Piše, Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija
U našoj svakodnevnici, cinizmu, demagogiji i ublehama kraja nema. Da nisam, normalni, razumni i veoma iskusni Bosanski Srbin, mostarski Sarajlija, vjerovatno da mnogo toga i ne bih razumio, šta se to dešava, na ovoj našoj srpskoj sceni, posebno u Mostaru i Hercegovini..
Kao živi svjedok, mostarskih neprilika, kao građanin ovoga grada, koji ga nije napuštio niti u doba dvostruke agresije, spoznao sam i osjetio sve turbulencije cjelovite problematike, mojih sunarodnjaka i sugrađana, koji su godinama živjeli u ovome gradu, bježali i vraćali se. Dakle, pojavili su se ortodoksni „ dodikovci „ kao nosioci i propagatori, recidiva nacionalističke ideologije, svoga mentora i guslara, Milorada Dodika, u ovome našem gradu Mostaru, pod mantijama crkvenih vjerodostojnika, uz Evanđelovska liturgijska služenja, poruka i obmana, sa Vladikom Grigorijem i njegovim popovima. O ovome poslušnom stadu „ dodikovaca „ mogu se ispričati mnoge priče, na njihov prljavi i sramni obraz, uz Božije grijehe.
Tako se, evo ovih dana, podigla velika prašina, sa dimnim bombama, u HNK i gradu Mostaru, o problematici konstitutivnosti Srba, na ovome prostoru. Kako bi to naš narod rekao, riječ je o „ prdimahovini „, jer je suštinski problem, samo u ravnopravnosti ovoga naroda, sa druga dva naroda. Naši , sramni „ dodikovci „ sve živo ignorišu, kao i postojeće Srbe koji su ostali u ovome gradu, koji su se sa svojim komšijama i susjedima i borili za određeni status, pa i o povratničkoj problematici odbjeglih Srba, dok su oni i njihovi sunarodnjaci, torpedi4rali i ubijali sve nas građane Mostara, ispod brda Podveležja i sa Čobanovog polja. Ostavili su iza sebe i sramni, neljudski i varvarski , vječni spomenik barbarstva njihovog ubijanja nevinih žrtava u Uborku, na ulazu u Mostar , što im svakako naše komšije i susjedi teško mogu oprostiti, ali nikada i ne zaboraviti.
Moj srpski rod, treba da se stidi, ovakvih nedjela, iako, smo mi normalni Srbi ovoga grada ponosni, sa pokojnim Ratkom, Ristom i Radmilom, kao i sa Milanom, Obrenom, Rikijem i drugim Srbima, koji su ostali u gradu, aktivno učestvovali u društveno- političkom životu i radu u gradu. Bili smo vijećnici Gradskog vijeća u par saziva, bili smo i Predsjednici / podpredsjednici tog istog Gradskog vijeća.
Dolaskom, odnosno , povratkom „ dodikovaca „ u ovaj grad, isti su bili zadojeni njihovom velikosrpskom ideologijom, zajedno sa svojim crkvenim vjerodostojnicima i Vladikom Grigorijem, te su prije svega odmah ignorisali, sve postojeće srpsko u gradu, kao da je sa njima otpočeo i neki novi srpski svijet da se rađa u Mostaru. Vladika Grigorije i njegov osvjedočeni mentor, guslar iz Laktaša, Milorad vDodik, istovremeno su na televizijskim ekranima izjavljivali, da smo mi svi Srbi, ostali u Mostaru i Federaciji, neki njihovi „ rezervni „ Srbi. Tim svojim gnusnim kvalifikacijama, vršili su odmah podjelu i razdor među Srbima, apriori su ignorisali i veliko srpsko geslo ; Samo sloga Srbina spašava „ što je uklesano i na vjekovnom srpskome grbu.
Da nam naša stvarnost, bude još crnja, u duhu mostarskih srpskih crnjaka, prije par dana Skupština Kantona i parlamentarci , kod Hrvata, oba HDZ-a, apsolutno su bili protiv izglasavanja konstitutivnosti Srba, da bi već sutradan, Vladika Grigorije, ljubio se i dogovarao, sa velikim, lukavim „ latinom „ Draganom Čovićem, u Trebinju, o rješavanju statusa Srba u Mostaru.
Lukavi i prepredeni „ latin „, lažni je i dokazani „ tapkaroš po ramenima „ svoga guslara iz Laktaša, Milorada Dodika, u namjeri, da ga uskoro i primi u sospstvenu akademiju, tzv. samoproglašenu i njegovu nominaciju, Dragana Čovića. Ova dva „ jastreba „ već odavno, pjevaju svoje nacionalističke pjesme, uz gusle i orgulje, sa pokvarenim strunama, veličajući na taj način i svoje genocidne tvorevine Republiku Srpsku i očekujući i moguće vaskrnuće i fantazirajuće, Herceg Bosne.
Očito je, da mlađani Vladika Grigorije ( rođen negdje 1966 godine ) nije dobro učio i naučio istoriju NDH i ustaškog djelovanja na našim prostorima, ali smo živi svjedoci, njegovi sunarodnjaci veoma dobro i neposredno, u nedavnoj agresiji na naš Mostar, dobro osjetili, šta su ti „ crnokošuljaši „, danas još uvijek koračamo ulicama Budaka, Lorkovića, Stepinca i inih, njihovih ustaških „ čimbenika „. Zaboravljaju, Vladika i njegov mentor Dodik, da im je ovaj isti „ latin „, već poodavno protjerao sve njihove sunarodnjake, Srbe, iz mostarskih firmi, Aluminij, Soko i ine, a natpisi „ dobrodošlice „ da je : Srbima i psima, zabranjen ulaz bio u firme „, za njih to ništa ne kazuje. Sličan grafit, crnim slovima ispisan, na poznatoj Peškinoj kući na Rondou, poručivao je ; „ Hvala ti majko, što me nisi rodila Srbinom „.
Kako Vladika Grigorije, ovom prilikom susreta i razgovora u Trebinju, naziva ovog „ lukavog latina „ ; Dragim prijateljem koji mu pomaže u Mostaru, koji je blagonaklon prema Srbima „ što to mi, normalni Srbi Mostara i bivši radnici ovih firmi, možemo jedini meritorno izreći pravi sud, a nikako to ne može činiti Vladika Grigorije i njegovi poslušnici, jer to je i veliki Božiji grijeh ?
„ Kroz takozvane ekumenističke dijaloge i uvođenje brojnih novotarija koji su suprotni kanonima naše svete Crkve, kontraverzni hercegovački Vladika Grigorije, već duže vremena sprovodi tiho unijačenje pravoslavnih Srba u svojoj Eparhiji „ / citat N.V. /.
Ovaj Božiji mirotvorac, sa medom i mlijekom iz usta, kao član nekog MRV / međureligijskog vijeća /, prodaje nam „ m..a za bubrege“, da bi nedavno u Gacku, na slavi Sv. Vasilija, oštro kritikovao u ponašanju svoga poslušnog „ stada „, sa krajnjom porukom, da se ne ponašaju kao Turci i balije ( snimak na You Tube ).
Teško li se, nama mostarcima, da nam takvi „ dodikovci „ i „ čovičevci „ kroje dalju našu sudbinu i da dalje slušamo njihov orkestrirani, nacionalistički velikohrvatski i velikosrpski orkestar, sa guslama i orguljama.Njihova, zajednička briga o ovim Srbima, jasno „ dodikovcima „, biće moguća uz pomoć ruskih snaga i diplomata, sa uvozom nelegiranog sovjetskog aluminija bez carina i konačnim prisvajanjem naših firmi, od strane ruskoga kapitala.
U svakom slučaju, tu će im pomoći i naše domaće vlasti, vazala i ulizica, iz redova Bošnjaka, koji su to i ranije činili, od premijera Bičakčića do Fadila Novalića. Aferim, srećno i berićetno ???
