Dino Abazović, sociolog sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka, za ‘Zašto?’ objašnjava zašto sarajevske i bh. vlasti ignorišu međunarordne proteste zbog imenovanja sarajevske škole po Mustafi Busludažiću, saradniku ustaša i italijanskih fašista.
- Političke agende
Nažalost, u velikom broju sličnih slučajeva kao što je i ovaj tako ozbiljne teme se uzimaju u dnevno-političke svrhe sa prosto povijesnom nepromišljenošću kakve to posljedice može ostaviti u jednom specifičnom bosanskohercegovačkom kontekstu.
Ovde bez imalo klišeja želim kazati da neke od univerzalnih ideja, koje su zapravo pozitivna strana povijesti naših naroda i naroda na ovim prostorima, sigurno nisu ono što bi trebalo biti dnevno politički repertoar i dnevno političko potkusurivanje.
Naravno, ono što je također bitno primijetiti jeste da za ove i slične teme nažalost, zbog specifičnog niza problema u kojima živi najveći broj bosanskohercegovačkih građana, uključujući i entitetske i etničke prilike, iznurivanje javnog prostora temama koje zapravo nisu od svakodnevnog interesa ponekad kratkoročno mogu doprinijeti određenim političkim agendama.
- Rekonstrukcija
Međutim u našim ideološkom ključu, bh. politički establišment zapravo i nije zainteresovan ni za šta drugo nego za dnevnopolitičke teme i u tom smislu, nažalost, situacije poput ove i drugih tema bivaju ili u žučnim debatama raspravljane par dana pa onda padnu privremeno u zaborav, pa se ponovo otvaraju, čini mi se sve sa ciljem da se u ovom specifičnom kontekstu ne raspravlja o osnovnim pitanjima — kako ova zemlja može krenuti u rekonstrukciju, kako može krenuti u političku, kulturnu, socijalnu i povijesnu obnovu koja je zapravo više nego ikada potrebna zbog generacija koja dolazi.
Pokazaće se, ne bih voleo da sam u pravu, nažalost, da u svakom društvu, pa i u bosanskohercegovačkom, kada se sadašnjost i prošlost ’’svađaju” — bez obzira šta je pitanje — budućnost strada.
- Tekovine
U ovom slučaju, krajnje je jasno da moramo imati nultu toleranciju prema pitanjima napada na najsvetlije tekovine bosanskohercegovačkih naroda i naradnosti.
Mislim da su to tekovine antifašizma i u tom smislu taj antifašizam se ne svodi samo na puku režimsku priču ili ideološku priču, nego je to univerzalno pitanje čovječanstva i univerzalno pitanje.
Danas biti antifašista nije nacionalno pitanje, nego je internacionalno pitanje.
- Budućnost
U bh. javnom diskursu, bar u ovom dijelu od Kantona Sarajevo preko Federacije, imate jako veliki broj i pojedinaca i nevladinih aktivista, ali i ljudi koji su dijelom političkog establišmenta, koji su vrlo jasno i na vrijeme se usprotivili nekim takvim i sličnim praksma.
Ali da je svakako ozbiljna situacije po tom pitanje, jeste, i čini mi se da bi se morao uraditi po tom pitanju dodatni napor da se razumijeva koliko neke slabo promišljene ili nepromišljne stvari mogu zapravo dugoročnije uticati na određena pitanja u Bosni i Hercegovini.
Opet ponavljam, kada nemate konkretne političke programe i kada nemate konkretne političke aktivnosti, uvijek tu pogodna jedna ili druga ideologija kako bi u javnom prostoru se otvarala pitanja koja su bitna, ali ne toliko u kontekstu ovog o čemu govorimo, jer je jasno šta je civilizacijska norma, o tome sam već rekao, nego bi se moralo zapravo dugoročnije, promisliti da li je to i kakav kapital za budućnost.
