralnim planiranjem, ne postoji sistem računovodstva profita i gubitka koji bi precizno mjerio uspjeh ili neuspjeh različitih programa. Bez profita, ne postoji način da se discipliniraju firme koje ne služe javnom interesu i nema šanse da budu nagrađene za to. Ne postoji efikasan način da se utvrdi koji programi treba da se prošire, a koji da potpišu ili prekinu.
Bez konkurencije, centralno planirane ekonomije nemaju efikasnu strukturu poticaja za koordinaciju ekonomske aktivnosti. Bez poticaja, rezultati su spiralni ciklus siromaštva i bijede. Umjesto kontinuiranog preusmjeravanja resursa ka većoj efikasnosti, socijalizam pada u vrtlog neefikasnosti i neuspjeha.
PRAVA PRIVATNE SVOJINE
Treći fatalni nedostatak socijalizma je njegovo očigledno zanemarivanje uloge privatnih imovinskih prava u stvaranju poticaja koji pospješuju ekonomski rast i razvoj. Neuspjeh socijalizma širom svijeta je “tragedija zajedničkog dobra” na globalnoj razini.
“Tragedija zajedničkog dobra” odnosi se na britansko iskustvo iz šesnaestog stoljeća kada su određeni pašnjaci bili u zajedničkom vlasništvu sela i bili dostupni za javnu upotrebu. Zemljište je brzo preplavljeno i na kraju je postalo bezvrijedno jer su seljani eksploatisali zajedničke resurse.
Kada su sredstva u javnom vlasništvu, ne postoje poticaji za pospješivanje mudrog upravljanja. Dok privatna svojina stvara poticaje za očuvanje i odgovorno korišctenje imovine, javna imovina potiče neodgovornost i uništavanje. Ako svi posjeduju imovinu, ljudi se ponašaju kao da je niko ne poseduje. A kada je niko ne posjeduje, niko se za nju ne brine. Javno vlasništvo potiče zanemarivanje i loše upravljanje.
Pošto je socijalizam, po definiciji, sistem obilježen “zajedničkim vlasništvom sredstava za proizvodnju”, neuspjeh socijalizma je “tragedija zajedničkog dobra” na nacionalnoj razini. Veliki dio ekonomske stagnacije socijalizma može se pratiti zbog neuspjeha da se uspostave i promovišu prava privatne svojine.
Kao što je primijetio peruanski ekonomista Hernando de Soto, možete putovati u seoskim zajednicama širom svijeta i čut ćete pseće laveže jer čak i psi razumiju imovinska prava. Samo državne vlade nisu uspjele da shvate imovinska prava. Socijalističke zemlje tek sada počinju da prepoznaju značaj privatne imovine dok privatizuju dobra i imovinu u istočnoj Evropi.
PITANJE POTICAJA
Bez poticaja tržišnih cijena, obračuna dobiti i gubitka i dobro definisanih imovinskih prava, socijalističke ekonomije stagniraju i propadaju. Ekonomska atrofija koja se javlja u socijalizmu direktna je posljedica njenog zanemarivanja ekonomskih poticaja.
Nijedna poklon prirodnih resursa ne može kompenzovati zemlju zbog nedostatka efikasnog sistema poticaja. Rusija je, na primjer, jedna od najbogatijih zemalja na svijetu u pogledu prirodnih resursa; ima neke od najvećih svjetskih rezervi nafte, prirodnog gasa, dijamanata i zlata. Njene vrijedne poljoprivredne površine, jezera, rijeke i potoci protežu se preko kopnenog područja koje obuhvacta 11 vremenskih zona. Ipak, Rusija je i dalje siromašna. Prirodni resursi su od pomoći, ali krajnji resursi svake zemlje su neograničeni resursi njegovih ljudi – ljudski resursi.
Njihovim neuspjehom da potiču, promovišu i njeguju potencijal svojih ljudi kroz institucije za poticanje, centralno planirane ekonomije lišavaju ljudski duh punog razvoja. Socijalizam propada jer ubija i uništava ljudski duh – dovoljno je da pitate ljude koji napuštaju Kubu u splavovima i čamcima kućne izrade.
Kako se nekadašnje centralno planirane ekonomije kreću ka slobodnim tržištima, kapitalizmu i demokratiji, one traže od Sjedinjenih Država vodstvo i podršku tokom tranzicije. Sa neprevaziđenom 250-godišnjom tradicijom otvorenih tržišta i ograničene vlade, Sjedinjene Države su jedinstveno kvalifikovane da budu svjetlo vodilja u svjetskoj tranziciji ka slobodi i samostalnosti.
Mi imamo obavezu da nastavimo da obezbjeđujemo okvir slobodnih tržišta i demokratije za globalnu tranziciju ka slobodi. Naša odgovornost prema ostatku svijeta je da nastavimo da se borimo protiv zavodljivosti etatizma širom svijeta i kod kuće. Zavodljiva priroda etatizma nastavlja da nas iskušava i mami u Barmecidalnu iluziju da vlada može stvoriti bogatstvo.
Zavodljivost socijalizma nas neprestano mami ponudom: “Odrekni se malo svoje slobode i ja ću ti dati malo više sigurnosti.” Kao što je iskustvo ovog stoljeća pokazalo, nagodba je primamljiva, ali se nikada ne isplati. Na kraju gubimo i našu slobodu i našu sigurnost.
Programi kao što su socijalizovana medicina, socijalna zaštita, socijalna sigurnost i zakoni o minimalnoj plati i dalje će nas mamiti jer na površini izgleda da su svrsishodni i korisni. Ti programi, kao i svi socijalistički programi, dugoročno neće uspjeti bez obzira na početne pojave. Ovi programi su dio velike laži socijalizma jer ignorišu važnu ulogu poticaja.
Socijalizam će ostati stalna kušnja. Moramo biti oprezni u našoj borbi protiv socijalizma ne samo širom svijeta već i ovdje u Sjedinjenim Državama.
Neuspjeh socijalizma inspirisao je svjetsku renesansu slobode i samostalnosti. Prvi put u historiji svijeta, dan koji dolazi vrlo brzo je dan kada će većina ljudi u svijetu živjeti u slobodnim društvima ili društvima koja se ubrzano kreću prema slobodi.
Kapitalizam će igrati glavnu ulogu u globalnom oživljavanju slobode i prosperiteta, jer njeguje ljudski duh, nadahnjuje ljudsku kreativnost i promoviše poduzetnički duh. Pružajući moćan sistem poticaja koji promovišu štedljivost, naporan rad i efikasnost, kapitalizam stvara bogatstvo.
Glavna razlika između kapitalizma i socijalizma je sljedeća: Kapitalizam funkcioniše.
Piše: Mark J. Perry (FEE)
S engleskog preveo: Resul Mehmedović
Dialogos
