Uvođenjem predsjedničkog sistema u Turskoj Erdogan ne želi promijeniti samo politički sistem zemlje. Budući da se naslanja na islamsku tradiciju on se time predstavlja kao Ataturkov protivnik.
Molba kalifa je bila skromna. Tokom redovne molitve petkom on je rekao da bi rado nosio turban u stilu sultana Mehmeda II iz XV stoljeća. Želio je znati da li predsjednik ima nešto protiv. Predsjednik, koji je bio tek nekoliko mjeseci na toj poziciji, dao je osoran odgovor: Kalifu bi bolje da nosi kaput na dvoredno kopčanje koji je uobičajen kod modernih državnika. Općenito, objasnio je predsjednik kasnije, kalifat je “nonsens”.
Ovo je scena koju je turski historičar Şükrü Hanioglu opisao u svojoj biografiji prvog predsjednika turske republike Mustafe Kemala – kasnije nazvanog “Ataturk”. Scena je primjer odlučnog, ali i prostog načina na koji se Ataturk ophodio prema religijskoj i političkoj tradiciji Osmanskog carstva koje je bilo upravo propalo. Na sličan, rigorozan način je Kemal postupio kada se zalagao za to da ukine funkciju imama koji je bio nadležan za turski parlament. “Tako nešto, poput molitve mi ovdje ne trebamo”, obrazložio je predsjednik svoj postupak. Za Kemala, piše Hanioglu, je u osnovi bila samo jedna religija: sekularna, religija republike.
Osnivač moderne Turske Mustafa Kemal je do danas simbolično prisutan u zemlji
Bolne reforme
Shodno tome i širi dijelovi stanovništva su pokazali svoju rezerviranost. Obrazovana elita u gradovima je podržavala Kemalove reforme, a većina, koja je bila tradicionalna, s druge strane o njima nije željela ništa čuti. To da se na sudu zakletva više nije polagala zaklinjući se u Boga, već u vlastitu “čast”, da je tursko pravosuđe općenito tokom nekoliko godina izgubilo sve religijske veze, da je sekularizam 1937. godine bio proglašen osnovom na kojoj počiva republika sve to je naišlo na osudu. Isto se dogodilo i sa drugim reformama: uvođenje Gregorijanskog kalendara, zamjena fesa šeširom, zamjena arapskog latiničnim pismom, uvođenje nedjelje kao novog neradnog dana u sedmici umjesto petka, uvođenje prava glasa za žene 1934. godine.
Mustafa Kemal, nazvan Ataturk (doslovno znači: otac Turaka) je u istoriju ušao kao modernizator Turske i do danas slovi za njenog najvažnijeg predstavnika – u svakom slučaju u zvaničnom sjećanju. No činjenica je, piše istoričar, Hanioglu da Kemal i njegovi sljedbenici nisu shvatili realnost u kojoj se nalazi tursko društvo. “Vodstvo ranije republike je podcijenilo snagu otpora socijalne umreženosti u jednom muslimanskom društvu. Kao i brojni europski intelektualci krajem 19. i početkom stoljeća i 20. stoljeća, i oni su bili čvrstog – ali gledano unatrag varljivog – ubjeđenja da religija već uskoro neće biti ništa više nego maglovito sjećanje iz prošlosti.”
Između tradicije i moderne: Aja Sofija u Istanbulu
Protivnik
Ako aktualni predsjednik Redžep Taib Erdogan pokuša uvesti novi predsjednički sistem mogao bi to uraditi s pogledom na Mustafu Kemala, pretpostavlja Caner Aver iz Centra za turske studije i istraživanje integracije u Essenu. On pretpostavlja da Erdogan možda želi ući u istoriju kao najvažniji državnik nakon Ataturka. I još nešto ga pokreće, kaže Aver: “On želi apsolutnu moć. Za to mu treba promjena Ustava. Jer samo tako se de-facto predsjednički sistem da proglasiti ustavnim.” Tu spada i to da će 2023. godine biti proslavljena 100. godišnjica Turske. “Tada Erdogan želi sloviti za najjačeg muškarca koji je izveo Tursku iz aktualne krizne situacije ali i iz konflikata sa susjednim zemljama i odveo u budućnost.” Da li će do toga doći, ostaje samo da se čeka, kaže Aver.
Kako bi dobio potrebnu pomoć za planirani predsjednički sistem Erdogan cilja upravo na onu većinu u stanovništvu koja je u međuvremenu više od stotinu godina protiv reformi Mustafe Kemala. S tim ciljem on također provodi odlučnu simboličnu politiku. Tako je dao izgraditi veliku džamiju na brežuljku iznad Bospora, povećao je porez na alkohol i zabranio njegovo posluživanje u blizini džamija. Time je brojnim gostioničarima, i onima u blizini europski obilježenih četvrti, otežao život. Istodobno je uspio provesti to da žene u državnim institucijama – poput univerziteta, sudova i parlamenata ponovo mogu nositi maramu.
U ime republike: Demonstranti sa portretom Mustafe Kemala Ataturka
Glasanje o kulturološkom identitetu
Ideološki, kako kaže Caner Aver, Erdogan potiče iz nacionalno-konzervativnog miljea. “Ako on dakle postigne svoje ciljeve onda ćemo se vjerojatno u državnom aparatu suočiti sa odgovarajućim elementima.” Doduše, kaže Aver, malo je vjerojatno da će zemlja zaista postati islamska republika. “Međutim, nacionalno-konzervativno-islamistički glasovi će se jače osjetiti u državnim strukturama i moguće u javnom životu, u obrazovnom sistemu i akademskom životu”, kaže Aver.
Erdogan želi politički preustrojiti Tursku. Taj preustroj on provodi i kulturološkim sredstvima. Time se on definira kao ideološka protuteža Mustafi Kemalu. Turska je, tako opisuje istoričar Hanioglu, bila kulturološki moderna samo na površini. Konzervativnu energiju, u kojoj je zemlja drijemala, Erdogan je sada iskoristio za sebe. Referendum o uvođenju predsjedničkog sistema je stoga također glasanje o kulturološkom identitetu zemlje.
- DW.DE
- Autor Kersten Knipp
