Imaj na umu da je cijena izraz transakcije posredstvom koje se razmjenjuju stvari po principu obostranog zadovoljstva
Al-Qadi Abduldžebbar
Cijene su naša svakodnevnica, i teško je zamisliti ijedan dan u kojem barem posredno ne prokomentarišemo cijenu nekog proizvoda. One su naprosto tu, stalno nas okružuju, i dio su naših svakodnevnih dnevnih aktivnosti budući da na temelju njih vršimo kalkulacije, te se odlučujemo šta ćemo kupiti i u kojoj mjeri. Moguće i da ćemo odustati od određene kupoprodaje, kao što je vjerovatno i da ćemo određene promjene u strukturi cijena iskoristiti kao valjan podražaj da te promjene iskoristimo u našu korist. Budući da su cijene sastavni dio naše svakodnevnice začudno je u kojoj mjeri općenito potcjenjujemo cijene u smislu informacija i podražaja koje one stvaraju, te njihove historijske važnosti, pa čak i teološke. Dobro ste pročitali, cijene imaju svoju teološku bitnost, i upravo je islamska tradicija u svom zlatnom periodu stasavanja tokom 10. stoljeća u okviru teoloških spisa govor o cijenama uvrštavala kao sastavni dio teološkog naučavanja. Lično sam bio začuđen i sjećam se nevjerovatnog iznenađenja dok sam listajući kapitalno teološko djeloal-Mugni kadije ‘Abduldžebbara (935-1025) u sklopu jedanaestog toma naišao na poglavlje Govor o cijenama, njihovom padu i rastu. Dva su iznenađenja tu bila. Prvi, u kojem se srušio mit kojeg je proklamovao J.A. Schumpeter o velikom jazu i nepostojanju ozbiljne ekonomske literature vrijedne pažnje u periodu od kraha Zapadnog rimskog carstva pa sve do Sv. Tome Akvinskog i njegovog epohalnog djela Summa Theologica. Al-Mugni je jedno od djela koja demaskiraju J.A. Schumpeterovu tezu o historiji ekonomske misli koja potpuno preskače veoma značajan historijski period budući da je od 8. pa do 10. stoljeća sačuvano nekoliko bitnih rukopisa na arapskom jeziku koji se direktno ili indirektno bave ekonomijom. Drugi momenat iznenađenje je način na koji je kadija ‘Abduldžebbar obradio teoriju cijena na nekoliko stranica, te u koji tom je svrstao polemiku o cijenama. Obimno višetomno teološko djelo al-Mugni uvijek u sklopu jednog toma obrađuje tačno preciziranu tematiku, a u kontekstu polemike o cijenama cijeli tom je posvećen teoriji taklifa što bi podrazumijevalo naučavanje kako čovjek kao jedinka postaje obveznik unutar društva, definisanje njegovih prava i obaveza ali i podučavanje o poziciji čovjeka u odnosu na Boga, koji se definiše terminima Sveznajućeg. U tom kontekstu kadija ‘Abduldžebbar, kao vrli pravnik i teolog, ima jasnu viziju u okviru koje tematike će da piše polemiku o cijenama. Polemisanje o cijenama dostiglo je svoj vrhunac u 20. stoljeću budući da je to period kada se vode žustre rasprave prvenstveno o različitim društvenim i političkim vizijama organizacije društva pri čemu je upravo govor o cijenama zauzimao veoma važno mjesto. Polemike o teoriji cijena na relaciji Eduarda Heimanna, Oskara Langa, Misesa, Hayeka, Herberta A. Simona, i drugih, a bilo ih je poprilično, su još uvijek živahne čemu svjedoči i skorašnja knjiga Modern Monopolies Alexa Moazeda i Nicholasa L. Johnsona u kojoj se suprotstavljaju Hayekova i Langeova teorija o cijenama što svjedoči važnoj historijskoj tradiciji unutar ekonomske misli a kojoj definitivno treba pridodati i kadiju ‘Abuldžebbara. Kadija je definitivno umio da predosjeti zbog čega su upravo dileme u vezi sa strukturom cijena na tržištu tako važne da naprosto moraju zauzimati svoje mjesto u teologiji, te da se posredstvom cijena da objasniti ili barem u nekim osnovama priložiti teološki nauk koji za primarni cilj ima razjašnjenje odnosa čovjeka prema Bogu. Kada se u islamskoj tradiciji zbori otaklifu ima se upravo na umu naukovanje o ljudskoj potrebitosti za Bogom kao savršenim bićem koje objedinjava sve informacije kako bi se upravo u sklopu binarnosti čovjek postavio na stranu onoga koji je ograničen i informacijski limitiran.
Jednostavne su to medresanske lekcije kada na času akaida vas se podučava da je Bog Sveznajući, a da čovjek to nije, međutim nikada vas se ne poduči detaljima koje je kadija ‘Abduldžebbar imao na umu kada je cijene uvrstio u okvire teloškog nauka. Sigurno da nije imao na umu svaki detalj o kojem teorije cijene kazuju ali osnovne niti definitivno jeste razumio, jer posredstvom cijena on je težio da predstavi Božije djelovanje s jedne strane i ljudske međuodnose koji se manifestiraju posredstvom cijena s druge strane. Za kadiju ‘Abduldžebbara osnovna uloga cijene jeste da služi kao sredstvo informisanja o određenoj transakciji. Cijena bilo čega s tim u vezi ne govori o samoj intrinzičnoj vrijednosti određene robe već ona sažima informacije u sebi u vezi s time koliko košta transakcija ili razmjena određenih artikala kada se objedine različiti varijabilni tržišni odnosi i ukupni troškovi među kojima je trošak ograničenosti znanja posebno bitan. Kada je posrijedi govor o taklifu u teološkom aspektu primarno treba imati na umu govor o informacijama, jer je to početna pozicija gdje cijene postaju važne na teološkoj ravni. Bog je u teološkom smislu aspolutni objedinitelj svih informacija, ali čovjek to nije. Čovjek je ograničenog znanja, racionalnosti i informacija. Cijene u tom smislu predstavljaju veoma važan spektar informacija ili odrednica o transakciji. Kadija bi to nazvao taqdir al-badal (vrijednost transakcije), što bi podrazumijevalo da shodno različitim mjestima i kontekstima, a samim time i drugačijim varijablama ista roba može imati potpuno različitu cijenu a time i informacijski sadržaj, pa je s tim u vezi osnova cijene da ponudi odrednice o nekoj transakciji. U tom smislu cijene predstavljaju niz bitnosti za međuljudske odnose, jer one predstavljaju između ostaloga i kvalitetan poučak o tome da ljudski odnosi počivaju na disekvilibriumu (nesavršenosti). Pobornicima formiranja cijena na tržištu će se spočitavati kako fanatično vjeruju u moć tržišta što u suštini nije tačno, jer upravo tržišni teorijski momenat sa cijenama počiva na tome da se tržište i generalno ljudski odnosi sagledavaju na temelju disekvilibriuma što je suprotstavljeno statičnoj viziji tržišta u kontekstu ekvilibriuma (savršenog stanja kada ne postoji potreba za promjenom). Transakcije se izražavaju cijenama koje sažimaju potrebita početna znanja o datoj transakciji. S tim u vezi Frank Hahn će pisati da sagledavati ekonomiju u nekom stalnom ekvilibriumskom statičnom odnosu podrazumijeva izbacivanje nevidljive ruke iz cjelokupne igre a ta famozna nevidljiva ruka Adama Smitha podrazumijeva upravo skrivene informacije sadržane u određenoj transakciji posredstvom cijene. Za kadiju ‘Abduldžebbara, budući da on piše teološko djelo, kada cijena nečega padne zbog recimo toga što opadne potražnja za datom robom ili se naprosto javi adekvatan supstitut, promjene u cijenama treba sagledavati kao vid Božijeg djelovanja. Ono funkcionira, tako da cijene unutar sebe sadrže niz informacija o određenoj transakciji, i kao takve mogu djelovati kao izrazit podražaj da se teži određenim supstitutima posredstvom poduzetničkih aktivnosti, a što je vid Božijih uputa posredstvom kojih se dešavaju valjani međuljudski odnosi. Težnja za supstitutima stvara stalni pritisak u odnosima ponude i potražnje što ukupne tržišne odnose stalno čini u stanju disekvilibriuma pri čemu različite promjene varijabli mogu utjecati na potpuno drugačije ishode, pa je primjera radi za bilo kakvu promjenu cijene minimalne nadnice veoma bitno stanje elastičnosti potražnje. Sistem kontejnerizacije je odličan primjer kako je u drugoj polovini 20. stoljeća uz poduzetna djelovanja ljudi poput Malcoma McLeana, koji je sve vrijeme razmišljao kako i na koji način utovariti i istovariti utovar, doprinio nevjerovatnim cjenovnim turbulencijama u okviru troškova prenošenja robe time što se ukupna cijena prenosa robe drastično smanjila a kontejnerizacija neposredno doprinijela sve većoj globalizaciji. Budući da tržište djeluje stalno u nesavršenom odnosu raznolikih krivulja to nas tjera ka tome da na ekonomiju gledamo manje kroz naočale ekonomizma a više kao jedan spektar raznolikih modela koji pokušavaju da se uhvate u koštac sa problemom raspršenosti informacija i tim bolnim saznanjem da mi ljudi smo zaista jedna nesavršena bića poprilično ograničena, pa je decentralizirani sustav transakcija posredstvom tržišta mehanizam posredstvom kojeg najbolje pratimo naše nesavršenosti i s njima se pokušavamo što adekvatnije izboriti. Cijene su prikaz naše zbilje i ukupnosti naših svakodnevnih odnosa, ogledalo nesavršenstva koje budi stalno podražaje za pokušajem nekih promjena, te iznalažanje mogućnosti da se što više otkrije detalja unutar date informacije koju cijena površno pokušava da prenese ali ne i potpuno. Teološki poučak unutar teorije o taklifu kojeg kadija ‘Abduldžebbar pokušava da prenese je sažet u rečenici da ljude treba prepustiti tome da posredstvom međusobne suradnje i transakcija opskrbljuju jedni druge, te da na temelju toga vrše koordinaciju koja čak i u modernom aspektu postojanja platformi zahtijeva decentralizirane odnose na temelju kojih se prikupljaju bitni podaci za funkcionisanje sistema. Kada se to uzme o obzir ostaje momenat začudnosti kako su naši moderni pisari o islamskoj tradiciji uopće mogli u tolikoj mjeri da zaobiđu teološke poučke o cijenama pa i na našem govornom području uglavnom da nam serviraju priče o apstraktnoj pravdi i prijekoj potrebi da se uspostavi sistem centralnog koordiniranja posredstvom jake ruke koja će da lupa od sto gdje god zadimi, a suština je da često dimi kada je posrijedi govor o međuljudskim odnosima koji primarno počivaju na disekvilibriumu. Kako god rješenje nije u jakoj centraliziranoj ruci već u što efikasnijem koordiranju disperznih i vrlo raštrkanih informacija koje su jednim dijelom sažete i sadržane u cijenama. Pokušati razumjeti promjene u strukturi cijena podrazumijeva primjenjivanje taklifa jer kadija ‘Abduldžebbar u svom kratkom spisu o cijenama zahtijeva saznanje o tome zašto nastaju promjene cijena, da li je tome uzrok privilegovanost određenih grupa koje imaju moć da ograniče drugima pristup tržištu ili je posrijedi sasvim nešto drugo.
Manifestacija taklifa
Kadijino pisanje o cijenama sadrži u sebi osnovni poučak kako bi društvo trebalo da se formalno ponaša i odnosi prema teološkom poučku Sveznajućeg Boga. To bi prvenstveno podrazumijevalo otklanjanje od teorija zavjera koje se ne mogu dokazati, a koje vas uz sve to naprosto vode ka vjeri u svemoć nekog drugog mimo Boga da može potpuno vladati svim informacijama i magično utjecati na društvene promjene što je teološko samoubistvo. Kada se desio pad turske lire odmah se prigrlilo jednostavnoj metodi objašnjenja pada cijene koja je tako bila usljedovana zavjerom protiv Turske. Sveopća vjera u zavjereništvo ma šta da se zbiva u svijetu otklanja put do dolaska informacija sadržanih unutar cijene. Pad turske lire ili argentinskog pesa ako se pomnije sagleda cijena tih valuta uveliko ovisi o tome što su to države pripadnice takozvanog emerging markets i čije su lokalne valute uveliko ovisne o promjenama koje se dešavaju u SAD-u naprosto jer su njihova tržišta dosta dolarizirana, od štednje do duga a ne treba zanemariti ni sivu ekonomija za koju je dolar takođe veoma bitan. Male promjene u cijeni kamatnih stopa u SAD-u, tako da kamate rastu, ima ozbiljan utjecaj na lokalne valute u državama poput Turske i Argentine, pa je s tim u vezi nužno lokalno prilagođavanje kamata što u slučaju Turske gdje se izvjestan period čekalo na kamatno prilagođavanje je imalo za posljedicu pad lokalne valute. Cijene su dakle tu prvenstveno ako se, a tom nam je sada tematika, sagledaju iz teološkog ugla, da u kontekstu vjerskog obvezivanja (taklifa) čine razdjelnicu između sveznanja i ograničenosti koju karakterizira nedostatak informacija. Zavjere su moguće na manjoj ili višoj skali, ali cijene kao mehanizam od vas zahtijevaju prikupljanje informacija, te pokušaj što djelotvornijeg djelovanja uz saznanje da ni bilo kakve zavjere nemaju svemoguće dejstvo djelovanja. U tom kontekstu se dešavala za ekonomiju historijski važna rasprava o mogućnosti ekonomske kalkulacije u socijalizmu pri čemu je upravo socijalistički sustav imao problem sa mehanizmom cijena na nivou nemogućnosti generiranja praktično bitnih informacija budući da ukidanje ili snažna represija nad decentraliziranim sustavom tržišnih institucija onemogućava valjan sustav cijena, i time kvalitetnije kanalisanje i obradu bitnih informacija i podataka. To podrazumijeva ogroman informativni trošak i u konačnici sporu, tromu i nevaljanu alokaciju resursa. U svojoj biti cijene mogu imati informativni karakter, služiti kao vrlo kvalitetan podražaj ili stimulus za poduzetničkim djelovanjem, te ukazivati na problem nesavršenosti i stalnog djelovanja unutar disekvilibriuma. Cijene u smislu informacije djeluju kao mehanizam koji sažima ponašanja i djelovanja dvaju ili više strana koje se realiziraju u određenoj transakciji. Budući da cijene nastaju unutar nesavršenih ljudskih odnosa u kontekstu informacije cijene u određenom smislu manjkaju sa davanjem potpune informacije posebno kada se uzmu u obzir eksterni negativni ili pozitivnih učinci određene trasakcije a što cijene vrlo često ne objedinjavaju upravo zato što mi konkretno nismo ni računali na te eksterne efekte određene transakcije. Kako cijene ne bismo s tim u vezi razumjeli striktno kao mehanizam koji nudi potpune informacije i podatke na temelju kojih imamo saznanja o raspršenim tržišnim djelovanjima bitno je imati na umu dva druga mehanizma djelovanja cijena. Ograničenost ljudskih kapaciteta posjedovanja i obrađivanja informacija podrazumijeva da na cijene prvobitno ne gledamo striktno kao na zbir informacija o različitim transakcijama već na sistem čija je primarna uloga da ukaže na sve nedostatke koji vladaju unutar međuljudskih odnosa. Ovaj koncept razumijevanja cijena bi dijelom bio ponajbliži onome što je kadija ‘Abduldžebbar pokušao još u 10. vijeku da objasni kroz sustav cijena a to je način na koji se razumijeva Božija pravda. Zbog toga će odmah nakon poglavlja o cijenama uslijediti objašnjavanje Božije pravednosti. Tu pravednost kadija ‘Abduldžebbar pokušava da objasni teorijom cijena i to na način da se cijene u jednom otvorenom decentraliziranom sustavu tržišnog natjecanja formiraju i izvijaju faktički unutar pretpostavljenog ekvilibriuma. U ovom kontekstu ekvilibrium podrazumijeva za autora al-Mugnijastanje u kojem se tržište adekvatno nosi sa svakodnevnim izazovima. Eksterni negativni ishodi određenih transakcija nastalih eventualno kao rezultat potpunog slobodnog raspolaganja privatnom imovinom za kadiju ‘Abduldžebbara je stanje nevaljanosti koje treba da se ispravi ukoliko postoji mehanizam za nešto takvo. O tim mehanizmima on ne piše detaljno, već pred kraj poglavlja doslovno piše da ako postoji način da se spriječe negativni ishodi nastali usljed određenih transakcija da to treba činiti i tu dolazimo do momenta u kojem kadija ‘Abduldžebbar a time i generalno tržišna teorija cijena na sustav cijena gleda više iz ugla disekvilibriuma. Svakodnevne transakcije koje međusobno vršimo dovode do različitih ishoda, nerijetko negativnih, koje potom različito pokušavamo da saniramo. Taj pokušaj sanacije negativnih ishoda nastalih usljed naših svakodnevnih odnosa i akcija koje stalno preduzimamo za rezultat je imalo da u islamskoj tradiciji tokom 20. stoljeća se rodi niz političkih ideja koje generalno imaju pristup fudbalske taktike lahko ćemo. Uglavnom se preskače podučavanje o teološkom poučku cijena, koji je u ranom stasavanju islamske tradicije pokušavao da udari osnovnu bazu razumijevanja ljudskih svakodnevnih aktivnosti koje se prelamaju posredstvom institucije cijena.
Glavni teološki poučak o cijenama jeste da nas one svakodnevno naučavaju o tome da smo mi prvenstveno nesavršeni i da usljed ograničenosti znanjem i informacijama naše transakcije nerijetko mogu pridonositi i negativne ishode. Suočavanja s time počiva na traženju što boljih modela funkcioniranja koji se izrađaju iz sistema koji počiva na decentraliziranom sustavu tržišta gdje se posredstvom iskorištavanja privatne svojine formira sustav cijena koji potom u okviru disekvilibriuma nudi pregršt podražaja i stimulusa da li da se krene u određeni vid poduzetništva ili da se od toga odustane ili naprosto da se pokušava poduzetničkim djelovanjem promijeniti trenutno stanje cijena u određenom tržišnom sektoru. Svojevremeno je Fred M. Taylor pisao da za funkcionisanje socijalističke privrede sve što treba je razviti sistem ”tablica faktora vrijednosti” koje bi trebale da igraju ulogu procjene vrijednosti faktora proizvodnje pri čemu je Taylor imao na umu ekvilibriumski sustav u kome su navodno sve informacije već date, te da cijene treba formirati na bazi toga koliko je koštala proizvodnja određenog dobra. Oscar Lange je opet razvijao teoriju o mogućnosti simulacije tržišnih procesa ali bez privatnog vlasništva nad sredstvima proizvodnje što se u već spomenutoj knjizi Modern Monopolies pokušava potcrtati kao sustav na osnovu kojeg funkciniraju moderne platforme a što baš i nije slučaj po mom skromnom znanju budući da platforme iako efikasno centralistički uspostavljaju konekcije među različitim ekonomskim agentima to se čini na temelju toga što se te transakcije dešavaju decentralizirano a platforma omogućava da se uz što manji vremenski trošak i veću efikasnost željene transakcije zaista dese. Uz sve to platforme su zasebni sustavi koji su u mnogome drugačiji od tradicionalnih hijerarhijskih linearnih sustava firmi koje se baziraju na segmentu posjedovanja sredstava proizvodnje dok su platforme prepoznatljive i svoju vrijednost crpe iz posjedovanja moći sredstava povezivanja.
Kada se uzme u obzir poučak o cijenama dvije stvari se mogu naučiti. Prvobitno, upravljati ljudskim odnosima posredstvom matematičkih kalkulacija iza kojih ne stoje stvarni ljudski odnosi jeste puko bivanje u imaginarnom ekvilibriumskom sistemu. To nas dovodi do drugog bitnog momenta kada je posrijedi islamska tradicija a to je da je ova religija u svojoj tradicijskoj baštini suštinski kultivisala trgovački duh, koji se manifestirao razvojem trgovačke religije u čijim teološkim djelima cijene postaju sredstvo objašnjavanja jednog cjelokupnog sustava vjerovanja a i načina kako bi društvene institucije trebala da djeluju ili u kom pravcu da se kreću. Suštinski to podrazumijeva naučavanje koje se snažno protivi modernim savremenim predstavama islama kao religiji čiji sustav vapi za centralističkim načinom upravljanja koji se bazira na socijalnim i ekonomskim restrikcijama, te vjerovanju da postoji jedan imaginarni islamski ekvilibriumski sistem seta zakona koje samo treba pretočiti u svijet realija i sve će biti potaman, a ljudi će odjednom postati savršena dobra bića. Kada se unutar islamske religije prestalo pisati o cijenama i iz njih eksploatisati sva bitna saznanja koje cijene same po sebi pružaju a uglavnom se počelo pisati o imaginarnom sustavu koji pretpostavlja unaprijed da ima sva rješenja islamska tradicija je ostala poprilično u rakoraku kako sa svojom teološkom tradicijskom bazom tako i sa savremenim institucionalnim razvojem. Taklif u tom kontekstu stasava kao pojam unutar kojeg se mora imati svijest o tome da su ljudi primarno nesavršena bića, i da se najbolje taj skup nesavršenstava ostvaruje posredstvom decentraliziranog poduzetničkog djelovanja pri čemu poduzetništvo se razumijeva kao stalno otkriće novih informacija za čije otkrivanje glavni podražaj čine cijene. Što bi Carl Menger svojevremeno rekao, Vlada ne može imati sve informacije o svojim građanima, jer naprosto ne može da objedini sve informacije o svakome pojedinačno, tako da samo sustav institucija koje omogućavaju da se jedinka samostalno što bolje može ostvariti uz pratnju podražaja i informacija koje nudi institucija cijena jeste društvena organizacija koje se može nadati da ide valjanim koracima naprijed. Sva vjera u nadrealne imaginarne utopističke ekvilibriumske sustave savršenstva suštinski se kosi sa osnovnim teološkim naučavanjem o cijenama u okviru čega je samo Bog, Sveinformisani i Sveznajući. Ljudi su prema tome ograničenog znanja i informacija, a tržišni sustav cijena im nudi kakav takav sistem kvalitetnog koordinisanja u kojem svako pokušava da ostvari barem djelić svojih ličnih interesa.
Piše: Dženan Smajić
Izvor: Orijentologija blog
