Voće ili Smoki: Šta jedu djeca u školama i vrtićima u EU, a šta na Zapadnom Balkanu?

Dvoipogodišnji sin Jelene Pečurice, zajedno sa svojim vršnjacima u Češkoj, u vrtiću dobija dvije užine i jedan glavni obrok.

Privatna firma zadužena za ketering trudi se da ishranu najmlađih bazira na voću, povrću, da je tu meso, poput ribe ili nekog crvenog mesa.

Prehrambene navike u toj državi imaju dosta sličnosti sa onima u Crnoj Gori, u kojoj je Jelena rođena i do prije 13 godina živjela. Ipak, kako je primijetila, postoje i neke razlike.

Ilustrativna fotografija vrtića u Bukureštu, Rumuniji

“[U češkim vrtićima] ne počinje se sa doručkom. Podrazumijeva se da dijete doručkuje kući pa se počinje sa nekom užinom koja obično bude voće”, kaže Pečurica.

Prema njenim riječima, u vrtićima u toj državi trude se i da podržavaju roditelje koji žele da njihovo dijete ima specijalnu ishranu zbog medicinskih ili drugih razloga.

“Tako da se recimo može zahtijevati vegetarijanski meni. Za ručak su uglavnom neka standardna češka jela ili koja opet imaju tu kombinaciju neke supe na početku i poslije je to takozvani ‘tvrdi obrok’. Oko tri sata popodne je užina ponovo. To je to – jedan veliki obrok ručak i dvije užine u toku dana”, navodi Pečurica.

Ilustrativna fotografija početka nove školske godine u Bosni i Hercegovini 1. septembra 2021.

Ona za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je uglavnom zadovoljna obrokom koji njen sin dobija, ali i da tu ima izuzetaka poput tradicionalnih čeških knedli sa slatkim punjenjem.

“Mislim da djetetu do tri godine šećer nije potreban, zato nekad razgovaram sa učiteljicama i vaspitačicama u vrtiću o tome, imamo dogovor da li da mu daju ili ne. Ipak, ako vidi drugu djecu onda to postaje nešto što je zabranjeno i što hoće još više, pa se trudimo da nađemo neki balans. Ali uglavnom, uvijek se dogovorimo sa vaspitačicama”, kaže Pečurica.

EU program uvezuje obrazovne ustanove i farmere

Češka, kao jedna od 27 država članica EU, primjenjuje takozvanu Školsku shemu voća, povrća mlijeka i mliječnih proizvoda.

U toj inicijativi, koju je Evropska komisija pokrenula u 2017. godini, na EU nivou učestvuje više od 134.100 škola i predškolskih ustanova, a samo u Češkoj njome je obuhvaćeno preko 928.000 osnovaca iz oko 4.000 škola.

Uvezivanjem poljoprivrednih proizvođača i obrazovnih institucija, đacima se distribuiraju besplatni obroci u vidu voća, povrća, mlijeka i mliječnih proizvoda.

Primjera radi, za porciju voća u Češkoj po djetetu se u prosjeku iz EU i nacionalnih fondova izdvaja oko 30 centi, a za mlijeko nepunih 50 centi.

Školska shema obuhvata i brojne edukativne aktivnosti, pa je u Češkoj oko 145.000 djece bilo uključeno u rad takozvanih školskih bašti, oko 1.100 je posjećivalo farme, pijace i slična mjesta, dok je preko 1,2 miliona učestovalo na časovima degustacije i radionicama kuvanja.

U Školskoj šemi svako peto dijete

Na nivou EU, prema najnovijim podacima iz školske 2021/2022, školskom shemom je obuhvaćeno preko 17,5 miliona djece, od čega 3,3 miliona iz predškolskih ustanova, 12,5 miliona iz osnovnih a 1,6 milion iz srednjih škola.

Prema podacima UNICEF-a iz 2023. godine broj djece u EU je preko 80,1 milion pa je školskom shemom obuhvaćeno svako peto dijete u EU. Proizvodi koji se distribuiraju školama variraju od zemlje do zemlje a neki od najzastupljenijih su: jabuke, kruške, citrusi, korjenasto povrće, mlijeko, sir i jogurt.

Ilustrativna fotografija djece u školi u Moldaviji 1. septembra 2023.

Portparol Evropske komisije za trgovinu i poljoprivredu Olof Gill navodi da je taj školski program trenutno u fazi evaluacije, a da prateće studije pokazuju da je Školska shema i dalje bitna za povećanja konzumacije odabranih poljoprivrednih proizvoda kod djece i poboljšanje njihovih prehrambenih navika.

“Generalno se prepoznaje da distribucione, kao i popratne obrazovne mjere programa, predstavljaju napredan primjer školske intervencije za promjenu načina prehrane i prehrambenih navika djece u EU. S obzirom na broj obuhvaćenih učesnika i nedostatak sličnih programa na nacionalnom nivou, Školska shema je velika dodatna vrijednost u većini država članica”, rekao je Gill za RSE.

“Komisija namjerava da se pozabavi tim izazovima u zakonskim predlozima koji će biti izneseni tokom ove godine”, najavio je Gill.

Pilot projekat u crnogorskim školama

Upravo po uzoru na Školsku shemu EU, crnogorsko Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je tokom 2019. godine, uz podršku ministarstava prosvjete i zdravlja kao i Instituta za javno zdravlje, pokrenulo pilot projekat besplatne distribucije voća povrća, mlijeka i mliječnih proizvoda djeci školskog uzrasta.

Iz Ministarstva poljoprivrede su za RSE rekli da je projekat inicijalno sproveden u sedam osnovnih škola, na teritoriji četiri opštine, i da je bio namijenjen djeci nižih razreda.

Kako su pojasnili, program se sprovodio po principu dodjele voćne ili mliječne užine (jabuka, mandarina, jogurta, kiselog mlijeka) i nije predstavljao kompletan obrok djeci, već užinu koja je imala za cilj formiranje zdravih prehrambenih navika kod djece.

“Program se sproveo dosta uspješno, dao je dobre rezultate i pozitivan odgovor učenika i škola, kao i dobavljača koji su učestvovali u distribuciji proizvoda (voća i mlijeka)”, navode iz Ministarstva.

Link: Ruske škole na crnogorskoj obali

Ipak, kako su rekli, program je prekinut tokom perioda pandemije korona virusa, kada se nastava organizovala u onlajn režimu.

“Prošle godine program je proširen na 17 osnovnih škola. Za 2024. godinu planira se dalje proširenje obuhvata škola i očekujemo bolju uključenost domaćih proizvođača i distributera voća i povrća, kako bi se broj proizvoda koji se uključuje u program proširio”, rekli su iz Ministarstva.

Oni su kazali da se za ovu godinu, pored dodjele užine, planira i proširenje programa na uvođenje pratećih obrazovnih mjera kao što je formiranje školskih bašta.

“Podržavaće se investicije koje se odnose na sadnju, sjetvu, nabavku plastenika i druge namjenske opreme u cilju formiranja školskih bašti u okviru školskih dvorišta”, rekli su iz Ministarstva.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica udruženja “Roditelji” iz Crne Gore, kaže da se Školska shema EU pokazala kao sjajan primjer uvezivanja poljoprivrednika sa obrazovnim sistemom Evropske unije.

Ipak, komentarišući crnogorski program, napominje da Crna Gora ima ukupno 250 škola.

“To je prilično mala brojka u odnosu na ukupan broj. Pritom, program nije počelo prošle godine, već prije nekoliko godina, pa se ta brojka prilično sporo povećava”, kaže Mihajlović.

Iskustva iz BiH i Hrvatske

Kada su u pitanju šklolske užine na Zapadnom Balkanu postoji veliki problem i potrebno je djelovati što prije, ocjenjuje nutricionistkinja Nevena Pandža, koja živi u Bosni i Hercegovini, a studirala je u Hrvatskoj.

Ona kaže da se u Hrvatskoj postoje pozitivni primjeri poput programa “PETICA” ili “Živjeti zdravo” ali da prema nalazima inicijative “Pravo svakog djeteta na školski obrok” u hrvatskim školama veliki broj djece tokom školskog dana ne pojede ništa.

Link: Dobojska škola bez prvačića

U BiH, koja želi ući u EU su, kaže Pandža, problemi slični.

“Istraživanja koja je proveo UNICEF u BiH pokazala su također da veliki broj djece ne doručkuje redovno niti jede prije odlaska u školu”, navodi Pandža.

Ona kaže da je u školama koje imaju kantine potrebno analizirati i provjeriti da li se služe užine u skladu s preporukama i pravilnicima, dok u školama koje nemaju kantine djecu treba učiti i podsticati da nose nutritivno hranjive užine i vodu, te isto propisati internim pravilnicima.

U glavnom gradu BiH na snazi je Pravilnik o ishrani učenika u osnovnim i srednjim školama Kantona Sarajevo koji donesen 2018. godine.

Od januara 2024. godine radi se na izmjeni Pravilnika o ishrani učenika u osnovnim i srednjim školama KS, a dio radne grupe je i Vijeće roditelja učenika osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo.

Predsjednica Upravnog odbora tog Vijeća Elma Dizdarević navela je da stanje ishrane učenika u školama u Kantonu Sarajevo nije zadovoljavajuće.

“Ovdje možemo govoriti o ishrani u kantinama koje pružaju mogućnost kupovine užine koja je nezadovoljavajuća, dok je ishrana u produženim boravcima većini roditelja zadovoljavajuća. Roditelji su putem ankete su se izjasnili da su nezadovoljni distributerima hrane”, kazala je Dizdarević.

Školske kantine ili hrana spremljena kod kuće?

Pandža navodi da su nadležne institucije dužne da djeci osiguraju uravnotežen obrok i užinu tokom predškolskog i školskog obrazovanja.

Ti obroci i užina, naglasila je, trebalo bi da sadrže adekvatan izvor integralnih žitarica, proteina, masnoća uz voćnu užinu i pitku vodu za hidrataciju što bi podsticalo njihov rast i razvoj unosom potrebnih nutrijenata.

“Ukoliko to nije slučaj, pa na primjer škole nemaju kantinu ili se pak u kantini služi brza hrana, pekarni proizvodi, slatkiši, grickalice, sokovi koja nije u skladu pravilnika o prehrani djece predškolskog i školskog uzrasta, tada je bolje poticati djecu i roditelje da užinu pripreme i nose od doma”, rekla je Pandža.

Ona pojašnjava da prva opcija treba da bude zasnovana na konkretnim strategijama i koracima nadležnih, jer bi to nekoj djeci možda predstavljao jedini uravnoteženi obrok u danu.

S druge strane, napominje Pandža, nošenje užine od doma školarcima treba biti prikazano primjerom od strane roditelja, starije braće i sestara, školskog osoblja, trenera.

Link: Učenisi Sarajeva i Pala zajedno u budućnosti

I Mihailović kaže da se više zalaže za školske kantine ali dodaje da je to “u našim uslovima na nivou naučne fantastike”.

Smatra da je to “apsolutno teško izvodljivo jer većina naših škola nema prostora da stavi jednu čačkalicu, a kamoli školske kantine”.

“Mada, bilo bi lijepo da se počne tamo gdje se može, kao neki dobar primjer. Mislim da ljudi dosta toga pretpostavljaju, ne znaju kako bi nešto izgledalo pa možda imaju negativan stav, ali kad bi se počelo sa time vidjelo bi se koliko to ima benefita, naravno ako bi se vodilo računa da u tim kantinama bude kvalitetna hrana”, navodi Mihailović.

Sa druge strane, napominje, “to bi podrazumijevalo drugačiji način nastave u školama što je takođe prilično nemoguće jer nemamo dovoljno prostora”.

Ona kaže da dio roditelja sprema djeci hranu koju ona nose u školu, što je mnogo bolja opcija nego da se kupuju grickalice poput čipsa ili smokija.

“Mi smo čak jedno vrijeme imali, a i sad ima takvih situacija, da u samim školama postoje automati pa da djeca tamo kupuju vrlo problematične proizvode. Ili u nekim radnjama koje su u blizini škole”, napominje Mihailović.

Ipak, direktorica Udruženja Roditelji i iz svog ličnog iskustva zna da djeca na školskom odmoru vide šta njihovi vršnjaci jedu za užinu pa neće da konzumiraju ono što ponesu od kuće.

Osnovna škola “Maksim Gorki” u Podgorici 19. februara 2024.

“Meni se više puta dešavalo da su djeca sakrivala sendviče ili nešto što bih pravila po ruksaku da ne bi vadili, da ih neko ne bi ismijavao. Jer bilo je i komentara poput “Zašto baš to jedeš? Možeš li što i svi ostali?”. To sigurno utiče na djecu”, kazala je Mihailović.

Moguća rješenja

Evropski regionalni izvještaj o gojaznosti Svjetske zdravstvene organizacije za 2022. godinu pokazao je da jedno od troje djece školske dobi, svaki četvrti adolescent i gotovo 60 odsto odrasle populacije ima prekomjernu težinu ili je gojazno.

Iz SZO upozoravaju da povišeni indeks tjelesne mase predstavlja glavni faktor rizika za nezarazne bolesti uključujući rak i kardiovaskularne bolesti.

Pandža napominje da se upravo treba osvijestiti da brojni zdravstveni problemi proizilaze iz gojaznosti.

Problem predstavljaju, prema njenim riječima, nedostatak edukacije, naslijeđene porodične navike, velike porcije za djecu, preskakanje doručka i agresivni marketing.

“Ponekad roditelji zabranjuju unos slatkiša i grickalica nadajući se da će djeca time odabrati zdrave alternative, ali to često ima suprotan učinak. Ograničavanje hrane koja je ukusna povećava žudnju i može navesti djecu da jedu kada nisu gladna, što nije rješenje”, pojašnjava Pandža.

Ona navodi da je na nivou države potrebno smanjiti cijene voća i povrća, te da nutritivno bogati proizvodi bez aditiva, soli i dodanog šećera treba da budu podržani fiskalnom politikom zemlje.

Roditelji kao dio rješenja

U Crnoj Gori Institut za javno zdravlje je još u 2020. godini dao smjernice za pravilnu ishranu djece u predškolskom uzrastu, ali se, kako kaže Mihailović, u tom pogledu se ništa značajno nije uradilo.

Ona smatra i da ima dosta prostora i za samu edukaciju roditelja, budući da nijesu u dovoljnoj mjeri svjesni koliko se djeca danas nezdravo hrane.

Roditelji, kako je dodala, imaju i niska očekivanja od javnih predškolskih ustanova i šta u stvari oni očekuju da bi djeca trebalo da jedu.

“Potežu se uglavnom isti komentari da se ne treba se uopšte žaliti na to kako se djeca hrane u javnim predškolskim ustanovama jer plaćamo izuzetno mali iznos i eto kući će da dođu da se najedu pa će da nadoknade sve što su propustili”, navodi Mihailović.

Suština, međutim, kako naglašava, nije u tome.

“U tom budžetu koji je opredijeljen, koji roditelji plaćaju za ishranu u javnim predškolskim ustanovama, može da se napravi određena kalkulacija da djeca dobijaju zdrave obroke. Ne mora da znači da je to strašno skupo, već upravo suprotno”, navela je Mihailović.

Kako je pojasnila, roditelji djece u tim godinama ne mogu da im prepuste da se sama brinu o svojoj ishrani već su oni ti koji im daju hranu, novac pa i lični primjer za dobre ili loše navike.

“Dosta su uvriježena pogrešna mišljenja, kad roditelj kaže ‘Pa dobro što je strašno da pojede za užinu nekakav smoki, neće mu ništa biti. Šta smo mi jeli, pa smo preživjeli i ništa nam ne fali’. Stvari više apsolutno nisu iste. Neke opasne bolesti su prisutnije nego prije, a mi sada jedemo hranu koja je puna svega i svačega a da uopšte ne obraćamo pažnju na to”, upozorava Mihailović.

Iako primjećuje da se u Češkoj mnogo više pažnje posvećuje ishrani djece nego u Crnoj Gori, Pečurica, vođena iskustvom svoje rodbine i prijatelja koji takođe imaju djecu, smatra da se stvari mijenjaju na bolje.

Mlađe generacije roditelja, kako ocjenjuje, svojoj djeci ne dozvoljavaju neke namirnice koje su ranije smatrane “normalnim”, poput velikih količina šećera.

“Vrlo je teško kad dođete u Crnu Goru objasniti ljudima da gusti sok nije nešto što ja želim da moje dijete pije jer nema potrebe, dovoljna mu je voda ili neki zdravi čaj za djecu. Ali mislim da je to više slučaj sa starijim generacijama koje imaju druge navike i koje nisu imali možda toliko informacija o štetnosti tih namirnica”, navodi Pečurica.

Važnost uravnotežene ishrane

Uravnotežena, šarena, mediteranska prehrana s naglaskom na lokalne i sezonske namirnice treba da bude temelj naše prehrane tokom cijelog života, napominje Pandža.

“Kako bi djeca imala adekvatan rast i razvoj i zdravo djetinjstvo, od ključne je važnosti da se im se osigura nutritivno bogata prehrana. Raznolika prehrana, svakodnevna tjelesne aktivnosti, redovit i kvalitetan san, više vremena u prirodi u odnosu na vrijeme za računalom, tijekom djetinjstva i adolescencije mogu predstavljati razliku između zdravlja i rizika od bolesti u kasnijoj životnoj dobi”, navodi ona.

Pandža kaže da djeca usvajaju nove navike u okruženju u kojem žive i rastu. Kako dodaje, na unos hrane utiču porodični obrasci prehrane i vršnjačka grupa te su upravo rana iskustva s hranom podloga za unos hrane i naš odnos s hranom tokom odrastanja.

“Djecu želimo poticati da jedu raznoliko, više voća i povrća, unose češće variva, salate, orašaste plodove, jaja, jogurt, ribu, meso te se fokusirajte na širenje jelovnika i uključivanje namirnica, nudite ih češće i u drugačijim oblicima. Ne budite usmjereni na zabranu, ne želimo da hranjenje bude frustracija, hrana ne treba biti nagrada ili kazna, niti da dijete jede u suzama ili od straha, time možemo uzrokovati poremećaje hranjenja”, poručuje Pandža.

A šta jedna zdrava školska užina treba da sadrži?

Pandža kaže da je prvi primjer nutritivno bogate školske užine, koja sadrži vlakna i sve potrebne hranjive tvari jeste sendvič u integralnom pecivu s mladim sirom ili namazom od slanutka i zelenom salatom, kao i voda i jabuka.

Roditelji svojoj djeci mogu spakovati i integralni tost sa kikiriki maslacem i kolutićima banane ili džemom, malo obično mlijeko i vodu.

Pandža kao primjer nutritivno bogate školske užine koju djeca mogu ponijeti od kuće navodi i zobene pahuljice sa jogurtom, borovnicama u teglici, zatim vodu i bademe.

Tijana Radulović, RSE