U BiH svako svoju istoriju uči?
Isti ili tri slična jezika? Zajednička historija sa tri različita tumačenja? Čije su koje države? Ovo su samo dijelovi nesporazuma koji je zataškan privremenim sporazumom do završetka reforme obrazovanja u BiH.
Kada će biti završena reforma obrazovanja i usaglašeni zajednički školski programi u BiH, niko ne zna. U međuvremenu, bošnjački osnovci u dvije škole u RS nisu počeli ovu školsku godinu. Njihovi roditelji traže uvođenje “nacionalne grupe predmeta”, odnosno nastavu bosanskog jezika, historije i geografije po planu i programu kantona koji izaberu. Iz nadležnog ministarstva RS tvrde da nema novca za nove “reforme”.
Obrazovanje bez diskriminacije
Djeca su najbitnijaPotpredsjednik NSRS Ramiz Salkić uputio je otvoreno pismo ministru prosvjete i kulture RS Goranu Mutabdžiji. Za Deutsche Welle Salkić kaže da roditelji samo traže ustavna prava za svoju djecu, te da je ministarstvo još uvijek nijemo. “U Kotor-Varoši i u Bratuncu evidentno je da su u tim školama većina Bošnjaci. Ustav i zakon garantuju pravo na obrazovanje na jeziku kako se izjasne roditelji i učenici. Zakon preciznije određuje kada i u kojim uslovima se ima pravo na tako nešto. I da su svi obavezni da obezbijede da u školama nema vjerske, nacionalne, jezičke, političke ili bilo kakve druge vrste diskriminacije”, kaže Salkić.
Sličnih problema bilo je u Janji, 2005. godine. Tada je u Osnovnoj školi “Meša Selimović” za 520 bošnjačkih osnovaca uvedena nastava iz “nacionalne grupe predmeta”, zasnovana na “Privremenom sporazumu o posebnim pravima djece povratnika”. Sporazum su 2002. godine potpisali 13 ministara obrazovanja u BiH, a Janjani su tri godine tražili da se on sprovede.
Jedna škola sa dva programa
OŠ Meša SelimovićSamir Baćevac jedan je od 27 Bošnjaka među ukupno 104 zaposlena u školi u Janji. Kao profesor islamske vjeronauke ima autonomiju da govori. Direktorica škole Milica Perković i ostali uposleni za to nisu nisu imali ovlaštenje od nadležnog ministarstva.
Baćevac se sjeća sprovođenja Sporazuma pod nadzorom Misije OSCE u BiH. Bilo je upornosti, iznevjerenih obećanja, ali i bojkota nastave. Danas je sve drugačije i Janja je pozitivan primjer “jedne škole sa dva školska programa”.
“Mi ovdje funkcionišemo kao jedna škola. Potpuno kolegijalno funkcionišu predavači nacionalne grupe predmeta sa svojim kolegama koji predaju po planu i programu Republike Srpske. Apsolutno nikakvih problema nema. I dalje postoje mješovita odjeljenja. Kada imaju ove predmete, djeca odlaze samo u različite kabinete, a nakon toga se ponovo druže na ostalim predmetima koji ne spadaju u nacionalnu grupu predmeta. Tako da, zaista se možemo pohvaliti da imamo jedan tolerantan odnos”, ističe Baćevac.
Poštovati odredbe Privremenog sporazuma
Samir Baćevac ističe tolerantan odnosStav Misije OSCE u BiH je da treba poštovati odredbe Privremenog sporazuma. Danica Pelemiš-Subotić, službenica za odnose sa javnošću pri tuzlanskom uredu Misije OSCE, potvrđuje da za obrazovanje u BiH još uvijek nema konačnog niti boljeg rješenja od Privremenog sporazuma. Kaže da, osim u Janji, ima još mnogo pozitivnih primjera privremenog rješenja koje već godinama traje.
“U obrazovanju treba novca i svugdje bi bilo najbolje obrazovanje da ima mnogo više novca nego što ga mi trenutno imamo. Ali, mislim da, pored novca, dovoljna je dobra volja. U Janji je, recimo, bila dobra volja da se izađe djeci u susret jer, u suštini, najbitnija su djeca. I mislim da je i OSCE, kad smo mi inicirali potpisivanje ovog privremenog sporazuma, da se mislilo samo na tu djecu”, kaže Pelemiš-Subotić.
Autor: Emir Musli
Odgovorni urednik: Mehmed Smajić
dw.de
