Komšijsko pismo dr. Cerića hrvatskoj predsjednici Kolindi: U Srebrenici i Ahmićima nije bilo radikalnog islama, ali je bio genocid
Poštovana komšinice,
Nismo se upoznali, a trebali smo jer smo komšije.
Nisam se ni iznenadio ni razočarao zbog Vaših izjava. Mi smo se na to navikli. Ja sam se samo okuražio da nije civilizacijski, da ne kažem kulturno, da Vi javno smatrate da je Bosna i Hercegovina nestabilna zemlja zato što nije u potpunosti emancipirana. Otkrili ste nam da Vi u Bosni i Hercegovini vidite sve centrifugalne sile osim jedne, a to je Vaša centrifugalna političku sila, koju mi bjelodano vidmo, a koju Vi, otkad ste na čelu Hrvatske, provodite kroz Dragana Čovića, koji sve jasnije razgrađuje državu Bosnu i Hercegovinu tako što oživljavava Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu. Također, Vi blagonaklono gledate na Čovićevo paktiranje (udruženi anti-državno-bosanki poduhvat) sa Miloradom Dodikom u razbijanju jedinstvene i suverene države Bosne i Hercegovine. Čović to radi sa Dodikom kojeg Vi, kao prozivate, da je on najveća opasnost za Bosnu i Hercegovinu. Vi ili smatrate da politika Dragana Čovica i HDZ-a u Bosni i Hercegovini doprinosi jačanju bosanske države, ili Vi razbijačku politiku Dragana Čovića ne doživljavate kao ozbiljnu prijetnju za cjelovitu, jedinstvenu i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu. Biće da se ovdje radi o trećoj mogućnosti, a to je da ste Vi osobno itekako uključeni u sve ono što radi Dragan Čović u ime HDZ-a, ali kad pričate o Bosni i opasnostima za Bosnu Vi vješto prikrivate da je upravo Hrvatska saučesnik ili organizator politike koju u Bosni i Hercegovini realizira Dragan Čović. Politički je nekorektno i vrlo licemjerno da Vi decidno ukazujete na opasne neprijatelje za Bosnu i Hercegovinu, a pri tom vješto skrivate Vašu ulogu u svemu tome, odnosno ulogu Republike Hrvatske, posebno HDZ-a, kojeg u Bosni i Hercegovini predsatvlja Dragan Čović. Vi optužuje Bošnjake–muslimane i pokazujete prstom na radikalni islam, kao opasnost za opstanak Bosne i Hercegovine. Treba li da Vas podjesjetim da ni u Srebrenici ni u Ahmićima nije bilo radikalnog islama, ali je bio genocid. Također, treba li da Vas podsjetim da mi, Dobri Bošnjaci, nemam drugu obećanu zemlju kao što su imali Jevreji kada ih je Europa protjerala. Mi imammo samo jednu obećanu zemlju, a to je ova naša Bosna i njena Hercegovina. Nije nam teško nositi stigmu heretika, koju smo naslijedili od naših predaka. Svjesni smo da je to naša sudbina, na koju smo ponosni, jer vjerujemo da smo samo kao takvi najbolji ukras Balkana i Europe. .
Sve to što ste Vi, gospođo Kolinda Grabar Kitarović, rekli o Bosni mogao bi isto ponoviti i srbijanski premijer Aleksandar Vučić da sakrije grijeh Srbije u razbijanju jedinstvene i suverene države Bosne i Hercegovine, optužujući islam, Hrvatsku i Međuanrodnu zajednicu da su uzrok nestabilnosti i nefunkcionalnosti bosanske države. Vučić je u neku ruku korektniji od Vas zato što papagajski ponavlja riječi Slobodana Miloševića da se ”tri strane” ili tri naroda trebaju dogovoriti o bududćnosti države Bosne i Hercegovine, ali istodobno po uhodanom receptu, kao i Milošević, sve je radio i sve radi da razbije državu Bosnu i Hercegovinu, podržavajući sada Dodika kao što je Milošević podržavao Karadžića i Mladića u genocidnom planu razbijanja države Bosne i Hercegovine. Bojim se da je Dragan Čović postao isuviše samostalan i jak, kao i Dodik u manjem bosanskom entitetu, da ga Vi sada teško možete zaustaviti. To je nešto što je hrvatska politika porodila devedesetih godina i nikada se do kraja nije ogradila od razbijanja države Bosne i Hercegovine kroz uspostavu paradžavne tvorevine, zvane Hrvatska Republika Herceg Bosna. Vrijeme je, zbog toga, da Vas pitamo, a Vaša bi komšinska dužnost bila da nam jasno odgovorite: Da li Vi, kao predsjednica Hrvatske, stojite iza najnovije reikarnacije politike iz devedesetih godina, politike koja je uspostavila paradržavu u suverenoj i međunardno priznatoj državi Bosni i Herecegovin, takozvanu Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu. Ne može biti da Vam nije poznato da je u Haggu osnivačima “HR HB” izrečeno preko 100 godina zatvora zbog počinjenog ratnog zločina nad Bošnjacima. Da li Vi podržavate politku Boban-Karadžić, odnosno današnju politiku Čovuić–Dodik u razbijanju države Bosne i Hercegovine. Svi smo mi u Bosni i Hercegovini za jednakopravnost svih. Ne može se politička borba za navodnu jednakopravnost poistovjetiti sa planovima za razbijanje Bosne i Hercegovine. Ako Hrvatska, na čelu s Vama smatraju da bi razbijanjem države Bosne i Hercegovini, Hrvatska i hrvatski narod u cjelini bio sretan i zadovoljan, onda se savjesni i odgovorni Hrvati moraju upitati ko ih to predstavlja. Nema sreće za jednoga na račun drugoga, niti ima mira jednome na račun nemira drugoga.
U Bosni i Hercegovini ima 7-15% Hrvata koji su kao narod konstitutivni. Katolička crkva je od početka bila na pravoj i jedino mogućoj strani, a to da je Bosna i Hercegovina suverena i jedinstvena država, koja treba da osigura jednakopravnost svim njenim stanovnicima bez obzira na vjeru i naciju. To je principjelan i hvale vrijedan stav, kojeg je prdžavao kako bivši papa tako i sadašnji papa. Bosna i Hercegovina je zbog toga zahvalna Katoličkoj crkvi, kao što je zahvalni svima koji poštuju njenu slobodu i samostalnost. Svjedočim da sam se u vrijeme obnašanja dužnosti reisu-l-uleme u Bošnjaka svestrano borio, zajedno sa kardinalom Puljićem, protiv bilo koje vrste radikalizacije, posebno vjerske. Volio bih da Bošnjaci u Hrvatskoj nisu prihvatljivi samo ako su nacionalno i kulturno asimilirani, već da imaju pravo da bar u svjedodžbama Zagrebačke džamije mogu koristiti svoj bosanski jezik. Kad tražimo legitimna prava za sebe, onda treba da budemo spremni da osiguramo legitimna prava i drugima. Integracija hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, kao konstitutivnog naroda, bi bila još uspješnija ako bi Hrvati podržali ideju nacionalne države Bosne i Hercegovine, imajuci u vidu multietičnost Bosne i Hercegovine te činjenicu da je u Bosni i Hercegovini preko 50% Bošnjaka. Ako bih tražio nešto ovako Vi biste me proglasili personom non grata, ali ko će Vas proglasiti za bilo šta kada kažete u intervjuu: – Mi u Hrvatskoj imamo aktivnu i zapravo izvrsnu Islamsku zajednicu koja daje sve od sebe kako bi upravljala procesima u regiji i izolirala radikale, fundamentaliste, kako bi očuvala međuetničku i međureligijsku komunikaciju i punu integraciju Islamske zajednice, ne asimilaciju, već integraciju u obično hrvatsko društvo malu, ali jaku – kazala ste ovo i nikom ništa. Dakle, Bošnjaci u Hrvatskoj su svedeni na nivo vjerske zajednice i opet ću Vam ponoviti da se bosanski jeziku u hrvatskoj ne može upisati niti u dzamijskim knjigama.
Vi ste meni komšinica s moje lijeve strane kad iz mog Visokog krenem na sjever moje Bosne. Kad sa sjevera idem prema jugu, Vi ste mi s desne, odnosno zapadne strane. Ja imam još dva susjeda, koji su mi nekad s ovu nekad s onu stranu. Moja majka me naučila da pazim komšije i s lijeve i s desne strane. Ona je to čula od bosanskog hodže, koji je govorio da je Božji Poslanik Muhammed, a. s., rekao da je komšija najpreči te da nije pravi musliman koji zna da je njegov komšija nesiguran i gladan. Mi, Dobri Bošnjani, smo taj sveti duh komšiluka naslijedili od bosanskog djeda (dida), bosanskog gosta i bosanskog starca. Oni su bili dobri ljudi. Voljeli su svoju, a poštovali tuđu vjeru. Nisu nikoga napadali, niti su nad bilo kim gernocid činili, ni mentalni ni fizički. Bili su proganjani i proglašavani hereticima zbog svoje vjere i bosanskog načina života. Unatoč svemu, Bosna je sve nadživila i ostala uspravna na svojim bosanskim nogama. Uistinu, Bosna je jedno veliko zemaljsko čudo zato što je uspjela, više od jednog milenija, i još uvijek uspjeva, da bude svoja na svome unatoč agresivnom ponašanju njehih komšija i s desna i s lijeva. Doista, nema zemlje na svijetu koja bi sve to izdržale kao što je Bosna izdržala, stojeći ponosno na svojim čvrstim bosanskim nogama. Gospođo Kolinda Grabar Kintarović, Bosna nije ničija zemlja. Bosna je milenijska zemlja njenih hrabrih sinova i ponosnih kćeri. Oni Bosnu vole od početka do kraja i nikome se zbog toga ne ispričavaju. Zato kad glerdate Bosnu iz Hrvatske, gledajte je skrušeno, kad ulazite u nju, ulazite polahko da ne nagazite na mezar i grob znanog i neznanog junaka, a kad govorite u Bosni i o Bosnu, govorite tiho i suvislo da ne uznemirite onog što stražari na stećku, na nišanu i na krst. Vama se samo čini da spava. Ne, oni su budan samo što Vi to ne osjećate. Oni su budni i prkosni od sna.
Na kraju ovoga komšijskog pisma pozivam Vas predsjednice Republike Hrvatske da uputite izvinjenje Bosni i Hercegovini, posebno Bošnjacima, kao i Islamkoj zajednici u Hrvatskoj zbog neprimjerene komunikacije s Bosnim i Bošnjacima. Pozivam Vas da se javno očitujete da nećete ugrožavati suverenitet i teritorijalni integritet hiljadugodišnje državnosti Bosne i Hercegovine. Podjećam Vas da svi koji su to pokušali u zadnje vrijeme završili su na marginama povijesti ili u Haagu. Ja Vam, kao mojoj komšinici u duhu svetog bosanskog komšiluka, kojeg sam naslijedio od svoje od bosanskog dida, gosta, starca i moje majke želim dobro zdravlje i uspjeh u životu i radu.
Autor: Dr. Mustafa Cerić
