Uz 20. novembar, Međunarodni dan djeteta: U BiH je 170.000 djece gladno

Neko je izračunao da je u BiH danas 170.000 gladne djece, a Aleksandra Pandurević je to jučer i izrekla na tematskoj sjednici koju su, povodom 20. novembra, Međunarodnog dana djeteta, organizovali Zajednička komisija za ljudska prava, prava djeteta, mlade, imigraciju, izbjeglice, azil i etiku PSBiH, Institucija ombudsmena za ljudska prava i Međunarodna organizacija Save the Children.

(Oslobođenje)

Mnoga djeca u BiH imaju pojesti samo jedan obrok dnevno, mnoga su žrtve nasilja, porodičnog i vršnjačkog, ukratko, “djeca su najveće žrtve onoga što se zove tranzicija”, naglasila je Pandurević, predsjednica Zajedničke komisije, navodeći brojne sjajne rezultate bh. učenika, postignute, te istakla, “ne zbog toga što im je to osigurao obrazovni sistem zemlje, nego najviše zahvaljujući svom i angažmanu pojedinih nastavnika entuzijasta, koji, opet, i u situaciji kada njihov učenik osvoji svjetsku nagradu nemaju pravo na naknadu za nebrojene dopunske časove”.

Danu u čast

Pandurević su u plavoj sali Parlamentarne skupštine slušala djeca i njihovi nastavnici iz Tešnja, Ugljevika, Višegrada, Cazina, Čapljine…, koji su kasnije iznosili vlastita iskustva o primjeni Konvencije o pravima djeteta UN-a u njihovim lokalnim zajednicama. Prije toga, saslušali su i ombudsmene. Oni od 2009. godine provode projekt čiji je cilj, kako je to objasnio Ljubomir Sandić, da se sami bolje upoznaju s ostvarivanjem prava djece, ali i da djeca bolje upoznaju svoja prava. Stoga je i ombudsman Jasminka Džumhur ohrabrila mlade da govore u parlamentarnim klupama, gdje će neki od njih, za desetak godina, možda odlučivati o sudbinskim pitanjima zemlje.

Inače, jednako kao što je i Međunarodni dan djeteta uspostavljen zato da bi se javnost senzibilizirala za dječija prava, tako je bilo logično da ova centralna državna manifestacija ovom danu u čast ima, makar na marginama, dešavanja u obrazovnom sistemu RS-a, čije su posljedice, već sada se zna, katastrofalne. Nedaleko od zgrade državnih institucija, gdje je sve bilo u znaku djeteta, od 9. oktobra čame djeca pod šatorima, i doista je logično pitanje: zašto ova tema nije mogla naći mjesto u dnevnom redu jučerašnjeg skupa. No, zato su tu bili novinari da pitaju o životu više od tristo djece u RS-u, koja ne idu u školu.

Slučaj Konjević-Polje

Ljubomir Sandić je rekao da su bh. ombudsmeni još u septembru pozvali nadležne da se uključe u rješavanje slučaja Konjević-Polje:

“Određene institucije i organi su i reagovali”, ustvrdio je Sandić, ističući da su ombudsmani, u vezi s tim slučajem, primili dvije žalbe, od NVO i od roditelja, te je u vezi s tim otvoren proces.

“Čekamo izvještaj nekih obrazovnih institucija”, rekao je Sandić, napominjući da će ombudsmeni napraviti poseban izvještaj o ostvarivanju prava djece, s naglaskom na bh. obrazovni sistem.

“Nesporno je da djeca u Konjević-Polju imaju pristup školi, ali je pitanje da li imaju i sva prava omogućena drugoj djeci”, rekla je Džumhur, ističući religijska obilježja i nazive škola RS-a, s kojima se ne mogu identificirati sva djeca, kao i neusklađenost kantonalnih i entitetskih zakona. Ukazala je i na to da je u Konjević-Polju riječ o djeci manjinskog konstitutivnog naroda, koji je tu većina.

“Ono što žele roditelji u Konjević-Polju je želja i svih drugih roditelja u BiH”, jasna je bila ombudsman Nives Jukić.