Kultura

Čestitka diplomantima uz Halila Džubrana

Ulomak „O djeci“ iz pripovijetke „Prorok“ Halila Džubrana govori o načinu na koji svako dijete, pa samim time i svaki student, zaslužuje i treba da bude tretirano

Jučer se u Olimpijskoj dvorani „Juan Antonio Samaranch“ (Zetra), sa početkom u 11:00 sati, održavala SVEČANA PROMOCIJA I DODJELA DIPLOMA diplomantima i magistrantima Univerziteta u Sarajevu.

Dolaze na naplatu godine i godine truda i neprospavanih noći, raznorazni financijski problemi (nema studenta koji se nije zatekao u nekom obliku sličnog problema), suočavanja sa pritiskom roditelja (pritiskom s kojim se ne susreću samo studenti, ali koji, pak, na studente ima ogroman utjecaj i zna biti jako destimulirajući pa je pravi uspjeh znati se iznjedriti sa istim) te mnoge druge nedaće koje mi trenutno ne padaju na pamet. Danas ono iritantno pitanje „A koja si ono ti godina?“ gubi svaki značaj! Da se razumijemo, ono ne prestaje biti iritantno, ali od trenutka primanja diplome u svoje ruke shvatiš da tome nikada nije ni trebalo pridavati nikakvu važnost, niti te trebalo ikada dodirivati.

Svaka glava koja danas sjedi u Olimpijskoj dvorani je ujedno i nada za svjetliju budućnost naše države; stoga danas nećemo kritizirati Univerzitet u Sarajevu, kao ni cjelokupni sustav obrazovanja, niti ćemo se baviti problematikom koja je sljedeća etapa u životima svih tih mladih ljudi (a to je nalaženje posla), nego ćemo iskoristiti ovaj dan i čestitati na uspjehu svim diplomantima uz ulomak „O djeci“ iz pripovijetke „Prorok“ Halila Džubrana. Ulomak govori o načinu na koji svako dijete, pa samim time i svaki student, zaslužuje i treba da bude tretirano.

Vaša djeca nisu vaša djeca.

Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,

I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,

Jer, ona imaju vlastite misli.

Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,

Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.

Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.

Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti,

i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.

Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću;

Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.

Pripremio: Krešo Ban

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close