Meša Selimović: “Ja sam mali čovjek obične pameti, skromnih sposobnosti, djeca u školi nikad ne bi učila o meni.”
DERVIŠ I SMRT
Meša Selimović: “Ja sam mali čovjek obične pameti, skromnih sposobnosti, djeca u školi nikad ne bi učila o meni.”
Prijateljstvo ne bira, rekao je on, ono biva ko zna zbog čega, kao ljubav. A ništa ja nisam tebi poklonio, već sebi. Poštujem ljude koji i u nesreći ostanu plemeniti.
Griješne misli su kao vjetar, ko će ih zaustaviti?
Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stajali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne poznajemo se, ne razumijemo se više.
Zrele žene znaju vrijednost svega što gube i dobijaju, i uvijek imaju svoje razloge koji mogu biti čudni, ali rijetko naivni.
HASAN
- “Ne treba da se čovjek pretvori u svoju suprotnost.
Sve što je u njemu vrijedi, to je ranjivo.
Možda nije lako živjeti na svjetu, ali ako mislmo da nam ovdje nije mjesto, biće još gore.
A željeti snagu i bezosjećajnost, znači svetiti se zbog razočarenja.
I onda,
to nije izlaz, to je dizanje ruku
od svega što čovjek može da bude.”
- Njegova nemarnost ličila je na nesitničavu slobodu da se čovjek koristi stvarima, ne služeći im i ne postujući ih suviše.
- U stvari, reda se malo i plaši. Red je konačnost, tvrdi zakon, umanjivanje broja mogućih životnih oblika, lažno uvjerenje da vlada životom, a život se sve više otima, sve nam više izmiče što ga više stežemo.
- Nikome nije laskao, nikada nije govorio laž, nikada nije tvrdio ono što ne zna, nikada nije prećutao ono što zna i nije se bojao lala i velikaša. Volio je filozofe, pjesnike, usamljenike, dobre ljude i lijepe žene.
- Hoćemo da verujemo da ima ljudi koji mogu više od onog što je obično.
- I bio je takav, u izvjesnom smislu, mogao je, bar po tome kako je primao sve što mu se dešavalo.
- Osmijehom je namirivao gubitke, stvorio svoje unutrašnje bogatstvo, vjerovao da u životu nema samo pobjeda i poraza, da postoji i disanje, i gledanje, i slušanje, i riječ, i ljubav, i prijateljstvo i običan život, koji mnogo zavisi samo od nas samih.
O Bosancima
- “A povrh svega moji su i ja sam njihov, kao rijeka i kaplja i sve što govorim (o njima), kao da o sebi govorim.”
- “Ljudi si mu postali bliži zbog govora. Ne svi, naravno. Neki su gluhi za tuđe riječi, oni su nesreća i sebi i drugima.”
- Čim bi zažuborio njegov tihi glas, noć bi postajala, manje pusta. Gradio je između sebe i mene most od paučine, most od riječi, lepršale su iznad nas, u luku, izvirale i uvirale. On je bio izvor, a ja ušće.
- “Do vraga, ništa nije toliko naopako kao dobro učinjeno s ciljem, ni toliko glupo kao čovjek koji nesto hoće po svom kalupu.”
- “Ja sam mali čovjek obične pameti, skromnih sposobnosti, djeca u školi nikad ne bi učila o meni.”
- A on je cijelac, uvijek svjež i uvijek drukčiji, pametan, smion, nemiran, siguran u svemu što je preduzimao.
- Prijateljstvo ne bira, rekao je on, ono biva ko zna zbog čega, kao ljubav. A ništa ja nisam tebi poklonio, već sebi. Poštujem ljude koji i u nesreći ostanu plemeniti.
- “Nisam toliko jak, da bih imao prava da budem nestrpljiv, ni toliko slab da bih imao razloga da budem gnjevan.” Ahmed