Treba li nam još jedan “porez na autoput”?

Svojevremeno su u socijalističkoj Jugoslaviji uvođeni samodoprinosi kada se željelo nešto od infrastrukture izgraditi i radni narod je iz svog džepa finansirao vlastiti boljitak.

Piše: Borivoje SIMIĆ

Često su ove “radne pobjede” pratlli izvještaji o neučinkovitom utrošku sredstava, ali u sistemu koj je tada vladao nije baš bilo mjesta za afere.
U kapitalističkoj ekonomiji u kojoj sada živimo novi vid samodoprinosa kao da oživljava u “porezu” na autoput kojim Vlada Federacije BiH kroz veću cijenu goriva od 10 feninga želi teret finansiranja gradnje Koridora Vc prebaciti na građanstvo i privredu.
Sa nekoliko stotina miliona KM godišnje koliko bi se ubralo na ovaj način želi se potaknuti dalja gradnja autoputa jer očigledno da su dalji kreditni izvori sredstava upitni.
Zašto je ovaj Vladin potez problematičan?
Prije svega on podrazumijeva da ćemo i dalje puževim korakom graditi autoput otvarajući dioničicu po dioničicu rabeći samo jedan način gradnje brze i moderne ceste kroz zemlju.
Gradnja po princpu koncesije ili javno-privatnog partnerstva kao da nisu opcije o kojima se razmišlja u Vladi, a koje bi mogle značajno ubrzati gradnju autoputa kako bismo ga gradili godinama a ne decenijama.
Vlast je već jednom zavukla ruku u džep građana izdvajanjem pet feninga za autoput, ali ako je to moglo imati opravdanje da bi se stvari oko autoputa “zakolutale”, sada kada postoje izgrađeni dijelovi autoputa sa uvedenim sistemom naplate (uz to izuzetno skupim), koji donose neophodni novac preduzeću Autoceste FBiH da može plaćati eksproprijacciju, izradu projekata i dr., onda nema razloga da ionako osiromašeni građani ove zemlje finansiraju gradnju autoputa.
Osim toga, poskupljenje goriva izazvaće lančanu reakciju poskupljenja roba i usluga i značit će dodatni udar na građanstvo.
Kada je došao na čelo Autocesta FBiH direktor Ensad Karić najavljivao je angažovanje tržišta kapitala i domećeg finansijskog potencijala za prikupljanje novca za izgradnju autoputa, ali s ozbirom na najnoviji Vladin prijedlog, izgleda da su to bile samo lijepe ideje, a da se poseže za onim što je najlakše – oporezivanje građana.
Domaće vlasti prepune su hvale kako su izgradile 102 kilometra autoputa, koji ne vode nigdje, a šta bi recimo tek mogli kazati u Albaniji na Kosovu, koji svoje moderne ceste grade mnogo brže od nas?
Očigledno da u vezi sa autoputem i dalje vlada nesnalaženje i odsustvo jasnije vizije izgradnje preostalog dijela 330 kilometara duge autoceste.
Dalje zaduživanje kod međunarodih finansijskih institucija za izgradnju postaje problematično jer bi stavilo pod dodatni pritisak budžete koji su ionako preopterećeni vraćanjem dugova.
Mi nismo Hrvatska, koja ima značajne prihode o turizma, pa da možemo trpiti jako veliki teret zaduženja.
“Porez” na autoput sasvim sigurno nije rješenje ukoliko želimo ubrzati gradnju autoputa, a kao što je Vlada ovih dana odlučila da traži konsultanta za pregovore sa Shellom u vezi sa istraživanjem nafte, možda ne bi bilo loše da plati i savjetnika koji će joj predložiti dalje modele gradnje autopta i pokušati privući moguće investitore.
Sa improvizacijama treba već jednom prestati.

Indikator.ba