Kolumne

Dragan Bursać: Za mobilizaciju spremna djeca!

Samo potpuno raseljavanje vojno sposobnih je, nažalost, jedina trajna garancija za mir u BiH. Jer bolje vam je živo dijete na baušteli u Klagenfurtu, nego mrtav “heroj” koji se borio za gazdinu firmu, na obližnjem groblju!

Kad mi neko kaže, u Bosni neće biti rata, nema ko da ratuje, lijepo bih mu opalio šamarčinu!


Rado ide konstitutivni u vojnike


Naprvo, kao što veli vrsni novinar i urednik Ozren Kebo, za rat niskog intenziteta uvijek će se naći para.

A drugo i bitnije, evo slušam dječicu po RS-u. Od njih je sistem napravio male samoizolovane hodajuće zilote, koji bi sutra dali glavu za srBstvo. Ista je situacija i u Federaciji.

Tako mržnjom zadojenu djecu neće trebati dva puta zvati na mobilizaciju. Dabome, ratovati neće Dodik, familija mu, ali hoće djeca podanika koji su dopustili ovo zlo od indoktrinacije.

Pa će se vječno isti roditelji zaplakivati nad grobovima potomaka, ne želeći da shvate kako su oni uz vlast isključivi krivci što im djeca odlaze prije njih u vječnost.

I zato, roditelji dragi, ako nemate muda ustati protiv sistema, ako nemate svijesti da odučite svoj porod od srednjevjekovne zatucanosti, barem djecu tjerajte odavde.

Samo potpuno raseljavanje vojno sposobnih je, nažalost, jedina trajna garancija za mir u BiH! Jer bolje vam je živo dijete na baušteli u Klagenfurtu, nego mrtav “heroj” koji se borio za gazdinu firmu na obližnjem groblju!

Ne vjerujete? Pazite, ne morate vjerovati, ali vjerujte mi da je bolje biti onaj koji upozorava, pa makar i na lažnu opasnost, nego naivčina kojeg uvijek u reformističkom rapsoloženju Ante Markovića dočeka ‘92. U to smo se valjda svi uvjerli.

Predvojnička obuka za Bakirovo “nedajbože”

Ne vjerujete još uvijek?

«Slobodan si samo ako možeš sam sebe braniti. A narod koji ne može sebe da odbrani treba da se zabrine za budućnost i slobodu. U ovom trenutku imamo Oružane snage i različite agencije koje brane teritorijalni integritet ove zemlje. To je zajedničko, nedovoljno jako. Dvije susjedne zemlje se naoružavaju. Moramo ojačati namjensku proizvodnju, komercijalno, ali i za ‘nedajbože’. I mislim da ćemo morati uvesti predvojničku obuku ponovo», kazao je između ostalog prije par dana u Kaknju Bakir Izetbegović.

Ovo “nedajbože” uvijek se u BiH pretvori u daj Bože rata, e da bih ostao na vlasti. I džaba sad i legalne postojeće Oružane snage BiH, džaba i policija, jer treba regrutovati mladu krv, što imitira gazije iznad Sarajeva. Treba tu balavurdiju poskidati sa Instagrama, Fejsbuka i ostalih mreža i obući u maskirne uniforme. 

A, kako velim, nećemo dva puta zazivati tako indoktrinisanu djecu. Pa ti Bože rata marsijanski obezbijedi sa Bakirom i Telekomom samo kvalitetan internet, možda i priliku za uvođenje 4G mreže negdje gore po Vlašiću i eto ti golobradih gazija u rovove.

Brothers in pimple

Ista je situacija sa druge strane mladog mesišta, jer Dodik mantra već bezmalo godinu dana kako će se RS sama braniti. A ti ziloti, te junoše od 15 do 19 godina od Banjaluke do Trebinja, kojima je neimaština roditeljska i vlast banditska isprala mozgove, samo to i čekaju.

I u konačnici, kad imate napaljene i hormonima opijene postpubertetlije na predvojničkoj obuci i sa druge strane po bubuljicama dvojnike na policijskim stražama, šta dobijamo? 

Rat, tako je!

I neće Dodikovi mladi predatori ratovati protiv izmaštanog ISIL-a u RS-u, niti će Izetbegovićevi prvopozivci boj voditi protiv hrvatske ili srbijanske armije, nego će se uzajamno klati u, kako to Amerikanci najaviše, ratu niskog intenziteta. Ratuljku, takoreći, u kojem će ginuti naša djeca za par dunuma zemlje i nekoliko milijardi maraka pokradenih tranzicijskih novaca.

Pa šta msilite da je podraživanje nacionalizmom i budućim ratom, do li jedino sredstvo da garniture bivših kamiondžija, mesara i portira ostanu na vlasti?! Oni su cijelu jednu zemlju u stanju držati u situaciji predratne psihoze, koja traje 30 godina, e da bi otimali od naroda pare. U stanju su, dabome, tuđim kurcem komšijske gloginje mlatiti u tom i takvom sukobu, jer ih iz njihovih fotelja sa platama od 6000-7000KM, niko i ništa neće vratiti u kamione, podrume i na recepcije. Po cijenu dječijih života, zilotskih i gazijiskih, naravno, uvijek tuđe djece.

Bijeg kao imperativ

Bijeg, ne odlazak, bijeg u inostranstvo je stoga imperativ za svakog ozbiljnog roditelja, a (samo)zavaravanje kako će ovdje biti bolje i kako sunce našeg neba…predstavlja jedan krajnje neozbiljan diletantizam prema sopstvenom porodu.

Osvrnite se i pogledajte oko sebe. Samo negativan prirodni priraštaj, bijela kuga i bježanija put Bregane i dalje na Zapad, spasava ovu zemlju krvoprolića «niskog intenziteta» kako ga Međunarodna zajednica nazva.

Na koncu, neko će dobar i naivan reći, moje dijete neće braniti ovu i ovakvu zemlju sa ovim i ovakvim mafijašima na vlasti. 

Odgovor – Ako ostavljaš potomstvo ovdje, ko te pita oče i majko, šta ti misliš gdje će ti biti dijete. To je ionako posao vojnih odsijeka i policijskih stanica. Ne vjerujete još uvijek?

Razmislite još jednom, ne zbog sebe.



DRAGAN BURSAĆ  Buka

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close