“Da su političke partije i stranke doista željele i žele dobro ovoj zemlji i njenim narodima, vodili bi računa kakvim ljudima povjeravaju položaje, funkcije, vlast i moć. Ali, opet, i ponovo, i ko zna koji put: od ovog terora, veći je teror svih onih koji šute, ne glasaju i ne protestiraju, kako onih koji misle da su slabi i nevažni, tako i onih koji šutnjom čuvaju stečene povlastice, ali i onih koji šute zbog sindroma „dobro je dok mene ne dira”. Dirnut će. A šta ako bude kasno za reagiranje?” – Edin Urjan Kukavica
Od kada je u politici podobnost – lojalnost jedini kriterij, a da to podrazumjeva držanje jezika za zubima pod „podrazumjevajućom prijatnjom“ i nametnuta zavjera šutnje o suštinskim – stvarnim pitanjima; tragične političke figure su postale društveni akteri – kreatori naše zbilje.
Problem ovdašnje zbilje leži u činjenici da nam nedostaju ozbiljni analitički pristupi u sagledavanju cjelokupnog stanja društva.
Ovdje, od izbora do izbora imamo hiperprodukciju politikanstva. Politički subjekti, koji spavaju između izbronih kampanja, samo 30 dana prije izbora sjete se građana i javnosti. Sjete se političkih funkcija i blagodati koje im iste donose. Međutim, nikako da se sjete i odgovornosti – da nam pojasne šta su to konretno uradili između dvije izborne kampanje.
Osam političkih subjekata i pet kandidata za Gradonačelnika Grada Visoko je na raspolaganju građanima i to bi trebalo da zadovoljava demokratsku formu. Međutim, upitan je politički kredibilitet tih subjekata i još upitniji politički kapacitet kandidata za gradonačelnika.
Na krilima populizma demokracija se može pretvoriti u teror većine vođen zakonom gomile! – tvrdnja je naučnika koji se bave proučavanjem društvenih tokova, a stvarnost nas uvjerava u takvo stanje stvari.
Na primjeru Visokog, takva praksa se može isčitavati kao školski primjer. Ovdje imamo devastiran indutrijski potencijal, obespravljene radnike i pokradenu državu od aktera koji bi je trebali graditi. Političari i privrednici su „pokrali“ sve društvene sfere života te sada imamo mali milion „društveno odgovornih projekata“ kroz koje su privrednici i političari uzurpirali kulturu, sport, vjeru – sve pod milim Bogom. Ljudi od struke i znanja su postali suvišni. Na bazi dobre volje, a pod plaštom demokratije, sad i ovdje svaka UBLEHA se bavi svim i svačim za male novce, odnosno služi SISTEMU za pranje novca.
Simbolično foliranje demokratije na relaciji političara i privrednika za rezultat ima politiku bez odgovornosti i široko razvijenu mentalnu logiku o nužnosti klijentelističkog podrepaštva, a radi egzistencijalne opstojnosti.
Površnost koja karakterizira našu društvenu zbilju, možda se najilustrativnije očituje u političkim i medijskim vodama. Živimo u vremenu konstatiranja, a bez minimuma volje da se analitički posvatimo pitanjima koja su nas dovela do trenutnog stanja.
Fabrikovano parolaštvo i populističe fraze su obilježje trenutne političke kampanje. Kandidati se promoviraju kao rijaliti zvijezde – slika, broj i stranački slogan. U nedostatku političke kulture i oskudici respektabilnih političkih kadrova političke stranke su prestale ispunjavati tu zadaču – pretvarajući se u sitnogrupaške oligarhije.
Mentalna ljenost građana je idealan manevarski prostor za populističke trendove, a isti su ukorjenjeni u famoznom “civilnom sektoru” – NVO projektima.
Danas i ovdje proživljavamo NVO politiku – nezavisno politikantstvo unutar političkih subjekata, samo i jedino zato, jer su politički subjekti izgubili svaki politički legitimitet.
Ovdje, ali i širom svijeta politički akteri su se sveli na interesne grupacije – korporativni klijentelizam koji zanemaruje sve moralne i društvene vrijednosti s ciljem ostvarivanja vlastitih interesa.
Politička stvarnost u Viskom, BiH, EU i svijetu funkcioniše po istom modelu.
Ovdje se javnosti poturaju senzacionalistički – populistički narativi, a samo sa jednim ciljem – da se skrene pažnja sa činjeničnog stanja: sistemskog zatupljivanja građanina i korištenje njegove gluposti kao političkog resursa.
“Populizam kao ideologija, više pseudoideologija, izgrađen je više na vrijednostima koje mu služe kao instrument dolaska na vlast. Populizam zapravo govori ono, što mase želi da čuju, čime definitivno postaje ideologija mase.” (Prof. Hamdo Čamo – Populizam)
Odavno ideje pravednosti, jednakosti i identiteta onih koji vladaju i onih kojima se vlada uz suverenost naroda, nemaju pretpostavke minimalne demokratske vladavine.
“Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.” – Miroslav Krleža.
M.H. – magazinplus.eu
