Piše: Suad Mahmutović
Naša domovina je, nažalost, puna varalica, od bjelosvjetskih hohštaplera pa do malih, sitnih, kokošara među nama. Varaju gdje i koga stignu. Ovi naši su posebna priča. Zapravo, koji su to naši?
Kažu, on je naš čovjek. Šta to u praksi znači!?
Volio bih, makar po stare dane, da mi neko to objasni, šta zapravo znači naš čovjek!?
Je li to onaj što je ukrao državne pare misleći da mu nisu haram? Ili možda onaj što laže koliko je težak? Ili pak onaj što obećava brda i doline pred izbore, a kad dođe na vlast gotovo sve zaboravi. Pitaju ga jesi li uradio to i to? On kaže: “De me podsjetite”.
Nema pojma šta je sve i kome obećao!
Oduvijek sam se pitao otkud im hrabrost da daju obećanja za koja znaju da ih ne mogu ispuniti – oni će riješiti korupciju i nepotizam, zaposlit će gotovo sve nezaposlene, riješiti infrastrukturu, itd.
Kad oni dođu na vlast, mladi će ostati u svojoj zemlji. Lažu u kameru, mikrofon. Lažu nam u lice, a da se pri tom nimalo ne zacrvene.
A nekada, ne tako davno, ljudi su bili drugačiji. Poučeni vjerom u dragoga Boga i praksom Poslanika, a.s, obećanje su dugom smatrali, a data riječ im je bila svetinja. Malo su govorili, a puno radili. Možda je najbolje pogledati šta su drugi pisali i mislili o nama, jer niko sebe sa strane vidjeti ne može.
Antun Hangi je početkom dvadesetog stoljeća bio učitelj u našoj domovini. Objavio je knjigu Život i običaji bosanskih muslimana, a u njenom predgovoru 1906. godine, zapisao:
“Došao sam u Bosnu prije deset godina, prvi put se susreo sa bosanskim muslimanima i zavolio ih radi njihovog treznog života i iskrenosti kao da sam među njima nikao. Našao sam da su naši muslimani svugdje jednako pošteni i karakterni“.
Potom je u samoj knjizi zabilježio: “Malo ima naroda koji onako iskreno, onako odano i sa uvjerenjem ljube svoju vjeru kao što je ljubi bosanski musliman. On živi i umire za svoju vjeru i ničim ga ne možeš toliko uvrijediti koliko povredom njegove vjere i vjerskih osjećaja. On se uzda u dragoga Boga, velikog Allaha, pa ako ustreba, on će ravnodušno podnijeti sve boli ovoga svijeta, on će za vjeru žrtvovati sav svoj imetak, on će dati i život svoj za svetinje svoje. Bosanski musliman je umjeren u jelu i piću, nježan muž i izvrstan otac svojoj obitelji. On je pošten i pouzdan, uvijek gostoljubiv i susretljiv. Ćeif je nešto posebno što bosanski muslimani imaju. Ako uradi nešto što mu odgovara reći će: ‘Tako mi je bilo po ćeifu’. Ako mu nešto ne odgovara reći će: ‘Nije mi bilo ćeif’.
Bosanski musliman prezire onoga što psuje i ne može da pojmi kako dragi Bog odmah gromom ne zgromi onoga koji ga huli. Bosanski musliman je uvijek sabran, govori malo, a kad govori pazi da ne kaže nešto nedostojno što bi povrijedilo drugog čovjeka. Bosanski musliman je vrlo karakteran a riječ mu je sveta, održat će obećanje makar mu to i teško bilo. On laž mrzi iznad svega.”
Ne možemo, a da se ne upitamo šta je danas ostalo od nekadašnjih Bošnjaka?
Nažalost, značajan broj je onih koji u trgovini varaju. Kunu se djecom da je auto koje prodaju ispravno, a vratili kilometar-sat i za stotinu hiljada kilometara. Preštampaju datum na robi kojoj je rok istekao, ne razmišljajući pri tome da trgovina u kojoj ima laži nema hajra. Mladi varaju na ispitima, a nisu svjesni da zvanje bez znanja ne vrijedi ništa. Uostalom, zar naš dragi Pejgamber, a.s. nije rekao: “Ko nas vara, nije od nas”.
Kako ćemo ga u oči pogledati kad pred Allaha dragog na Sudnjem danu izađemo?
Upoznao sam ljude koji su bili varalice u mladosti. Ni u starosti se nisu puno promijenili. Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović je u svojoj knjizi Moj bijeg u slobodu zapisao da su dva čovjeka igrali karte kad je čuveni Titanik tonuo, a jedan od njih je na kartama varao. Možemo zamisliti trenutak kada ljudi smrt očekuju, a tako se ponašaju. Varalice su iste cijeli život. Kao takvi i sa dunjaluka odlaze. Misle da ne vidimo maglu koju nam pokušavaju prodati.
Podsjećamo i na jednu priču prijašnjih generacija. Naime, kralj je uspješno vladao svojom zemljom. Jednog dana pred dvor mu dođoše podanici uzvikujući da ga hoće smijeniti jer je poludio. Nije mu bilo jasno o čemu se radi, a onda se raspitao šta se desilo i saznao da je bunar sa kojeg piju začarala vještica i da su zbog toga svi poludjeli. Šta mislite šta je uradio?
Jednostavno, napio se vode on i njegova supruga. Sutradan su došli i uzvikivali da ga neće mijenjati jer se “opametio.”
Ako ovi manipulatori misle da ćemo se svi mi, ili većina nas, “vode napiti”, varaju se. Sigurno nećemo.
(Preporod.info)
