-TopSLIDEUrednički kutakVisoko

Kakistokratija?

Nadežda Milenković, marketing ekspertkinja i kolumnistikinja u jednom od svojih rukopisa predlaže “Kakistokratsko uređenje” kako bi “dovođenje najnekompetentnijih na najodgovornija mesta – bilo po zakonu i Ustavu”.

“U kakistokratiji bi takođe bilo jasno da elita nije neki manji, probrani deo društva već da su elita oni koji su u većini. Što nije paradoks samo po sebi, već samo – na prvi pogled. Jer, ako je elita onaj deo društva koji vrši uticaj, jasno je da elita postajete tek kad imate većinu. Bilo u Parlamentu, bilo na ulici.”

Prije neki dan smo pisali da odustajanje od kulture kao temelja društvenih normi, okretanje ideološkoj matrici rigidnog BOŠNJAŠTVA i religioznog kolektivizma, jeste najveći problem Visokog iz današnje perspektive. Definisanje i svođenje kulture na osnovnoškolski manifestacionizam vannastavnih sekcija je GARANT dobre volje vlasti da u kapacitetu „realnih kulturnih potreba“ poseljači mentalnu svijest i generacija koje dolaze te da politički diskurs svedu na stečajnu mentalnu svijest i klijentelistički pragmatizam, a u takvom odnosu stvari “fukari kad i muha uleti u guzicu – zauhar je!”.

“U mračnim vremenima ljudi se najbolje štite vjerom, baš kao čovjek kojem je u mrkloj noći slijepac najbolji vodič; on zna sve puteve i staze bolje od čovjeka koji vidi. Mađutim, nakon što svane, besmisleno je da vam slijepac pokazuje put.” – Hajnrih Hajne, Gedanken und Einfalle (Misli i dosjetke)

Prof.dr. Senadin Lavić –”U kontekstu „islamističke“ ideologizacije, ideološke forme vjerovanja, kod Bošnjaka se odvija jedan strašan proces loše selekcije kadrova, naime, to da kvazi-obrazovani polusvijet i oni koji su nesvjesni vremena u kojem žive, upravljaju sudbinom naroda sa svojim površnim ideologijskim interpretacijama religijskog sadržaj kao tajne lozinke odabranih. U tom „Jargon der Eigentlichkeit“ sekularna inteligencija je ponovo po strani – potisnuta je iz javnog prostora u kojem bi se trebao čuti njezin usmjeravajući, kritički glas…

Treba se podsjetiti da je razularena masa konzervativnih primitivaca tražila glavu reisa Čauševića jer je raskrinkao povijesne zablude muslimana i tražio da se obrazuju u savremenim naukama, te da žena zauzme važnije mjesto u društvu, davne 1928. godine u Sarajevu pitajući se zašto su današnji muslimani zaostali. Poslije romana Воскресение (Uskrnuće) Lav N. Tolstoj je ekskomuniciran iz pravoslavne crkve. On nije vjerovao da je spas moguć samo u okviru crkve…

Kako je moguće da Bošnjaci dopuste da se njihovom sudbinom poigravaju ili da o njihovom životu odlučuju islamizam i njemu komplementarni velikosrpski ili velikohrvatski režimi, političari, ideolozi i sveštenici? Ime Bosna čuje se najmanje od 10. stoljeća i predstavlja najstarije ime na ovim prostorima za jednu regiju, zemlju, državu, banovinu, kraljevinu, republiku. Ona je u cijeloj svojoj povijesti svjedočila pluralnost kulturno-društvenog života ljudi. Tek danas žele je svesti na uboge religijske i etničke enklave muslimana i kršćana/hrišćana.” (Senadin Lavić : Bosanstvo, islamizam i bošnjačko pitanje – Kliker.info, 2014.)

Većina ljudi još ne vidi da su problemi koje imamo, kao nezaposlenost, socijalne tenzije, visok javni dug, povezani sa demokratijom, sa demokratskim modelom, dinamikom i kolektivističkim principom ideje demokratije.

Prema više studija, građani nikad nisu manje vjerovali demokratski izabranim političarima nego danas. Duboko je ukorenjeno nepovjerenje prema vlasti, političarima, elitama i međunarodnim organizacijama, koje izgleda smatraju da su iznad zakona. Mnogi gledaju u budućnost sa pesimizmom. Boje se da će njihovoj djeci biti lošije nego što je njima bilo.

Prostor koji zaguđuju ovdašnji politički akteri je prostor naše zajedničke stvarnosti. Ljudi od pameti su krajem 20. vijeka potrošili dosta vremena dovodeći u pitanje sposobnost riječi da odražavaju činjenice, kao i postojanje samih objektivnih činjenica. Ima onih koji su, sa radošću ili stidom, primjetili vezu između ove postmoderne prakse i populističkih praksi post-istine i post-jezika. Mislim da to odražava jedan suštinski nesporazum, ili možda svjesnu namjeru.

Samouvjereni političari djeluju ubjedljvije, ali iza toga se najčešće krije manjak inteligencije. Nažalost, postoji nekoliko psiholoških mehanizama koji dovode do toga da očigledni idioti budu izabrani na najviše pozicije.

Dunning-Krugerov efekat otkriva da su manje inteligentni ljudi obično nevjerovatno samouvjereni. Za razliku od njih, inteligentniji ljudi to uopšte nisu. Samokritika je korisna metakognitivna vještina, ali ona podrazumijeva inteligenciju; ako je nemaš mnogo, nećeš smatrati da imaš neku manu ili da si neznalica, jer tehnički nemaš sposobnost da to misliš.

Pripremio: magazinplus.eu
2017.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close