Tija Memišević: Političke elite manipulišu ustavnim uređenjem BiH

“Građani time što šute i pristaju da kupe mrvice sa stola, ključni su faktor koji omogućava koruptivno ponašanje političara i političkih partija koje predstavljaju. U 2013. godini ne treba biti sretan i zadovoljan zato što smo dobili nekoliko kilometara autoputa, već treba neprestano preispitivati postignute ugovore, proces javnih nabavki, provedbu izgradnje, tako da budemo sigurni da nas neće zadužiti za sredstva koja nismo u mogućnosti da vraćamo” kaže u intervjuu za BUKU Tija Memišević, direktorica Evropskog istraživačkog centra BiH.

( BUKA intervju)

Ustavno uređenje BiH koje počiva na disperziji vlasti i politička praksa koja funkcioniše u velikoj mjeri mimo Ustava, generatori su korupcije u Bosni i Hercegovini

Ovo je zaključak istraživanja koje je proveo Evropski istraživački centar BiH.

Na prezentaciji održanoj prije nekoliko dana u Banjaluci koautor istraživanja Adnan Huskić izjavio je da su državna uređenja u kojima postoji veliki broj izvora moći plodno tlo za razvoj koruptivnih aktivnosti.

“Političke elite savršeno manipuliraju ustavnim uređenjem BiH i jedino za što su sposobne jeste da umjesto produktivne politike koriste vlastite pozicije u interesu partija koje predstavljaju”, istakao je Huskić koji je koautor istraživanja zajedno sa Damirom Mehmedbašićem iz Centra za zastupanje građanskih interesa.

Prema njegovim riječima durgi problem naše zemlje je to  što je centar odlučivanja u BiH izmješten izvan institucija, te umjesto predstavnika u državnom parlamentu, odlučivanje je u rukama lidera, pet, šest ili sedam političkih partija.

Prema njegovim riječima, za to su odgovorni jednako kako domaći političari, tako i predstavnici međunarodne zajednice koji takvu praksu zagovaraju od 2006. godine.

“Dolaskom Miroslava Lajčaka počinje praksa vaninstitucionalnog odlučivanja, kada se politički pregovori i odlučivanje iz institucija seli u kafane, čime su se u potpunosti devastirale zakonodavne institucije”, podvukao je Huskić.

Sa direktoricom Evropskog istraživačkog centra Tijom Memišević razgovarali smo o odnosu Ustava BiH i korupcije, o tome kako zastupati javne interese, i kako stati političkoj korupciji ukraj.

Šta možemo zaključiti istraživanjem koje je sprovedeno, kakav je odnos Ustava BiH i  korupcije?

Zbog načina kako je nastao, rezultirajuće iznimne složenosti i asimetrije, polovičnih rješenja, ugrađene diskriminacije, oslabljenih institucija na svim nivoima vlasti, preklapajućih se ili nedovoljno jasno definisanih nadležnosti, mehanizama blokade koji se uglavnom zloupotrebljavaju, Ustav BiH obiluje slabim tačkama koje dodatno generiraju korupciju u odnosu na ustave moderno uređenih država. Istražujući ovu tematiku, došli smo do zaključka da u BiH nedostaju demokratski mehanizmi uzajamne kontrole, a tamo gdje u određenoj mjeri postoje i funkcionišu, ili tamo gdje postoje samo formalno, u velikoj mjeri su podređeni političkoj kontroli vladajuće oligrahije. To je vidljivo u pravosuđu ili specijalnim mehanizmima uspostavljenim u svrhu borbe protiv korupcije. Ustav, pri tome, pogoduje uspostavi ovakve neprimjerene političke kontrole nad svim granama vlasti. Kada su u pitanju neformalni mehanizmi uzajamne kontrole, poput građanskog sektora, medija i interesnih grupa, ni tu odnos nije kakav je neophodan u demokratski uređenim i slobodnim društvima. Politički uticaj, podijeljenost javnog prostora, političko i institucionalno sprečavanje da se građani organizuju u interesne grupe na prostoru cijele BiH, značajno slabe neformalne mehanizme uzajamne kontrole.

U okviru istraživanja smo primjenili i koncept „difuzije odgovornosti“, koji je dobro poznat u sociologiji. Difuzija odgovornosti, koja je tipična za BiH jer većina institucionalnih oblasti nije harmonizovana i hijerarhijski uređena, pa nedostaju i jasne tačke institucionalne i lične odgovornosti, omogućava da i predstavnici institucija i politički predstavnici upiru prstom jedni u druge kada se određena pitanja ne riješe i nanese se šteta građanima BiH.

Druga strana novčića je politička „kultura“ koja se razvila pod ovakvim ustavnim režimom. Svjedoci smo netransparentnosti, neodgovornosti, koncentracije moći u rukama stranačkih lidera, rasprostranjene korupcije u vrhovima vlasti. Tu, nažalost, i predstavnici međunarodne zajednice, posebno Evropske unije, igraju negativnu ulogu, jer potiču izmještanje donošenja odluka iz institucija sistema. Na taj način se zaobilaze izabrani politički predstavnici, daje se neprimjerena težina i moć odlučivanja stranačkim šefovima, slabe se institucije, a učesnicima takvih procesa je omogućeno da ne snose odgovornost za svoje postupke, jer se razgovori odvijaju i odluke donose iza zatvorenih vrata. Tako je, i nakon posljednjeg debakla u razgovorima oko implementacije presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić i Finci protiv BiH, gospodin Fule izbjegao da imenuje političare koji su odgovorni za izostanak rezultata. S obzirom na činjenicu da su se pregovori odvijali van institucija sistema i iza zatvorenih vrata, građani ni u jednom trenutku nisu bili u mogućnosti da zauzmu stav o ponuđenim rješenima niti o odgovornosti pojedinih političara. Sve ovo ima za posljedicu da je BiH društvo prožeto korupcijom.

Sami ste rekli kako je donošenje odluka dislocirano van institucija sistema, te da je sve podređeno usko profilisanim partijskim a onda i ličnim interesima pojedinaca u tim političkim partijama. Slažete li se sa tezom da se u ovoj zemlji malo šta zapravo događa u javnom interesu?

U BiH se ništa ne radi u javnom interesu. Kada se i doima da vlasti rade u javnom interesu, poput obezbjeđivanja socijalnih davanja ili izgradnje infrastrukture, treba biti jasno da se ni tada to ne radi u interesu građana već u interesu političkih stranaka, održavanja izborne baze i zbog koruptivnog potencijala, a dugoročne posljedice na cijelo društvo su katastrofalne. Građani, time što šute i pristaju da kupe mrvice sa stola, ključni su faktor koji omogućava ovakvo ponašanje. U 2013. godini ne treba biti sretan i zadovoljan zato što smo dobili nekoliko kilometara autoputa, već treba neprestano preispitivati postignute ugovore, proces javnih nabavki, provedbu izgradnje, tako da budemo sigurni da nas neće zadužiti za sredstva koja nismo u mogućnosti da vraćamo, da će rješenja biti najbolja moguća, da kilometar neće koštati duplo više nego što je potrebno, itd. I to isto važi za sve druge oblasti. Vlasti će početi da stvarno da rade u interesu građana tek kada građani to budu od njih zahtijevali.

Koliko je teško takve interese građana uopšte zastupati, ustvari bolje pitanje je kako uopšte definisati zastupanje interesa građana ove zemlje?

Nije jednostavno zastupati interese građana. Zbog situacije u kojoj se nalazimo, zbog neodgovornosti političke oligarhije ali i samih građana, biće potrebno zastupati rješenja koja su dugoročno kvalitetna i održiva, ali će kratkoročno sigurno biti bolna i samim time nepopularna. I građani su navikli da ne gledaju tako daleko, i da traže kakvu-takvu sigurnost u sistemu koji je, ovakav, neodrživ.

Zatim, organizovani građanski sektor, odnosno organizacije civilnog društva, nije još uvijek razvio dovoljno povjerenja kod građana iz velikog broja razloga. Mnoge OCD su oportunističke, mnoge su pod direktnim političkim uticajem, mnoge nemaju hrabrosti ili znanja da otvore ključne teme u društvu. Na kolegama koji su iskreni u svom angažmanu i stručni u oblastima kojima se bave je da ovu situaciju promjene. Smatram da će kriza u društvu doprinijeti da se i u ovoj oblasti uvede red. Također, treba iskoristiti situaciju u kojoj građani sigurno već žele da čuju i iskrenu ocjenu situacije te konkretna i dobra rješenja.

Sa druge strane, predstavnici vlasti ne trpe one koji zagovaraju građanske interese, jer to je vršenje direktnog pritiska i nadgledanje njihovog rada, na šta nisu navikli. Mnogi od njih ne mogu ili ne žele da shvate da je to normalan odnos u demokratskom društvu. Sigurna sam da će, sa narastajućom krizom i nezadovoljstvom građana, pritisak na organizacije civilnog društva od strane vlasti samo rasti. Sigurno ćemo sve češće čuti kvalifikacije poput „strani plaćenici“, „izdajnici“, i slično, i sve više će nas sprečavati u našem radu. Tako su i naše kolege iz CCI-ja prije neki dan izbačeni iz Parlamenta BiH, jer su se drznuli da prate rad poslanika i njihova primanja. Postojeće uređenje je političkoj oligarhiji dalo nevjerovatne privilegije, i jasno je da ih se neće tako lako odreći. Za to je neophodan pritisak od svih građana u BiH.

 

Govorite o pritisku javnosti , zašto je uopšte bitno da se građani uključe u proces kontrole rada institucija vlasti ? Čini mi se kako aktivna participacija građana ove zemlje počinje i završava sa izborima. Je li to tako?

U velikoj mjeri jeste. S tim da je uticaj građana, i prilikom samih izbora a i tokom mandata, možda najprisutniji na lokalnom nivou. U lokalnim zajednicama čak i preferiranje određene stranke ne mora da bude odlučujuće prilikom izbora, već česti kontakt sa pojedincima u vlasti i vidljivi rezultati rada, odnosno nerada. To je pitanje percepcije. Na lokalnom nivou je građanima najlakše povezati ponašanje vlasti sa direktnim promjenama u svakodnevnom životu. Upravo zbog toga se sada nastoji, na osnovu sporazuma između SDP-a i SNSD-a, da se izborni zakon izmjeni tako da se uvedu zatvorene izborne liste na lokalnim izborima, što bi pojačalo partijsku disciplinu, eliminisalo mogućnost da građani biraju pojedince čiji rad mogu lako da ocijene i, ako je ocjena pozitivna, nagrade, i samim time eliminisalo i tu mogućnost značajnijeg uticaja na rad pojedinih političkih predstavnika od strane građana.

Također je neophodno da se građani aktiviraju i između izbora, te i van svojih lokalnih zajednica. Bez organizovanog pritiska i jasno postavljenih zahtjeva od strane građana koji su udruženi u konkretne interesne grupe u cijeloj državi, neće doći do promjene ponašanja političkih predstavnika. Dobar primjer su poljoprivrednici, koji se nisu na vrijeme i dobro organizovali i izvršili pritisak na političke predstavnike u cijeloj BiH sa se provedu neophodne reforme tako da BiH bude spremna za ulazak Hrvatske u Evropsku uniju. Da se razumijemo, svi nivoi vlasti, uključujući entitetske, su zakazali. Prema nekim procjenama, oko 25 000 proizvođača robe životinjskog i biljnog porijekla nakon 1. jula ove godine neće više moći da izvoze u Hrvatsku, čime će njihov opstanak biti više nego upitan.

Za kraj. Kako ovakvoj političkoj korupciji stati ukraj?

To nije jednostavno. I razvijene zemlje, stare i „nove“ članice Evropske unije, imaju problem korupcije. Jedan od razloga je i što građani u pojedinim zemljama nisu dovoljno aktivni jer su uljuljkani dobrim životnim standardom. Političke strukture su samo jedna od strana u dinamičnom demokratskom društvu, i svi ostali trebaju da ispunjavaju svoje uloge da bi uzajamni nadzor donosio rezultate u korist cijelog društva. Potencijal za korupciju je, naravno, najveći među onima koji obnašaju vlast jer raspolažu resursima i javnim novcem, a u odličnoj su poziciji da nadzor nad svojim radom spriječe na svaki mogući način. Obaveza je građana da prate rad vlasti i štite svoje interese. Za to je potrebno biti i informisan i dobro organizovan u interesne grupe. Bez toga se ne mogu postići rezultati.

Ustav BiH posebno pogoduje političkim strukturama, jer im slabe tačke uzrokovane ustavnim i institucionalnim rješenjima značajno proširuju mogućnosti za upostavljanje neprimjerene političke kontrole, netransparentno i koruptivno ponašanje. Jedan od načina da se političkoj korupciji stane u kraj je da se ustavna rješenja osmisle imajući u vidu potrebu uspostave i stvarnog funkcionisanja mehanizama uzajamne kontrole. Tu govorimo od ustavnog i zakonskog uspostavljanja suštinski demokratskog sistema, preko osnivanja Vrhovnog suda, koji bi harmonizovao zakonski okvir u BiH, do uspostavljanja stvarno nezavisne i osposobljene Agencije za borbu protiv korupcije.

Politička oligarhija u BiH će, naravno, nastaviti da se protivi ovakvim promjenama i nastaviće da štiti svoje interese. To vidimo i u nastojanjima da se izmjeni i Zakon o sukobu interesa tako da političkim predstavnicima omogući da sami odlučuju o vlastitim sukobima interesa uz prijetnju „preporučenim“ i beznačajnim mjerama sankcija. Reakcije na ova nastojanja su sporadične, i od strane javnosti i od strane predstavnika Evropske unije i zemalja članica.

Građani moraju konačno da shvate da njihovi interesi nisu istovjetni sa interesima političkih stranaka koje ih, navodno, predstavljaju, pa čak ni po etničkim linijama koje su samo dimna zavjesa da bi se građani spriječili da se organizuju prema vlastitim, konkretnim i životnim interesima. A oni su, u stvarnom životu i uređenom društvu, uvijek suprotni od interesa političkih struktura.

 

Razgovarao Elvir Padalović

 

Srđan Blagovčanin : Živimo u zarobljenoj državi!

Munir Podumljak : Korupcija se ne može riješiti sa par hapšenja

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close