Vlastimir Mijović: Stvoritelj je jedan, vjerovanja je puno više

Tako je i s odnosom čovjeka prema Bogu i religijama koje njeguju poštovanje prema Stvoritelju svih svjetova. I to šarenilo pogrešno se nastoji svesti na dvije osnovne boje – vjernici i neznabošci.

Popisna rupa

Ova vrsta uprošćavanja našla je svoj izraz i u obrascu koji će građanima, za desetak dana, biti predočen prilikom popisa stanovništva naše zemlje. Na pitanje pod rednim brojem 25, gdje se traži izjašnjenje o vjeroispovijesti, ponuđeno je šest mogućih odgovora.

Za vjerujuće se nudi izbor između islamske, katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti. Četvrta varijanta predviđena je za agnostike, a peta za ateiste. Na koncu, ko misli da ne spada ni u jednu od tih ladica, bit će upisan u rubriku „Ne izjašnjava se“.

U tu rupu dospjet će pripadnici judaizma, zatim evangelisti, baptisti, poneki budista, čak i hindus. No, još neke vjerovatno znatno veće skupine ostat će statistički neobrađene. A bilo bi zanimljivo znati upravo njihovu brojnost i, na osnovu toga, sačiniti uvjerljivu analizu stepena pobožnosti koji vlada u današnjoj BiH. U prvom redu se time zanemaruju deisti, potom takozvani nezavisni monoteisti, zatim ignostici, skeptici, panteisti…

Siguran sam da većina naših građana nikad nije ni čula za ove oblike pobožnosti. Oni su vjerovatno strani i mnogim čitaocima ovog teksta, koji su odrasli i odgajani u duhu priznavanja vjerničkog statusa samo pripadnicima najvećih monoteističkih religija. Sve ostale trpaju se u koš ateizma ili se, odnedavno, podvode pod pojam agnosticizma (to je vjerovanje da čovjek ne može spoznati ima li ili nema Boga, a koje očito dopušta mogućnost njegove nazočnosti).

Odrednice „primodijalnog abrahamizma“ i „nezavisnog monoteizma“, koje za sebe u današnjem svijetu vežu mnogi ljudi, kod nas su, međutim, gotovo nepoznate. Tako sebe određuje, naprimjer, Karen Armstrong, jedna od najpoznatijih i najuvaženijih osoba u svijetu religijskih analitičara i tumača. Njene dvije knjige o Muhammedu, a. s., posebno druga, koja je i kod nas izdata pod naslovom „Poslanik za naše vrijeme“, u posljednjih nekoliko decenija odigrale su skoro misionarsku ulogu u upoznavanju Zapada, posebno Amerike i Engleske, sa islamom.

Ona je rođena u katoličkoj obitelji, ali je napustila i redovnički samostan i katoličanstvo, da bi se potom uputila u islamski vjerozakon, u Kur'an i u život posljednjeg Božijeg poslanika. Danas sebe naziva „nezavisnim monoteistom“, htijući da kaže kako vjeruje u postojanje Boga, ali ne prakticira nikakve vjerske obrede ili rituale, ne ide ni u crkvu ni u džamiju.

Da živi u našoj zemlji, ova znamenita Britanka ostala bi, na popisu stanovništva, bez mogućnosti da izrazi svoju vjeroispovijest. A očito je ima, kao što je ima i neznano mnogo Bosanaca i Hercegovaca koji također štuju Boga, ali nisu pripadnici nijedne popisivački važne religijske skupine.

Suženi pogled

Šta tek reći za deiste, koji na Facebooku imaju čak i bosansku grupu pod imenom „Alijansa deista“. Ne zna se jesu li oni članovi Svjetske unije deista, ali to udruženje djeluje već stotinama godina.

Deistička shvatanja, zapravo, datiraju još iz antike. Znameniti grčki filozof Heraklit je, naprimjer, Boga doživljavao kao LOGOS, odnosno kao vrhovno racionalno načelo koje upravlja kompletnim univerzumom. Jednako znani Platon Boga je definirao kao Demiurga (Stvaraoca). No, zlatna era deizma nastupa tek u sedamnaestom i osamnaestom stoljeću, u vrijeme prosvjetiteljstva.

Deizam je, kako ga definira Svjetska unija deista, stajalište i mišljenje po kome spoznaja Boga dolazi preko nauke i razuma, a ne preko religije, srca, obreda, simbola, molitvi i rituala. Bog je za njih jedan, on je Stvoritelj i „konstantna zakonitost univerzalnog postojanja“. Stoga deisti vjeruju da u svijetu nema nikakve slučajnosti, nego je sve uvezano i (pred)određeno zakonitostima koje imaju svoj krajnji cilj, od Boga zamišljen, vođen i kontroliran.

Osnovna ideja i uvjerenje deista je da ljudi još nisu dokučili Boga, ali da se nalaze na tom putu-procesu. Cijeli kosmos za njih je „hram Božiji“, u kojem se sve regulira određenim božanskim zakonitostima.

Deisti, kojih očito ima i u našoj zemlji, vjerovatno se najviše regrutiraju iz reda nekadašnjih ateista, pod koje su podvođeni svi koji kod nas ne idu ni u crkvu ni u džamiju. A vidimo koliko je u tome neznanja, sljepila i isključivosti, koja pobožnost svodi samo na pripadnost najvećim i najpoznatijim monoteističkim religijama. Stoga nije nikakvo čudo da i obrazac za predstojeći popis stanovništva pati od iste boljke i uprošćavanja. A time se ne zanemaruje samo pobožnost tih skupina nego se sužava i sam pojam Boga i načina na koji ga ljudi uvažavaju.

„Da li smo u Božijoj ili nečijoj drugoj ruci, to je pitanje o kom ne moramo svi da mislimo isto, ali da neko zateže i trza koncem na kom smo svi vezani, to vidim“, zapisao je davno Ivo Andrić. Ta njegova misao izražava i stavove mnogih ljudi za koje se pogrešno smatra da su daleko od vjere u Gospodara svih svjetova.

avaz