Javne ličnostiM plusVisoko

Zaboravljeni visočki alimi: Salih ef. Semić

Radeći u Islamskoj zajednici sretao sam mnoge ljude s kojima sam imao različita iskustva. Posebno su mi ostala u sjećanju iskustva s našim uglednim alimima. Od njih sam u životu mnogo naučio. Neke od njih čak nisam ni sreo u životu, ali sam o njima mnogo lijepog čuo. O jednom takvom hoću da napišem nekoliko rečenica kako bi se svi malo više upoznali s njegovim radom i životom koji može biti inspiracija mnogim mladim ljudima.
U početku svog službovanja slušao sam mnogo ljudi koji dobro uče Kuran. Pitajući ih pred kim su učili, dobio bih odgovor, da su učili pred Salih ef. Semićem.


Salih ef. Semić je rođen u Arnautovićima, pored Visokog 1900. god.
Osnovnu školu, mekteb i Medresu je završio u Visokom. U godinama kad je on sazrijevao u Visoko je došao Osman ef. Redžović s kojim se on družio i bio mu u hizmetu, ali i kod njega nastavio učiti. Čini se da su to bile njegove najznačajnije godine koje su ga odredile kao dobrog muallima a posebno u podučavanju Kiraetu-Kurana. Negdje u tom vremenu bio je počeo učiti hifz, ali kako navodi hfz. Ismet ef. Spahić u članku objavljenom u Glasniku 1-2 od 1971.godine, a povodom njegove smrti, “prekinuo je učenje hifza zbog rane smrti njegovih roditelja, jer su ga veliki poslovi obuzeli”.

Njegovo prvo postavljenje je bilo kao sibjan-muallim u selu Grdževac 1923. godine. Tu dužnost sibjan muallima je obavljao sve do 1940.godine uz napomenu da mu je vrlo brzo pridodan i mekteb u Smršnici. Godine 1940. prelazi potpuno u mekteb u Smršnici i tu ostaje sve do 1953. godine kad su ukinuti dotadašnji mektebi. Nakon toga biva postavljen za imama, hatiba i muallima u Gračanici kod Visokog i tu ostaje do 1958. godine kad je prijevremeno penzionisan zbog narušenog zadravlja. Kako navodi hfz. Spahić u pomenutom članku objavljenom u Glasniku, “on je i poslije penzije bio ispomoć imamu Čaršijske džamije u Visokom, sve do amputacije jedne noge. Iako slab i bez noge, nije se predavao, nego je i dalje aktivno sudjelovao u radu IZ svojim savjetima i učešćem na imamskom seminaru služeći tako kao lijep primjer ostalim imamima.” Kao što sam na početku spomenuo, veliki broj njegovih učenika je u ovoj našoj kotlini učilo ispravno Kuran. Jedan broj njegovih učenika su bili imami u ovim krajevima. Napominjem, da je h. Hamza ef. Trako s ponosom govorio, da je on bio njegov hodža. Slušao sam i rahmetli Sulejmen ef. Fišeka koji je o njemu govorio kao o vrsnom muallimu, od koga je on mnogo naučio. U neko vrijeme kad nije bilo dovoljno učenika medrese njegovi učenici su klanjali Teravije. Svoje učenike nije podučavao samo vjerskim propisima, jer su mnogi pred njim naučili latinicu, bosanćicu pa čak i čirilicu. Mnogoj djeci, ali i odraslim on je bio prilika da se opismene, da nauče čitati i pisati. Nekima od njih, to je bila jedina škola, a mnogima od njih dovaljna, jer su naučili s njim ono što je najvažnije za život. Bio je jedno vrijeme desna ruka Osman ef. Redžoviću, jedna vrsta njegovog pomoćnika. Po rezultatima koji su evo i do nas došli, veoma uspješna. Za vrijeme svog službovanja izveo je dvojicu hafiza. Jedan od njih je, hfz. Džemal ef. Omerbegović, dugogodišnji imam u Mokronozima i D.Moštru, a drugi je hfz. Safet Buza iz Prhova. Kažu da je posebno lijepo i ispravno učio Kuran. Od Hamze ef. Trake čuo sam ovu priču koja je vezana za njegovo lijepo i ispravno učenje Kurana. Naime, često je poslovima odlazio u Sarajevo i skoro redovno svraćao kod čuvenog h. Mujage Merhemića. H. Mujagini gosti su bili ugledna ulema tog vremena. Čisto od milja Saliha-ef. su zvali “hodžica”. Jednu veće, pred klanjanje Jacije i Teravije, h. Mujaga se okrenuo i zapovidio Salih ef. da bude imam. Sva ulema koja je bila prisutna su se zgledali i iznenadili tim postupkom, ali naravno h. Mujagina je bila posljednja. Nakon završetka namaza prilazi mu prvo hfz. Hadžijahić imam Gazi Husrevbegove džamije u Sarajevu i čestita, te kaže: “Halali nam Salih ef. ti nisi “hodžica” , nego pravi hodža”. Možda ova zgoda najbolje govori koliko je Salih ef. poznavao Kuran i koliko ga je lijepo i ispravno učio. Salih ef. Semić je umro 13. 05.1970. Volio bih ako ima neko ko može dati još informacija o ovom ugledniku da mi ih dostavi. Molimo Allaha Uzvišenog, da ga nagradi za hizmet i trud koji je učinio.

Autor: Ibrahim Hadžić, Visoko

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close