VIOLINISTA U METROU
Čovjek je sjedio na stanici metroa u Washingtonu D.C. i počeo da svira violinu. Bilo je hladno decembarsko jutro. Svirao je djela Johanna Sebastiana Bacha 45 minuta. Za to vrijeme, pošto je bilo radno jutro, izračunato je da je bar hiljadu ljudi prošlo kroz stanicu, najveći broj njih odlazeći na posao.
Nakon tri minuta sredovječni čovek je primijetio muzičara koji svira. Usporio je, zastao na par sekundi, a onda požurio ne zaustavljajući se. Minut kasnije, violinista je primio prvi dolar kao napojnicu, jer mu je neka žena bacila dolar u kutiju bez zastajanja, i nastavila da hoda. Nakon par minuta stariji čovjek se naslonio na zid da ga sluša, ali je onda pogledao na sat i ponovo počeo da hoda. Očito je kasnio na posao.
Najviše pažnje je pokazao trogodišnji dečak. Majka ga je požurivala, ali je dijete zastalo da čuje violinistu. Onda ga je majka je povukla i dijete je išlo, ali je njegov pogled i dalje bio upućen violinisti. Takvu reakciju pokazalo je još nekoliko djece, ali svi roditelji bez izuzetka, primorali su ih da nastave dalje.Za 45 minuta sviranja, samo šest ljudi se zaustavilo i kratko slušalo muziku. Dvadesetak ljudi je dalo novac, ali su nastavili da hodaju normalnom brzinom. Violinsta je sakupio 32 dolara. Kada je prestao da svira, nastala je tišina, ali to niko nije primijetio. Nije bilo pljeska, i općenito bilo kakve reakcije.
Ali, niko nije znao da je violinista bio Joshua Bell, jedan od najboljih muzičara svijeta, koji je to jutro svirao na violini vrijednoj 3,5 miliona dolara. Dva dana prije sviranja u metrou ova veliki muzičar je rasprodao koncert u Bostonskom pozorištu, gdje je karta koštala 100 dolara.
Ovo je stvarna priča. Joshua Bell je svirao inkognito u okviru eksperimenta koji je organizirao list Wasington Post, o percepciji, ukusu i prioritetima koje ljudi imaju.
Preuzeto s FB: Namik Čolaković
