Zašto je Osim u pravu: NSBiH je udavio domaći fudbal diletantskim odnosom prema oblasti TV prava
“Imamo organizaciju utakmice kakva je, imamo publiku koja ne prati nešto specijalno. TV prenosi su naopaki, to moram reći kada ste me već zvali i više me nećete zvati. Ima ih više, ali na televizijama koje niko ne gleda. Prije pet godina to nije bio slučaj”, potpuno otvoreno i direktno sinoć je izgovorio trener Željezničara Amar Osim u emisiji na BHT1 posvećenoj zbivanjima u domaćem nogometnom prvenstvu.
Ovim riječima kao skalpelom je trofejni stručnjak zarezao temu o kojoj se najviše – šuti. Televizijska prava i prenosa u većini evropskih nogometnih liga jedna su od osnovnih materija i ujedno najveći izvor prihoda za klubove i nacionalni savez. Ali ne i kod nas.
Aljkavi gard Nogometnog saveza BiH, koji je gledao samo kako da brže-bolje potpiše ugovor sa Mojom TV, bez prethodne analize kako će se prenosi na nekomercijalnoj platformi kojoj pristup ima samo mali dio ljubitelja fudbala (i sa tehnikom iz prošlog stoljeća) odraziti na dodatno smanjivanje popularnosti ionako srozane Premijer lige BiH, rezultirao je novim udarcem u pleksus bh. fudbala.
Neko će reći da prenose PLBiH može gledati svako ko je voljan uplatiti 2 KM za jednu utakmicu, a ne samo korisnici usluga državnog operatera. Međutim, u našoj kulturi zapravo nikad nije u pravom smislu zaživio taj “pay-per-view” sistem dijelom i zbog manje platežne moći bh. građana u odnosu na žitelje većine drugih evropskih zemalja. Sem toga, pomalo je i bezobrazno od gledalaca tražiti u današnjem vremenu, kada je HD slika postala uobičajeni standard, da plate za kvalitet prenosa iz doba Hladnog rata.
I šta sad imamo. Nikad manje gledano domaće prvenstvo. Nikad manje “izložene” igrače iz PLBiH prema vanjskim tržištima. U video-roomu jednog Udinesea naći ćete čak hrvatske, srbijanske i ostale regionalne kanale, ali ne i TV stanicu koja prenosi bh. nogometno takmičenje. Danas ugledniji skauti prvo na televiziji ugledaju talenta, pa tek poslije dolaze da ga vide uživo. Naše talente ne mogu vidjeti ni na satelitu.
Dakle, nema nas na mapi. Barem onoj televizijskoj. A sve zbog toga što u Nogometnom savezu BiH misle da je jedino važno uzeti dva miliona KM i pritom zadržati veliki dio kolača za sebe. Klubovi dobijaju mrvice, to je opšte poznato. Od tih sredstava budu plaćene tek kazne koje ekipe zarade tokom sezone, a nerijetko je riječ o iznosu manjem od 30.000 KM godišnje. Slobodno izračunajte koliko u toj računici ostane novca glavešinama u NSBiH.
Javna je tajna da su iz Saveza svojevremeno izvršili pritisak na FK Željezničar, kada su Plavi namjeravali potpisati ugovor sa jednom regionalnom sportskom TV kućom u vezi prava prenosa njihovih prvenstvenih utakmica. Jednostavno im je poručeno da će doći u pitanje finansijska pomoć za renoviranje Grbavice ukoliko se odluče za pomenuti ugovor…
Ironija je da su klubovi ti koji bi trebali odlučivati o TV pravima Premijer lige BiH, kao što je slučaj, ponavljamo se, u većini drugih zemalja. No, upravo i oni stoga snose dio krivice za novonastalu situaciju i “negledljivost” lige, s obzirom da su inercijom prepustili te ovlasti Savezu, koji bi ovdje zapravo trebao biti samo njihov servis.
Najmanje je zapravo u cijeloj priči odgovoran BH Telecom. Ponudili su takav ugovor, potpuno legitimno, a na njihove uvjete je pristao NSBiH. I to nije bila jedina ponuda, treba naglasiti, što dodatno pojačava dojam da u Savezu uopšte nisu uključivali mozak prilikom vaganja opcija.
Diletantskim odnosom prema ovoj oblasti, najznačajnijoj u modernom nogometu, pokazali su koliko zapravo (ne) znaju s čim imaju posla. Klubovi Premiershipa pune više od 50 posto vlastitih budžeta novcem od TV prava i imaju najgledaniju ligu svijeta, dok NSBiH dodatno ugrožava imidž vlastitog prvenstva čineći ga nepristupačnim većem dijelu gledalaca te pritom ekipama baca sitniš pod noge.
Možemo i o konkretnim imenima. Recimo, Elvedin Begić. U jednom neformalnom razgovoru sa jednim “poznavaocem fudbalskih prilika u BiH” izgovoreno je kako se predsjednik Nogometnog saveza zapravo i ne bi tebao baviti TV pravima. Pa, čime bi se trebao baviti, ako ne ovim krucijalnim segmentom? Možda arhitekturom, s obzirom da u NSBiH očito očekuju da se navijači dive njihovim zgradama, a ne partijama na travnjacima.
Begić, kao čelni čovjek organizacije, ima mogućnosti i ovlasti raspetljati čvor, uvesti možda neku TV stanicu sa širim auditorijem i HD kvalitetom u priču o Premijer ligi BiH.
Ali, sve dok predsjednik Saveza živi u oblacima te mašta o UEFA-inim komisijima nerealno je očekivati da svoje ulaštene cipele uprlja blatom u kojem se dave bh. klubovi i domaće prvenstvo. Trebao bi ipak znati da je krajnji čas da zaboravi nionske hodnike te se pozabavi onima zbog kojih je tu gdje jeste. Ljubiteljima fudbala u BiH. Još smo tu. Iako ne palimo TV ekrane.
Autor: Hajrudin PROLIĆ
scsport.ba
