Gdje su žene?

Žene čine više od polovine svjetskog stanovništva, ali to ne možete da primjetite u medijima. Ako mediji, čak ni DW, ne daju ženama riječ, ne mogu da tvrde da javnosti pružaju cjelokupnu sliku stvarnosti.

Prije dvije godine novinar Ed Jong je primijetio da u njegovim tekstovima nema ravnopravnosti kada je riječ o ženama i muškarcima koje citira. Inspirisan američkom koleginicom iz magazina „Atlantik”, Edrijen Lafrans, koja je ispitivala rodnu neravnopravnost u svom pisanju, Jang je i svoje tekstove stavio pod lupu. Zaključio je da je u dvadeset tri teksta koja je napisao te godine, među ljudima koje je citirao bilo samo dvadeset četiri odsto žena. Jong je odlučio da promijeni način rada.

„Vjerujem da zadatak novinara nije samo da prenese šta se u svijetu dešava. Novinari imaju i posebnu vrstu odgovornosti, jer oni oblikuju društvo”, kaže Jong. „Mi stvaramo svijet oko nas u jednakoj mjeri koliko o njemu izvještavamo. Edrijen je to tačno formulisala u svom tekstu, kada je napisala da ona i sama doprinosi sistemu u kojem je glas žene manje vrijedan, a njihovi doprinosi umanjeni. To nije svijet u kome želim da živim i kome želim da dam svoj doprinos.”

Iako polovinu svjetskog stanovništa čine žene, one su u medijima nedovoljno zastupljene. Muškarci u medijskoj industriji dominiraju ne samo time što na redakcijskim sastancima određeju teme, pišu tekstove i iznose svoje mišlljenje u komentarima. Oni su često i ti o kojima se izvještava.

Marš za prava žena ove godien u Njujorku

Svuda u svijetu zapostavljene

Brojke do kojih je Jong došao analizirajući svoj rad poklapaju se sa brojkama medija u čitavom svijetu. To pokazuju studija Globalnog medijskog monitoring projekta (GMMN) koja se bavila rodnom neravnopravnošću u medijima. Od ukupnog broja ljudi koji su 2015. godine u novinama, na radiju i televiziji dolazili do riječi, žene su bile zastupljene sa svega 24 procenta. Isti je bio rezultat i 2010. godine.

Slično je i kada je riječ o onlajn izvještavanju – to važi i za Dojče vele. Analiza vijesti na engleskom jeziku pokazuje doduše da je Dojče vele nešto iznad prosijeka, ali i da još ima prostora za poboljšanje. U trideset članaka na engleskom jeziku, koje je od 1. do 10. februara objavila informativna redakcija, među sagovornicima, stručnjacima ili protagonistima bilo je 29 odsto žena.

‘Nisam ekspertkinja’

Američka novinarka Loren Bon naročito mora da se bori protiv nejednake zastupljenosti muškaraca i žena u medijima, otkako je stigla u Egipat, kako bi izvještavala sa Bliskog istoka. Bila je šokirana kada je videla u koliko malo tekstova o Arapskom proljeću riječ imaju žene.

“Toliko je bilo žena koje su imale šta da kažu o dešavanjima na trgu Tahrir ili o Siriji i Tunisu”, kaže Bon. „Ali iz nekog razloga u mojim tekstovima – iako o tome vodim računa – uglavnom se pojavljuju muškarci. I većina tih muškaraca koji se citiraju, ne samo da su bijelci, već je riječ o muškarcima koji sjede u Vašingtonu ili Njujorku.”

Novinarka je zatim nastojala da radi više sa ženama, ali ubrzo je shvatila da nije dovoljno samo zamoliti neku ekspertkinju da da izjavu. One su često suzdržane, dok su muškarci uvijek spremni da iznesu svoje mišljenje.

Zbog tih iskustava Loren Bon i tursko-američka naučnica Elmira Bajrasli osnovale su „Foreign Policy Interrupted” (FPI), program stipendiranja i obrazovnu platformu, koja bi trebalo da promeni odnos zastupljenosti muškaraca i žena koji u medijima govore o spoljnoj politici.

Preko FPI, novinarke i ekspertkinje dolaze u kontakt sa šefovima redakcija, producentima, trustovima mozgova ili organizatorima konferencija. FPI takođe nudi i kurseve i radionice na kojima se uči kako da se rade intervjui, te kako slobodni novinari treba da pišu u prodaju svoje tekstove. U brošuri koja se objavljuje jednom nedjeljno predstavlja se rad raznih žena i pokušava da se stane na kraj predrasudama poput „za Sjevernu Koreju nema ekspertkinja”.

Potraga za sagovornicom traje 15 minuta duže

Samo petnaest minuta više

Jong je izradio jednu tabelu kako bi se vidjelo koliko napreduje u traženje ženskih sagovornica. Kaže da mu je potrebno oko petnaest minuta više da provjeri da li postoji neka ekspertkinja koju bi mogao da intervjuše za svoje tekstove. Kaže da uopšte nije teško pronaći žene koje imaju znanje o određenj temi. Nakon četiri mjeseca, tokom kojih je svjesno radio na tome, broj žena koje citira u svojim tekstovima povećao se na pedeset procenata.

“Ne radi se samo o raznolikosti”

„Mislim da bi muškarci za ovu stvar morali da preuzmu odgovornost”, kaže Jong. „Kad pogledamo da su muškarci u redakcijama u većini i da sistematski uživaju prednosti u medijskom svijetu, da su češći sagovornici, onda je za mene jasno da oni moraju i da preuzmu odgovornost kako bi se ispravila ta neravnoteža.”

Pored odgovornosti, Loren Bon smatra i da je izjednačeniji odnos u interesu muškaraca. „Ne radi se samo o raznolikosti”, smatra Bonova. „Ukoliko se koriste ekspertize, znanje i iskustva žena, dobija se i bolji proizvod. Od toga svi imaju koristi.”