VIJESTI.BA: Hrvatska je dobila novu Vladu. Pojedini analitičari decidno su je nazvali proustaškom. Koliko su blizu te ocijene i koliko je nova hrvatska vlada daleko od nje?
ĐIKIĆ : Sigurno je da ova Vlada, više od ijedne prethodne hrvatske Vlade od 1945. naovamo, u sebi ima proustaških elemenata i da u cjelini otvoreno koketira sa ustaštvom, naročito kad se pritom, osim samog personalnog sastava Vlade, uzme u obzir i to tko sve čini parlamentarnu većinu zahvaljujući kojoj postoji Vlada Tihomira Oreškovića. Franjo Tuđman pragmatično je koristio proustaške elemente u svojoj politici u onoj mjeri u kojoj mu je to trebalo u određenim okolnostima, ali on je te grupacije, kao i Crkvu, u svakom trenutku držao pod kontrolom. Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko dozvolio je, pak, da proustaške snage stave HDZ pod ideološku kontrolu, kao što je dozvolio i nevjerojatnu klerikalizaciju politike i ogroman utjecaj Crkve.
VIJESTI.BA: Kako komentarišete činjenicu da od evropskih zvaničnika nismo čuli nikakve posebne komentare u vezi poprilično jakog desnog zaokreta na čelu Hrvatske. Da li je to poštovanje izborne volje hrvatskih građana ili evropske zvaničnike pretjerano ne zanima ideološka orijentacija nove Vlade?
ĐIKIĆ: Vjerojatno je još malo prerano za komentare, vjerojatno se čekaju neki konkretniji potezi iz kojih će se moći iščitavati generalni pravac. Osim toga, Europska komisija trenutačno ima puno većih problema s državama koje su Europskoj uniji, po svemu, mnogo važnije od Hrvatske: spomenut ću samo Poljsku, u kojoj su radikalni nacionalizam i klerikalizacija javno-političkog života dosegli alarmantne razmjere. No, već sad vrlo ugledni europski listovi pišu o povratku Hrvatske u glib filofašizma.
VIJESTI.BA: Za novog ministra kulture u Hrvatskoj imenovan je Zlatko Hasanbegović, po svim indicijama simpatizer ustaškog pokreta. Često se u javnosti ističe da je društvu između ostalog potrebna i zdrava politička desnica. Šta je to nezdravo u Hasanbegovićevom desničarstvu?
ĐIKIĆ: Kod Zlatka Hasanbegovića nezdrava je politička ostrašćenost i neka vrsta duboke privatne srdžbe prema svakome tko ne misli kao on, a on, recimo, misli da su Hrvatska i Hrvati poraženi u Drugom svjetskom ratu. Zbog te strahovite ostrašćenosti i bijesa, koji teško kontrolira, gospodinu Hasanbegoviću ne uspijeva prošvercati svoje filoustaštvo pod krinkom antikomunizma, premda se on dosta trudi u tom smislu. A kad smo kod antikomunizma, opet ću se pozvati na Poljsku: u cijeloj Europi vjerojatno nema vjerodostojnijeg i pametnijeg antikomunista od Poljaka Adama Michnika, no Michnikov je antikomunizam slobodarski, liberalni, demokratski i antifašistički. Hrvatski je problem što ovdje nema takvih antikomunista ili su, ako ih ima, negdje na margini, bez utjecaja na glavnu struju: ovdje antikomunizam naprosto podrazumijeva sentimentalnost prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i ustašama, kao i priličnu povijesnu autističnost, a pritom je vrlo čest slučaj da sve skupa izvire iz neke obiteljske traume ili lične frustracije, pa otud višak strasti i manjak razuma. Šteta je što se Hasanbegović uklapa u taj koncept, a samim tim je i šteta što je imenovan za ministra kulture.
VIJESTI.BA: Predsjednica Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović sudjelovala je u obilježavanju 71. godišnjice oslobođenja Aušvica, položila cvijeće na spomenik žrtvama te podsjetila na zločine u Vukovaru, Srebrenici, Omarskoj i Ruandi. O Jasenovcu nije bilo govora, osim ako ga predsjednica nije locirala negdje u Ruandu.
ĐIKIĆ: Vjerujem da je predsjednica Grabar-Kitarović mislila na događaje nakon Drugog svjetskog rata, u smislu da su se grozna zla dogodila i nakon Aušvica (i Jasenovca), premda je civilizacija mislila da se takva zla nikad više neće ponoviti. Naprosto mi se čini da nitko nije toliko glup da ide u Aušvic i da misli da je moguće zatajiti činjenicu Jasenovca
VIJESTI.BA: Posljednjih dana u Hrvatskoj se bije boj između dva registra izdajnika. Između neformalnog to jest građanskog i onog kojeg je za formiranje najavio ministar branitelja (u ostavci) Mijo Crnoja. Čiji registar će na kraju odnijeti pobjedu?
ĐIKIĆ: Neće ništa biti od tog službenog, Crnojinog i Karamarkovog, registra nacionalnih izdajnika. To su samo sumanute ideje ljudi koji se ne snalaze u suvremenosti i koji ne razumiju da su država i društvo mnogo kompleksniji sklopovi od onoga do čega su oni sposobni dobaciti iz svojih žabljih političkih perspektiva, sa svojim manirama konjokradica i sitnosopstveničkim motivima. Što god se njima sad činilo, njih će hrvatska povijest pamtiti u formi opomene, a ne uzora.
Razgovarao: Nihad Hebibović
(Vijesti.ba)
