U prošloj godini Izetbegović je samo jednom bio u Briselu, a u Turskoj čak šest puta

Bošnjački član Predsjedništva Bakir Izetbegović drugi put u posljednjih dvadesetak dana boravi u Turskoj. Tako je popravio visok prosjek prema kojem Ankaru ili Istanbul posjeti barem jednom u dva mjeseca. Po pravilu, Izetbegovićevo tursko putešestvije prate šture informacije, no jasno je da ide u svojstvu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, odnosno kao predstavnik Bošnjaka. U prošloj godini Izetbegović je samo jednom bio u Briselu, a u Turskoj čak šest puta. To mnogo govori o vanjskoj politici koju vodi.

Centri moći

U Izetbegovićevoj delegaciji, ako je uopće bila delegacija, nije bilo ni eksperata iz ministarstava vanjske trgovine ili vanjskih poslova, a, sudeći prema dostupnim informacijama, ni privrednika koji bi, eventualno, izvukli konkretnu korist od čestih susreta s turskim zvaničnicima. To su, s bh. strane, privatna sijela iz kojih Izetbegović želi izvući samo ličnu korist, računajući na tursko prijateljstvo i ljubav prema BiH.

Ali, na širem geostrateškom nivou, Bošnjaci od toga imaju nepopravljivu štetu. Učestalim posjetama Ankari Izetbegović od Bošnjaka kao naroda pravi svojevrsne vazale Turske kao nadolazeće sile. Dobre odnose s Ankarom svi podržavaju, ali trčanje i slikanje svakih nekoliko sedmica u turskim dvorima nije državničko ponašanje, posebno ne za čelnika naroda koji ima svoje ime, historijski legitimitet i identitet, a većinom želi u Evropsku uniju i NATO!

Osim toga, Izetbegović Bošnjake jeftino prodaje, a kao narod zauzvrat dobivaju samo lijepe riječi. Kakve će on lične koristi imati, to će možda utvrđivati istražni i porezni organi.

Jer, nažalost, turska ulaganja u BiH, naime, daleko su manja nego, naprimjer, u Srbiju. I ono malo investicija, poput one u “BH Airlines”, neslavno su završile, na štetu bh. strane. Nekoliko uspješnih investicija, poput “Natrona”, samo su kap u moru neispunjenih obećanja.

Politika otvaranja

Nedavno je u jednom intervjuu Izetbegović priznao da je jedan od ciljeva njegove vanjske politike i otvaranje BiH prema Turskoj, Azerbejdžanu i Pakistanu. Gotovo ni riječi o Evropskoj uniji, Njemačkoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji, Austriji, bogatim zaljevskim zemljama. I površno poznavanje investitorske prakse govori da iz te tri zemlje ne dolaze milionske “greenfield” investicije koje će otvoriti nova radna mjesta i zaposliti armiju nezaposlenih Bosanaca i Hercegovaca.

Ekonomski razvoj u tim zemljama može samo isisati tehnologiju i znanje iz BiH, radne snage mnogo jeftinije od one u BiH ne manjka u tim zemljama, što govori da od takvih Izetbegovićevih aranžmana i politike korist mogu imati samo pojedinci, a ne bh. privreda u cjelini.

Krediti za odabrane

Čak i zasluge koje je Izetbegović gotovo uspio sebi pripisati, poput turskog kredita za povratnike, pokazao je domete politike bošnjačkog člana Predsjedništva. Famoznih 100 miliona eura namijenjenih povratnicima i svima u BiH koji se žele baviti poljoprivredom i turizmom već završava u džepovima pojedinaca bliskih Izetbegoviću. O tome je najbolje posvjedočio Muhamed Mehmedović, povratnik u Konjević-Polje, kojem su tražili 5.000 eura mita da bi dobio povratnički kredit!

Kidanje veza

Dok se udomaćio u Turskoj pod skutima Gula i Erdoana (Erdogan), Izetbegović odbija susret sa srbijanskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem, čime dodatno otvara prostor Beogradu da nastavi graditi specijalne veze samo s Banjom Lukom, onemogućavajući državne institucije, tačnije Predsjedništvo, da vodi Ustavom zadate poslove.

Dnevni avaz

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close