Kolumne

Pravoslavni terorizam-lajt

Ponavljamo objavu iz 2017. godine
Piše: Julija Latinjina

Ruska vlast je odnegovala do sada nezabeleženu pojavu – pravoslavni terorizam. Ili, ako je nekome više po volji, pravoslavno-monarhistički terorizam. I to u slavu nikog drugog do Nikolaja II Mirotočivog.

Pre nešto više od nedelju dana, jedan (kasnije se ispostavilo) psihički oboleli građanin Jekaterinburga uleteo je svojim kamionom natovarenim lako zapaljivim materijalom u stakleni foaje mesnog bioskopa, zapalio ga i pokušao da pobegne. Činilo se da je po sredi bio samo „kurcšlus“ nastao u glavi još jednog našeg građanina i ništa više. I mada je poznato da ljudi neadekvatnog ponašanja jedni druge privlače (to se naziva induktivna psihoza), ipak se činilo da se ovoga puta radilo o takozvanom „pojedinačnom slučaju“. Na misao o slučajnom incidentu navodila je i činjenica da u ovom od vatre postradalom jekaterinškom bioskopu niko nije ni imao nameru da prikazuje „Matildu“. Ali ovaj naš raspamećeni građanin ga je i pored toga zapalio.

A onda su ispred kancelarije Konstantina Dobrinjina, advokata koji zastupa interese reditelja ovog filma Alekseja Učitelja, pre dva dana zapaljena dva automobila. I da ne bi bilo zabune, počinioci su pored izgorelih kola ostavili cedulju sa zabeleškom sledeće sadržine: „Zbog Matilde ćete svi goreti!“ Tako je postalo jasno da je aktuelna ruska vlast svojom neaktivnošću odnegovala jednu do sada nezabeleženu pojavu – pravoslavni terorizam. Ili, ako je nekome više po volji, pravoslavno-monarhistički terorizam. I to u slavu nikog drugog nego Nikolaja II Mirotočivog.

Pravoslavlje se do sada nije isticalo kao religija sklona terorizmu. To do skoro čak nije trebalo naročito dokazivati. Nije bilo potrebe da se kao danas na svim ćoškovima razglašava kako je pravoslavlje mirna religija i kako su svi oni koji tvrde obratno samo nesrećnici koji pate od teškog oblika „ortodoksofobije“. To da pravoslavlje nema veze s terorizmom bilo je nekako očigledno. Naravno, u dalekoj istoriji je bilo tu i tamo žestokih incidenata, kao na primer masovno spaljivanje pripadnika sekte Škarije Jevrejina (жидовствующие), prethodno zatvorenih u gvozdene kaveze (početkom 16. veka), pa teror Atanasija Velikog nad verskim neistomišljenicima u Egiptu, pa sistematsko istrebljivanje pagana i rušenje njihovih hramova i spomenika koje su vršili bojovnici izvesnog Kinegija, desne ruke imperatora Teodosija itd. Ali složićete se, sve je to davno prošlo vreme. U novije vreme, pravoslavlje je moglo da se podiči tek aktivistima tipa Enteo, skandalmajstorima koji takoreći i ne kriju da im je samo do sopstvene promocije stalo. Kraće rečeno, na prvi pogled je jasno da ti ljudi nemaju ni trunku želje da svoje živote žrtvuju za pravoslavlje i da ništa od njihove aktivnosti nikada nije zaličilo na islamistički terorizam.

Odavno je već poznato da je ludilo zarazno. A ludilo se od ideologije razlikuje time što u prvom slučaju imamo posla sa samo jednim bezumnikom, a drugi podrazumeva da ih je mnogo. Kada je Natalija Poklonskaja prvi put javno obznanila svoju ljubomoru prema već davno pokojnom imperatoru i njegovoj lepoj štićenici (današnjim kolokvijalnim jezikom rečeno sponzoruši), malo ko je mogao pretpostaviti da ova njena sasvim lična emocija može izazvati toliku pažnju, naročito kod muškog dela našeg stanovništva. Jer na kraju krajeva, siroti pokojnik je u gotovo svakom smislu bio zaista krajnje beznačajan. Našim muškarcima se obično više sviđaju oni uspešniji i ratoborniji, razni napoleoni, džingis kanovi i njima slični heroji.

Ali od svega je najsmešnije to što je film „Matilda“ u celosti kremaljski projekat. The Insider je još u februaru objavio prosto nepristojne pojedinosti o finansiranju ovog filma. Oglasio ih je Vladislav Moskaljov, jedan od producenata koji iz nekog razloga nije uspeo da se domogne slatkog parčeta kolača koji je umesio Kremlj. Ako je verovati Moskaljovu, novac za „Matildu“ je po molbi Vladimira Vinokura bio dodeljen iz nekakvog kremaljskog fonda (što znači „kase uzajamne pomoći“ iz banditskog plena). Glavni „dobrotvor“ je bio bivši rukovodilac predsednikove administracije Vladimir Kožin, koji je u prisustvu Moskaljova okrenuo broj telefona Gasprombanke i glasno naredio – „Deset“. Krivudavi put tog novca je završen na nekoj njemu nepoznatoj ofšor destinaciji, ali je zato „svojim očima kasnije video kako reditelj Učitelj iz kabineta Vinokura u plavoj torbi iznosi celih milion (dolara) keša“. Uzgred, Učitelj je u ovoj priči ugrožena strana. On te pare naravno nije ukrao, nego ih je trošio za snimanje svog filma. Dakle, po Moskaljovu, Učitelj je čist.

Teško je reći šta je istina a šta ne u pričama koje prede Vladislav Moskaljov, ali jedno je sigurno: ni Gasprombanci, ni Kožinu, a ni svim ostalim učesnicima ovog poduhvata nimalo ne odgovara sva ta galama koju je oko projekta „Matilda“ podigla Poklonskaja. Činjenica da je film koji je snimljen parama Kremlja izazvao pojavu pravoslavno-monarhističkog terorizma, samo je još jedna potvrda toga da Kremlj sve slabije kontroliše situaciju.

Moglo se u više navrata reagovati, umešati se i zaustaviti ovu pravoslavnu histeriju. Evo, na primer, čak je i Ramzan Kadirov posle nedavne masovne muslimanske „zavrzlame“ na Dvorcovom trgu u Moskvi, za celu oktavu snizio svoj inače drčni ton i izjavio da protesti u cilju zaštite muslimana u Mjanmaru više nisu neophodni. Naši pravoslavni aktivisti su kudikamo osetljiviji na nezadovoljstvo vlasti nego Čečenci, te zato nema nikakve sumnje da bi samo jednim pokretom nečijeg malog prsta sva ta pravoslavna lakrdija bila zaustavljena.

Međutim, to nije učinjeno.

Zašto? Možda su ukućani Kremlja, iz straha da će ih pravoslavna javnost uzeti na zub, odlučili da ćute? U slučaju da je to pravi razlog njihovog ćutanja, ova odluka je čist promašaj. Jer bez obzira na sav trud Poklonske, Milonova i eparhije Hanti-Mansijskog autonomnog okruga, rezultat njihove kampanje prikupljanja potpisa za zabranu „Matilde“ je bio smešan. Poklonskaja i njeni kompanjoni su i pored svesrdne pomoći zvaničnih medija uspeli da sakupe jedva par stotina potpisa. Drugim rečima, mnogo je više onih koje je kampanja protiv „Matilde“ uplašila, odbila od vlasti i naterala ih da se zamisle nad srednjovekovnim mračnjaštvom koje akcije ove vrste nedvosmisleno nagoveštavaju.

Pre će biti da je Kremlju prosto bilo svejedno.

Kremlj već dugo vremena tiho podgreva svako nasilje koje bi moglo biti upereno protiv opozicije. Stanovnici Kremlja bi da od Rusije naprave nešto kao „naš Donbas“, situaciju u kojoj će nosioci svih oblika mračnjaštva samoinicijativno gaziti svaku, ma i najmanju klicu slobode, a da bi oni potom na to, sležući ramenima i nemoćno šireći ruke, nevino izjavljivali: „Mi nemamo nikakve veze s tim – to je narodna inicijativa“. Kao i u slučaju sa jugoistočnom Ukrajinom: „To nismo mi – to su rudari i traktoristi“.

Ali logika istorije drugačije funkcioniše. Vlast nije zid iz kojeg se poneka cigla može i izvaditi, a da se pritom zid ne sruši. Vlast funkcioniše kao sfera, a matematičko svojstvo sfere je da se tačka uklonjena iz jednog njenog segmenta gotovo istog trenutka koncentriše u nekom drugom. A kada se vlast odriče monopola na nasilje, to je ta uklonjena tačka.

Sve to smo u poslednje vreme mogli da vidimo na primeru Čečenije, a zatim i u zakulisnim igrama koje su rezultirale hapšenjem visoko rangiranog državnog činovnika Alekseja Uljukajeva, bez znanja najvišeg rukovodstva zemlje. Sada to vidimo i na primeru pravoslavnog terorizma-lajt. Postavlja se pitanje koliko dugo će on ostati samo lajt.

Новая газета, 13.09.2017.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close