Zaštita ili atak “Stare dame” na prava djeteta – Neobrezana Evropa

Nacrt rezolucije Vijeća Evrope (VE) koja se, uz ostalo, odnosi i na to da bi se sa sunećenjem dječaka trebalo sačekati dok oni dovoljno ne odrastu da sami odluče o tom činu, izazvala je žestoke reakcije širom svijeta, posebno među muslimanima i Jevrejima kod kojih je to obavezan vjerski čin i dio tradicije i kulture.

(Preporod – Piše: Ale Kamber)

Ono što je dobro u BiH je da su se pokušaju zabrane sunećenja, odnosno ataku neobrezane “Stare dame”na prava djeteta, jednako usprotivili predstavnici i muslimanske i jevrejske i katoličke i pravoslavne vjere, držeći da bi zabrana sunećenja bila atak na vjerska prava porodice i djeteta koji iščekuju tu vjersku i svečanu običajnu ceremonuju, pa i zdravstveno-higijensku.

“Ne postoji nijedan musliman od njih milijardu i po koji će tu rezoluciju  prihvatiti. Te priče iz VE su zasnovane na antiislamu. Sutra im se neće svidjeti namaz, ezan, kurban…Ovo za muslimane ne znači ništa drugo do provokaciju. Ako oni sutra to pitanje budu uslovljavali Bosni i Hercegovini i Turskoj da nećemo zbog sunećenja ući u Evropsku uniju, pa i ne moramo. Mi bez islama nigdje ne idemo”,kategorički je izjavio Mustafa Sušić, muvekkit RIZ BiH, dodajući da je sunećenje muške djece za muslimane zasnovano na islamskoj tradiciji i Sunnetu, te da to pitanje muslimanima može neko zabraniti samo ako će upotrijebiti silu!

I Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, misli da spomenuta rezolucija neće zaživjeti, dodajući da miješanje društvenih zajednica u vjerska pitanja nije prihvatljivo.

“Parlamentarci u Evropi su dovoljno svjesni koji su limiti, a koja su ljudska i vjerska prava zagarantirana svim građanima Evrope, pa i onima koji obrezuju svoju djecu. Svaka zabrana obrezivanja je zabrana vjerskih prava koja su garantirana drugim konvencijama Vijeća Evrope”,pojasnio je Finci.  I u pravu je. Ovim nacrtom rezolucije Evropa pobija svoje ranije usvojene i više akte od rezolucije, pada u kontradiktornost, navodno boreći se za prava djeteta koja zapravo pokušava kršiti. Djeca se po rođenju rađaju čista i od samog rođenja, odrastanjem u porodici kao osnovnoj ćeliji društva postaju pripadnici muslimanske, jevrejske, kršćanske ili druge vjere. Kod prve dvije vjere sunećenje je vjerski i običajni čin, dakle, pravo na vjeru, običaje i kulturu  koje ni neobrezana Evropa nema pravo da im uskrati, pa niti da ih nametne eventualno silom. Jer u vjeri nema prisile.

U izjavi za Avaz i pročelnik Katehetskog ureda Vrbosanske nadbiskupije monsinjor Petar Jukić je istakao da je sunećenje kod muslimana i Židova strogo vjersko pitanje i smatra da  Nacrt rezolucije VE zadire u bitna religijska pitanja. “U to se nema pravo nikakva civilna, državna, politička ili stranačka zajednica miješati. To je povijesna stvar, nije nešto od jučer, a ovo njihovo je novotarenje. Oni nastupaju u ime nekakvih građanskih prava i zaštite čovjeka, a zapravo vrše nasilje nad čovjekom, nad njegovom slobodnom voljom, opredjeljenjem i religioznošću. To su određeni liberalni krugovi koji se ne osvrću na određene ustaljene stavove i uvjerenja određenih naroda i religija…Njihovi argument su toliko jadni i plitki da ne vidimo da se baš oni zauzimaju za čovjeka koji je inače obespravljeniji više nego ikada”, izjavio je Jukuć.

Spomenuti Nacrt rezolucije nema podršku ni unutar Pravoslavne crkve u BiH. Đakon Mitar Tanasić kaže da bi takva odluka ukoliko bi bila prihvaćena u VE otvorila put sličnim odlukama za sve vjerske zajednice, što je po njemu neprihvatljivo. “To je direktno miješanje u rad vjerskih zajednica i odgoj djece. Onda bi po njihovoj logici trebalo za sve ostale odluke sačekati da djeca odrastu i samostalno odluče i kad su u pitanju nacionalna kultura i tradicija, što je apsurdno i mi takve odluke ne možemo podržati”, kazao je Tanasić.

Sunnetluk -krivično djelo?!

Sud u Kelnu je prošle godine ocijenio da je obrezivanje djeteta tjelesno ranjavanje koje može biti kažnjivo! U toj odluci suda je navedeno “da se tijelo djeteta trajno i nepovratno mijenja obrezivanjem”, te dodaje “da je ta promjena  protivna interesu djeteta koje kasnije samo treba da odluči o svojoj vjerskoj pripadnosti, izuzev obrezivanja iz medicinskih razloga”.

I ovdje je napravljen previd. Pa jedan od razloga sunećenju i jeste upravo medicinsko-higijenski, odnosno preventivni u odnosu na moguće infekcije i zaraze i on je uz vjerski i najvažniji razlog, premda je tu još nekoliko razloga za obrede sunećenja.

Nasreću ne misle svi Nijemci kao sud u Kelnu, niti svi Evropljani kao inicijatori Nacrta rezolucije o zabrani sunećenja. Njemački parlament je velikom većinom glasova u decembru 2012. godine ipak usvojio pravo na sunećenje, dok je to Švedska uradila 2001. godine uprkos protivljenju ekstremnih desničara.

Tradicija

Obrezivanje muške djece jedna je od obaveznih dužnosti muslimana, a tradicionalno su to vršili beriberi, ili kako su ih u BiH zvali berbe, čije se porodično umjeće prenosilo s koljena na koljeno. Među Bošnjacima se uvijek pridavao veliki značaj ovom činu, a običaji variraju od sredine do sredine i zavisno od materijalne situacije. Međutim i najsiromašniji su sunetili djecu i darovali ih zbog toga. Uglavnom su se djeca sunetila nakon 40 dana po rođenju ili oko Kurban-bajrama. Premda mnoga i starija. Običaj je bio dječaku za tu prigodu izvesti košuljicu, a oni siromašniji bi sašili skromnu suknjicu. Košuljice su išle s koljena na koljeno, iz ruke u ruku, ali se nastojalo da i košuljica i posteljina budu što ljepše. Sunećenje se ponekad oglašavalo pucnjavom ili telalom. Uz obred sunećenja i nakon darovanja i dove obično se za ukućane i goste spremao i bogat ručak uz neizbježnu baklavu. Uz vlastito dijete imućniji bi često znali sunetiti i siromašnu komšijsku djecu, što se smatralo pohvalnim i čak dužnošću imućnijih. Posljednjih godina sunećenje se uglavnom obavlja u medicinskim ustanovama, ali su većina običaja uz sunećenje ostali. Po Bosni, a posebno u Sandžaku, često se dešavaju sunećenja više dječaka odjednom. “Kad Vilići seku udavaše/ trista ovnov`kurban učiniše/tri  turbeta nova sagradiše/trista djece sunet učiniše/da im seka zdravo goru prijde.”

Činu obrezivanja se posebno veliki značaj pridaje u Turskoj gdje sunetluk bude povod i za velike gozbe i kulturne manifestacije. Ništa manje značaja  se obrezivanju ne poklanja u arapskim i drugim islamskim zemljama.

Što se Jevreja tiče oni čak ranije obrezuju mušku djecu nego muslimani. Bosanski Jevreji to čine osmog dana od rođenja djeteta i sunećenje je kod njih “Bogu ugodno djelo (micva)”. Sam “čin obrezivanja-berit mila je potvrda Saveza Božjeg s odabranim narodom, kojega je Svevišnji sklopio s našim praocem Abrahamom”(Ibrahimom, a.s.). Kao i među Židovima širom svijeta i među bosanskim je čin obrezivanja bio i ostao radostan porodični događaj na kojeg se zove veliki broj gostiju kojima otac djeteta priređuje gozbu. Obrezivanje se odvija ili u sinagogi ili u roditeljskoj kući, a obavlja ga mohel. Prilikom obrezivanja djetetu se daje i ime.