VISOKI PREDSTAVNIK ETNIČKOG APARTHEJDA

„Mandela je učinio ono što je osjećao da mora učiniti i, obzirom na sadašnju ekonomsku nejednakost u Južnoj Africi, moguće je da je umro misleći kako nije učinio ni blizu dovoljno.“ Dan nakon vijesti o smrti velikog borca protiv aparthejda, ugandansko-britanski intelektualac Musa Okwonga obratio se ovim riječima onome egzistencijalno-ekonomski privilegiranome dijelu ožalošćene planete koji Mandelin životni poduhvat zamišlja kao bajkoviti hepiend u kojemu je ‘dobro’ konačno nadvladalo ‘zlo’. Takva vrsta revizionizma pokušat će, piše Okwonga, predstaviti aparthejd kao neku misterioznu zarazu iz svemira, koja se obrušila na sve nas, a Mandela se pojavio niotkud da nas od nje spasi: „Pokušat ćete predstaviti aparthejd kao kakvu groznu i spontanu historijsku iznimku, a ne logičnu kulminaciju stoljeća kolonijalne arogantnosti. [..] No, nećete uspjeti.“

 

Ovome revizionističkome zboru prošle nedjelje, na dan Madibina pogreba, priključio se i gospodin Valentin Inzko, Visoki predstavnik međunarodne mirotvorne misije u Bosni i Hercegovini. Sa svoje visoke pozicije, gospodin Inzko naznačio je kako se Mandelino naslijeđe tiče i BiH, te se pri tomu obratio svakodnevnim bosanskohercegovačkim „malim herojima“, savjetujući očinski da se u svojim svakodnevnim egzistencijalnim mukama ugledaju na Mandelina plemenita uvjerenja i ciljeve, zbog kojih je proveo skoro tri decenije u zatvoru.

 

bebolucija pizze wq23

06.06.2013. Bebolucija Policija hrani zakonodavnu vlast

 

No, baš poput privilegiranih revizionista o kojima piše Okwonga, i gospodin Inzko pokušava svojim „malim herojima“ ‘preskočiti’ historijsko-politički kontekst Mandelinih tri decenije zatvora na otoku Robben, kao i cijelog njegovog životnog puta. „Pokušavajte koliko god hoćete, i neće vam uspjeti. Jer Mandela se tiče politike, tiče se rase, tiče se slobode, pa čak i sile, i učinio je ono što je osjećao da mora učiniti i, obzirom na sadašnju ekonomsku nejednakost u Južnoj Africi, moguće je da je umro misleći kako nije učinio ni blizu dovoljno,“ podsjeća Okwonga.

 

Ukoliko se Mandelino naslijeđe tiče BiH, o socijalno-ekonomskom i političkom ‘otoku Robben’ na kojemu već drugu deceniju preživljavaju „mali heroji“ gospodina Inzka, ništa ne govori tako rječito kao vijest o nepristupanju BiH europskom obrazovnom programu „Erasmus+”, pristigla također na dan Mandelina pogreba. Mehanizam etničkog aparthejda koji stoji iza ove apokaliptične vjerojatnoće da će mladi BiH ostati zatvoreni i zakinuti za obrazovanje i bolju budućnost do daljnjeg, isti je onaj mehanizam zbog kojega su se „mali heroji“ gospodina Inzka, u istinskome Mandelinu duhu, protekloga ljeta okupljali pod idejom Bebolucije. No tada je gospodin Inzko svoje „male heroje“ pozvao da ne izlaze na ulice, da ne bi uplašili strane investitore i narušili ugled svoje zemlje u svijetu.

 

Za predstojeću subotu, istinski mladi heroji najavili su nove proteste u borbi za bolju bosanskohercegovačku budućnost. Ovaj put, aktivna podrška i angažman gospodina Inzka značila bi da međunarodna mirovna zajednica u BiH doista drži do Mandelinog naslijeđa. Jer, moraliziranjem s visokih zidina etničkoga ‘otoka Robben’ dalje, doista, nećete uspjeti.

 

Maja Lovrenović

Antropologinja društva i kulture

VU University Amsterdam

 

Prometej.ba

XII/2013

Fotografije: Maja Lovrenović

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close