Spuštena je zavjesa na još jednu smotru najboljih svjetskih rukometnih selekcija. Na kraju, Danska je možemo reći zasluženo odbranila naslov prvaka, Švedska je uzela srebrenu medalju, dok se Španija okitila bronzanom medaljom.
U proteklih dvadesetak dana ljubitelji rukometa su mogli uživati u fenomenalnim partijama na Svjetskom prvenstvu, a za nadati se da su smotru najboljih svjetskih selekcija s mnogo pažnje pratili i iz stručnog štaba našeg nacionalnog tima.
Jer upravo na Svjetskom prvenstvu, ako nisu do sad, Bilal Šuman i njegovi saradnici, mogli su uočiti da rukomet koji preferira naš nacionalni tim i rukomet koji daje rezultat, zapravo nisu isti sport.
Čvrsta i pokretljiva odbrana iz koje dolazi do tranzicije u fazi napada iz koje pak stižu “lagani” golovi su temelj svake uspješne selekcije i upravo na tome u narednom periodu mora poraditi naš nacionalni tim ukoliko želi imati neku značajniju ulogu na rukometnoj karti svijeta.
A, koliko je igra koju preferira naš nacionalni tim zapravo “bivša” najbolje se može vidjeti iz analize odigranih utakmica na Svjetkom prvenstvu. Dakle, u Egiptu je odigrano više od stotinu utakmica, a znate li koliko su pobjeda ostvarile ekipe koje su na meču postigle 20 pogodaka, koliko prosječno postiže Bosna i Hercegovina u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo?
Samo jednu i to Švicarska u duelu sa Islandom, a rezultat je glasio 20:18. Dakle, sa 20 postignutih golova danas u rukometu teško možete igrati neku značajniju ulogu.
Recimo, aktuelni prvak Danska u grupnoj fazi nijedan meč nije završila sa manje od 30 postignutih pogodaka. U četvrtfinalu su Danci postigli 28, u polufinalu 35, a u finalnom meču 26. Mnogo više od 20.
Ili, pogledajmo sve utakmice od druge grupne faze pa do samog finala. Ukupno 44 utakmice, a bodove (dva ili jedan) su osvajale ekipe koje su u prosjeku postizale po 30.5 pogodaka u meču.
Dakle, stvar je jasna. Rukomet je danas sport u kojem do pobjeda dolaze ekipe koje iz tranzicije postižu mnogo laganih golova. Istina, da ta tranzicija nosi mnogo rizika i zahtjeva savršenu taktičko-tehničku, te fizičku pripremljenost igrača, ali izbor ne postoji. Ili pratiti moderne tokove, ili ostati “ukopan” u osamdesetim godinama prošlog stoljeća.
Sa dvadesetak pogodaka po meču, teško je očekivati pobjede, pa zbog toga vjerujemo da su Šuman i saradnici pomno pratili Svjetsko prvenstvo te da će nakon ovih sjajnih mečeva, ako ništa drugo, onda barem pokušati igu našeg nacionalnog tima učiniti modernijom. U protivnom, radovat ćemo se pobjedama protiv Estonije, eventualno nekim iznenađenjem protiv selekcija iz drugog razreda svjetskog rukometa.
Portal SportSport.ba
