KOMENTAR: Vladino pravno nasilje
Piše: Borivoje SIMIĆ
Nova apelacija Ustavnom sudu potpredsjednika Federacije Milana Dunovića, koja se odnosi na Zakon o porezu na dobit i prošlogodišnje njegove izmjene koje uvode ustavnopravnim standardima neprimjeren princip retrokativnosti, već sluti novu pravnu nesgiurnost u Federaciji BiH.
Nisu se još pronašla rješenja za pravni haos koji je izazvala odluka o neustavnosti starog Zakona o stečaju, zbog čega su stečajni upravitelji prinuđeni da zaustave vođenje stečajnih postupaka, a po svemu sudući dobićemo još jednu pravnu zavrzlamu koju će nam isporučiti federalna Vlada.
Prizivanje u sjećanje nekih od prethodnih Vladinih “grešaka u koraku”, a koje su stvarale zabunu, unosile pravni nered i donosile štetu privrednim subjektima govori o kontinuitetu pravnog nasilja koje u Federaciji BiH provodi onaj ko bi trebao da prije svih poštuje zakonitost i sve zakone, uredbe i druge akte prije njihovog konačnog usvajanja, usaglašava sa najvišim aktom – Ustavom Federacije BiH.
Pravnu nesigurnost i udar na poslovni ambijent Vlada je već demonstrirala na primjeru Zakona o radu, a koji je takođe pao na Ustavnom sudu, a zbog čega je Federacija BiH vjerovatno bila jedinstven primjer u svijetu gdje je na snagu vraćan stari zakon, a iz čega je proizašla konfuzija i pravno dejstvo koje je na muku stavilo brojne privredne subjekte i notare s obzirom na obaveze usklađivanja statuta privrednih društava sa novim pravnim aktima.
Dunović, koji očito ima pune ruke posla kad je u pitanju zaštita ustavnosti, oborio je prije toga na Ustavnom sudu i Uredbu o vršenju ovlaštenja u privrednim društvima s učešćem državnog kapitala iz nadležnosti FBiH.
Ova Uredba, koja je iz procesa provođenja procedure izbora upravljačkih tijela u preduzećima u državnom vlasništvu u potpunosti izbacila resorna ministarstva, a sav posao prebacila direktno na Vladu FBiH, kao što je poznato, bila je razlog za raskol u Vladi FBiH i prekompoziciju vlasti.
Državno vlasništvo u preduzećima, koje je Uredbom uknjiženo na Federaciju BiH, međutim, ostalo je takvo i do danas.
Ako dodamo Vladino bespotrebno i iracionalno upuštanje u osporavanje reprezentativnosti Udruženja poslodavaca FBiH, a potom i Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja (ovaj potonji je uspio poništiti putem suda Vladino rješenje o navodnoj nelegitimnoj registraciji), kao i popravljanje Uredbe o gotovini odmah nakon što je donesena, onda se Vladin “nesporazum” sa pravom zapravo može okarakterisati kao hroničan.
Ako je i od reformske Vlade, dakle one koja nastoji biti brza i pratiti “kalendar” rokova MMF-a i Svjetske banke, previše je!
Reformska Novalićeva Vlada, uz neke pozitivne korake koje je načinila, sve u svemu napravila je niz nepoštenih poteza i nepravdi prema privredi i realnom sektoru a koji nosi na plećima ogromni teret budžetarije, ili vladavine budžetske klase, kako uvaženi prof. Vjekoslav Domljan nazva “demokratiju” na bosanski način.
Različit odnos prema javnom sektoru, javnim preduzećima i prema privatnom sektoru vjerovatno se više nigdgje drugdje tako drastično ne može vidjeti.
Zakoni koji važe za sve, Vladinim “migovima”, krše se za “dobrobit” javnih preduzeća, a dešava se i direktini rad na vlastitu štetu (čitaj odustajanje od naplate poreza i doprinosa) kada se stopira i “lajt verzija” blokade računa javnim gubitašima u ime navodnog restruktuiranja koje nikako da bude pokrenuto.
Vjerovatno će slično biti i sa Zakonom o finansijskom poslovanju, koji je stupio na snagu početkom ove godine, a koji uvodi rigidne standarde kad je u pitanju finansijski aspekt poslovanja preduzeća, a koji će se, kako se već može naslutiti, primjenjivati samo u realnom sektoru, a ne u cjelokupnoj privredi.
Zaštita “budžetarije”, a prelamanje stvari preko leđa privrede i “treniranje strogoće” samo na privredi mora stati, jer konačno jedino je privreda ta koja može povesti zemlju ka napretku i izlasku iz siromaštva, nezaposlenosti i začaranog kruga zaduživanja.
Indikator.ba
