Upoznajmo paraglajding: Ostvarenje sna o letenju

Paraglajding ili padobransko jedrenje spada u ekstremne sportove. Nastao je u Francuskoj krajem 1970-ih i početkom 1980-ih godina, tako što su planinari i alpinisti tražili najjednostavniji i najlakši način spuštanja u dolinu nakon teških uspona

(Piše: Muris Sakić – novovrijeme.ba)

Jedrenje padobranom (paraglajderom) jedan je od najmlađih zrakoplovnih sportova i jedan od najlakših i najjednostavnijih načina ostvarenja sna o letenju. Ovaj sport se intenzivno razvija i širi posljednjih petnaestak godina i sve više uzima maha u sportskom zrakoplovstvu. Osnovni razlog je to što ovaj sport ne zahtijeva prevelika finansijska sredstva. Ta pristupačnost je lahka i predstavlja brzu mogućnost samostalnog polijetanja, ali i veliki rizik. Polijetanje bez kvalitetne teorijske pripreme i praktičnog uvježbavanja pod kontrolom instruktora je velika šansa za nesreću. Zbog male brzine leta, svaka turbulencija i promjena brzine vjetra mogu ugroziti sigurnost. Zato je dugotrajno i sistematsko uvježbavanje jedini način da se jedrenje doživi na pravi način i da se dugo uživa u njemu.

Neophodna oprema za letenje (jedrenje) se sastoji od sljedećih komponenti:
– padobran za jedrenje (krilo)
– sjedište i sistem za vezanje (sistem)
– rezervni padobran (rezerva)
– zaštitna kapa (kaciga)
– zaštitna obuća, rukavice i odjeća
– oprema za vezu, navigaciju, variometar (uređaj za očitavanje visine)
Važnost opreme

Krilo je upravljiv padobran izduženo-elipsastog oblika. Sastavljeno je iz gornjeg i donjeg sloja tankog nepropusnog materijala, između kojeg se nalazi prostor podijeljen na komore. Veličina komore i njihov broj zavise od vrste krila. Osnovno uvježbavanje počinje na stabilnim i samopodesivim krilima, s malim brojem debelih komora koje ometaju veliku brzinu leta. Za velike brzine jedrenja i natjecanja koriste se krila s velikim brojem tankih (aerodinamičnih) komora, ali i zahtjevnijih za održavanje stabilnog leta. Upravljivost se postiže povlačenjem, savijanjem izlaznih ivica padobrana, zapovjednim užadima (komandama). Povlačenjem jedne ili obje naredbe dolazi do savijanja zadnjeg dijela krila te se tako mijenja otpor i uzgon jedne ili obje strane. Kao i pri svakom letenju, i tokom jedrenja padobranom važno je znati minimalnu brzinu upravljivog leta prije sloma uzgona (stolinga).

Krilo je napravljeno od materijala čija propusnost plinova treba biti što manja. Propustljivost se mjeri porozimetrom. Ultravioletno zračenje štetno djeluje na materijal krila i zato mu je trajanje otprilike 200-300 sati. Nakon tog vremena, poroznost se povećava, nosivost i brzina smanjuju rizik od narušavanja pravilnog oblika, pritisak u komorama se smanjuje pa se rizik leta na starim krilima povećava. Takva dotrajala krila se obično koriste za vježbu na livadi i blagoj padini gdje nema uvjeta za polijetanje.

Sistem veza se koristi za smještaj pilota. On je konstruiran tako da pilot bude siguran i da se osjeća ugodno. Veličine je jedne stolice, skrojen od sintetičkih materijala te posjeduje protektore za zaštitu pilota u slučaju pada i džepove za smještaj stvari. Postoje različiti sistemi, ovisno o namjeni paraglajdera, naprimjer: akrosistemi (za akrobatsko letenje), sistemi za prelete (aerodinamičniji su, veći, pilot je u ležećem položaju), sistemi za planinsko letenje (manji su i lakši) i standardni sistemi.

Rezervni padobran služi za samospašavanje pilota kad je u opasnosti. Najčešće je u obliku kupole površine 22 kvadratna metra, a može i više ovisno o težini pilota. Rezervni padobran kači se za sistem.

Zaštitna oprema se koristi prilikom zaštite pilota od udaraca, hladnoće, vjetra i UV-zračenja. Ona podrazumijeva kacigu, odjeću, obuću i razne kreme. Pilot mora biti dobro opskrbljen za svaki let jer on može trajati i nekoliko sati. Kaciga je sastavni dio opreme i pilot ne smije započinjati let niti se vezivati na krilo bez kacige. Kaciga može štititi samo tjeme, potiljak i sljepoočnice, a može imati i dodatak koji ide preko brade tako da štiti i lice. Odjeća za padobransko jedrenje mora štititi od ozljeda, vjetra i hladnoće, ali i dozvoljavati tijelu disanje kako ne bi došlo do nepotrebnog znojenja. Najistureniji dijelovi tijela pri hladnoći i vjetru su lice, koljena i ruke. Zato je potrebno imati odgovarajuće potkape, rukavice i štitnike za koljena. Najpovoljniji su vindstoperi koji se izrađuju od goreteksa. Odjeća može biti dvodijelna ili jednodijelna, kakvi su kombinezoni.

Naravno, u ljetnim uvjetima i na malim visinama nije potrebno nositi toliko odjeće. No, treba znati da temperatura opada za 5-6°C na visini od 1.000 metara. Obuća u padobranskom jedrenju je veoma važna te, osim što štiti od hladnoće, ima ulogu zaštite od povređivanja. Za tu priliku najbolje su dublje planinske cipele koje štite skočni zglob od prebrzog prizemljenja, a zgodne su i za kretanje po neravnom terenu. Osim ove zaštitne opreme dobro je ponijeti zavoj, vode i malo hrane, kao pomoć u slučaju prinudnog slijetanja na nepoznat teren.

Oprema za vezu i navigacija podrazumijeva prijenosnu ručnu radiostanicu koja služi za uspostavljanje veze s kapitenom letenja i ostalim pilotima, te spada u sastavni dio opreme bez koje se ne polijeće. Dodatna oprema su uređaj za mjerenje visine (variometar), posebno prilagođen za letače paraglajdera, i globalni pozicijski sistem GPS, čija je primjena također prilagođena ovoj letjelici.
Priprema i let

U ovom sportu se ne iskače iz aviona. Potrebna oprema se lahko pakira u jedan ruksak (oko 15 kg težine), a potreban je neki oblik prijevoza do najbližeg prikladnog brda. Kad se pronađe odgovarajuća lokacija, potrebno je manje od deset minuta za pripremu. Nakon nekoliko koraka zaleta niz padinu i uz povoljna strujanja zraka, može se poletjeti odmah. Prednost ovog sporta je u tome što nema potrebe za zračnom lukom ili bilo kakvom drugom skupom infrastrukturom. Jedriličar odlučuje gdje i kad će poletjeti. Za slijetanje početnika potrebna je livada, a iskusnim jedriličarima je dovoljna i površina promjera pola metra.

U Bosni i Hercegovini danas postoji velik broj pilota koji su izuzetno vješti u zraku te su spremni svoje iskustvo podijeliti s onima koji su zainteresirani za ovaj sport. S obzirom na to da je ovaj sport relativno mlad i da je doživio ekspanziju od samog početka, profesionalni piloti se trude svoje znanje prenijeti na početnike. Moramo spomenuti da se u ovom sportu organiziraju takmičenja na lokalnom, državnom, regionalnom, evropskom te svjetskom nivou. Paraglajding je, kako smo i kazali, ekstremni sport, a ujedno i jedan od sportova koji bilježi vrlo mali broj povreda i pogibija, a svake godine sigurnost u tehničkom pogledu sve više napreduje. Svi zainteresirani za bavljenje ovim sportom mogu se javiti u sjedišta obližnjih paraglajding-klubova u kojima se mogu dobiti sve neophodne informacije kako se baviti ovim vidom ekstremnog sporta. Ako nas ne pronađete u klupskim prostorijama, podignite glavu iznad horizonta, jer smo tu sigurno. Ugodan pozdrav iz ljepote oblaka paraglajding tima “TUZLA”.
Strah od visine

Neki ljudi imaju strah od visine, što je prirodno kao i svaki drugi strah od nepoznatog. Iskusni piloti dožive strah tokom leta kad uvjeti za letenje nisu povoljni. U početku je strah mnogo jači i intenzivniji, ali s vremenom i iskustvom, strah se smanjuje, a uživanje raste u ljepoti slobodnog letenja. Želja za letenjem je uvijek jača od straha. Strah je veliki prijatelj svakog pilota jer ga sprečava pri pomicanju granice leta izvan trenutačne mogućnosti i vještine.