Zapošljavanjem do glasača

Podatak da u administrativno-birokratskom sistemu ove zemlje radi 180.000 uposlenih napose je dovoljan da obeshrabri i najoptimističnijeg vjernika u promjene i bolje sutra. I to ne zbog njihovog broja – koji je zastrašujući – nego zbog druge jednostavne računice koju ću objasniti u nastavku.

Narodne kuhinje

Naime, ako se spomenutoj brojki doda i broj uposlenih u javnim preduzećima nad kojim kontrolu imaju političke stranke – poput telekoma, elektrodistribucija, pošta, bolnica – te broj uposlenih u firmama u vlasništvu ili sponzoriranih od političkih partija… pa se ukupan zbir pomnoži sa brojem punoljetnih članova domaćinstava tih sretnika (naprimjer, tri) dobije se gotovo u decimalu tačan broj glasača na svim prethodno održanim izborima koji su se, svi odreda, završavali onako kako su se završavali, a čije posljedice trpimo već, bezmalo, desetljećima.

Drugim riječima, demokratsku vlast zahvaljujući kojoj, s jedne strane, nikada nije ni obnovljen ni formiran nijedan privredni subjekt, a bankarski sistem prepušten isključivo strancima, a s druge (zahvaljujući kojoj) imamo zemlju u kojoj je broj zaposlenih – osim nabrojanih – jednak broju penzionera, birali su i izabrali isključivo oni koji zahvaljujući njoj imaju osiguranu egzistenciju. Jednako jednostavnom računicom postaje jasna i – za naše uvjete – prilično visoka prosječna plata, 850 KM za januar 2014., te naslutiti rješenje enigme vlasnika i porijekla velikog broja novih i skupocjenih automobila na našim ulicama, kako onih koje voze stariji ljudi, tako i onih koje voze iznimno mlade žene.

Nadalje, prosječnom stanovniku Bosne i Hercegovine malo je poznato da se političke stranke u BiH finansiraju i iz budžeta različitih nivoa u BiH, a da su raspodjela ovih sredstava i načini finansiranja utvrđeni i regulirani Zakonom o finansiranju političkih partija te Izbornim zakonom, te da su to rijetki zakoni koji se dosljedno primjenjuju u ovoj zemlji.

Prema odredbama ovih zakona pravo na finansijska sredstva iz budžeta ostvaruju “one političke partije, nezavisni kandidati, liste i koalicije koje imaju svoje predstavnike u skupštinama. Ovi troškovi se djelimično koriste za svakodnevno funkcionisanje partija, nezavisnih kandidata, lista i koalicija, a djelimično za finansiranje izborne kampanje. Prema novom zakonu, ukupan iznos dobrovoljnog priloga fizičkog lica političkoj stranci ne smije prelaziti 10.000 KM u kalendarskoj godini, donacija pravnog lica političkoj stranci ne smije biti veća od 50.000 KM, a član političke partije na ime svoje stranke ne smije uplatiti više od 15.000 KM tokom kalendarske godine, uključujući i stranačku članarinu.

Usporedbe radi i da bi podaci bili razumljiviji, dati su podaci iz budžeta u davanjima za humanitarne organizacije (posebno Crveni krst, Crveni križ, Crveni polumjesec, „Caritas“, „Merhamet“) i izdvajanja ili pomoć za javne kuhinje. Prema nekim javnim pokazateljima, u Bosni i Hercegovini u krajnjem siromaštvu živi oko 60 posto penzionera, njih 215.000 prima manje od 300 KM, a svaki peti (20 posto) građana živi od tri KM dnevno, odnosno od 90 KM mjesečno! S jednim obrokom dnevno iz narodne kuhinje preživljava najmanje 20.000 građana, a čak 700.000 živi ispod opće granice siromaštva (u što se ubrajaju svi s manje od 240 KM primanja mjesečno).

Oko 20 posto stanovništva u BiH nije u mogućnosti da svakodnevno obezbijedi jedan obrok, broj korisnika javnih kuhinja u BiH se iz dana u dan povećava, naporedo s tim brojne javne kuhinje zatvaraju se zbog nemogućnosti finansiranja, a nijedna institucija na državnom nivou nema podatke o broju korisnika, broju kuhinja, mjestima u kojima one rade, te načinima njihovog finansiranja i održavanja.

Nedvojbeno je jasno da u ovom trenutku parlamentarne stranke koje su svoje učešće u vlasti – bilo kao pozicija ili, pak, kao opozicija – osigurale na nekom od prethodnih izbora imaju zastrašujuću komparativnu prednost pred svim alternativnim i/ili nezavisnim pojedincima ili bilo kojem drugom vidu organiziranog političkog djelovanja. Političke stranke i partije su osnov svakog – pa i ovog, pseudofeudalnog – demokratskog sistema i demokratija kao takva bez njih je nezamisliva. Ali, isto tako je nezamislivo da vlasnici vlasti i gospodari sudbina, pored svih do sada otkrivenih – javnih i tajnih – načina korištenja beneficija koje su – same sebi i samo sebi – osigurale dosadašnjim učešćem u političkom životu ove zemlje.

Bode u oči njihova osobna bahatost (“Štedite! Nemojte jesti!”, “Mjesecima su ljudi bez plate, nemaju za hljeb, a žive… Znači sve se može kad se hoće…”), neodgovorno raspolaganje javnom imovinom, potpuni izostanak bilo kakvog zanimanja za stanje u kojem žive njihovi podanici, vrijeđanje inteligencije i surovost prema zdravom razumu, nedostatak inventivnosti ili zainteresiranosti za rješavanje osnovnih potreba ljudi kojima vladaju, ali je krajnja drskost i ultimativni bezobrazluk sve to finansirati iz državnog proračuna i još nas za te potrebe zaduživati kod MMF-a i drugih – pa i privatnih – međunarodnih finansijskih institucija.

Politički skakavci

Neprihvatljivo je da se političke stranke, koje su u samoj svojoj suštini nedemokratske i služe rješavanju egzistencije njihovih aktivista čiji prvaci svu svoju radnu energiju i proračunski novac uložili u cementiranje vlastitih pozicija, ne finansiraju samo i isključivo iz članarine i/ili donacijama svojih izdašnih članova i simpatizera. Na taj način ne samo da bi one postale puno bliže članstvu i građanima nego bi se pokazala i njihova stvarna moć.

Dozvoljavamo da je nedostatak morala, odgovornosti i suosjećajnosti urođena ili stečena osobina, u svakom slučaju nečiji osobni izbor, ali taj izbor ne bi trebali financirati porezni obveznici. Nažalost, svakodnevno smo svjedoci ukidanja neuporedivo značajnijih izdataka, uglavnom iz domena socijalnih davanja, nedostatka lijekova i medicinskog materijala, nemogućnosti finansiranja liječenja teško oboljelih, nepostojanja fondova za skrb o starijim i iznemoglim te humanitarnih akcija za operacije djece. Zar to nije preča namjena za koju se moglo odvojiti 17.282.069,47 KM, koliko je prošle godine izdvojeno, ili sa 191.613.914,86 KM, koliko su u periodu od 2004. do 2013. godine pojeli naši politički skakavci.

Autor: Edin Urjan Kukavica

Avaz