Svjetski dan životne sredine: Trošimo resurse pažljivo

Svjetski dan životne sredine, koji se danas obilježava ima moto “Sedam milijardi snova. Jedna planeta. Trošimo resurse pažljivo”.

Autor: Maja Isović – BUKA

Svjetski dan zaštite životne sredine, 5. juni, prvi put je obilježen 1972. godine i od tada predstavlja osnovni instrument posredstvom kojeg UN stimulišu podizanje globalne svijesti o značaju zaštite životne sredine i pozivaju na političku angažovanost i preduzimanje konkretnih mjera i aktivnosti.

Iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke kažu da bi se o odgovornom upravljanju životnom sredinom trebalo razgovarati i djelovati svaki dan u godini.

“Želimo iskoristiti ovaj značajan datum da pošaljemo poruku javnosti i vlastima o veoma lošem odnosu čitavog društva prema prirodnim resursima u BiH. Veoma je važno razbiti mit da je ovo područje bogato prirodnim resursima. Kao posljedicu takvog razmišljanja imamo da se prečesto neodgovorno ponašamo prema životnoj sredini, od koje zavisi život svih nas, ali i budućih generacija koje će živjeti na ovim prostorima”, poručuju iz ovog Udruženja..

Nataša Crnković iz ovog Centra kaže da najveća odgovornost leži na vlastima, koje građani veoma dobro plaćaju da bi ovo društvo vodili u prosperitetniju budućnost.

“Sa druge strane, odgovornost je i na samim građanima, koji svojim izborom proizvoda mogu da daju podršku proizvođačima koji više brinu o životnoj sredini i radnicima. Takođe, građani imaju pravo da učestvuju u donošenju odluka od kojih zavisi budućnost njih i njihove djece, ali i čitave zajednice u kojoj žive. Oni imaju i odgovornost da dignu glas kada vlasti neodgovorno upravljaju životnom sredinom. Iako pojedina udruženja pokušavaju da utiču na vlasti da provode aktivnosti od kojih će korist imati čitavo društvo, bez podrške građana ti pokušaji će imati malo efekta”, kaže ona.

Ističe da se svi nivoi vlasti u BiH neodgovorno odnose prema korištenju prirodnih resursa, a svjedoci smo da se svakodnevno prodaju ili izdaju koncesije za prirodne resurse koji su vlasništvo svih građana u BiH.

“Voda, zemljište, šuma i mineralni resursi se daju na korištenje ili eksploataciju pod uslovima koji često idu na ruku firmama koje koriste stanje permanentne političke krize u BiH. Kada govorimo o odgovornom upravljanju prirodnim resursima od značaja za ljude, onda je lokalni nivo vjerovatno najvažniji. Primjer Banjaluke, koja važi za jedinicu lokalne samouprave koja ima visok nivo kvaliteta upravljanja gradom, je poražavajući kada se uzme u obzir odnos prema životnoj sredini”, poručuju iz Centra.

Miodrag Dakić iz Centra za životnu sredinu ističe da vlasti u Banjaluci već skoro deset godina najavljuju da će uspostaviti odjeljenje za životnu sredinu, bez bilo kakvih rezultata.

“Lokalni ekološki akcioni plan je dokument koji skuplja prašinu jer je još 2009. godine izrađen na potpuno pogrešan način. Izrađen je bez učešća građana, udruženja i drugih subjekata koji bi trebali doprinijeti realizaciji utvrđenih aktivnosti, što je najvažniji princip u izradi kvalitetnog LEAP dokumenta. Ove godine gradske vlasti su ponovo dodjelile posao istoj firmi za izradu LEAP-a, bez jasno navedenih uslova za uključivanje javnosti, a za ovih šest godina nismo vidjeli ni jedan izvještaj o provođenju ovog plana. Postavlja se pitanje da li će i novi LEAP biti dokument od čije izrade ima korist jedino firma kojoj grad galantno daje desetine hiljada KM javnih sredstva ili će se praksa konačno promijeniti”, kaže Dakić.

 

Foto: Aleksandar Trifunović

 

Centar za životnu sredinu pokreće program koji će se baviti temom održivih zajednica, onih koje povezuju ljude, udruženja, firme, vlasti i druge subjekte koji na zajednički rade na stvaranju uslova za kvalitetniji suživot ljudi i prirode. Održive zajednice pronalaze lokalna rješenja za izazove koje nam donose lokalne i globalne krize životne sredine, od klimatskih promjena, vode, hrane, zemljišta, izumiranja životinja, do prekomjerne eksploatacije većine neobnovljivih resursa.

Miodrag Dakić ističe da čovjek treba konačno shvatiti da je dio prirode, a ne izvan ili iznad prirode, da potpuno zavisi od nje, te da tehnologija može biti od pomoći, ali nikada neće moći zamijeniti prirodu.

Životna sredina

Životna sredina predstavlja sve ono što nas okružuje, odnosno sve ono sa čime je direktno ili indirektno povezana čovjekova životna ili proizvodna djelatnost. Prirodna sredina predstavlja njoj blizak pojam, pri čemu ovdje ne moraju biti prisutne aktivnosti čovjeka, niti on mora imati direktnih uticaja. Ipak, u pogledu tehnološkog napretka, razvoja industrije i sve većeg uticaja čovjeka na globalnom nivou na prirodu i ekosisteme, ova dva pojma dolaze u sve bližu vezu.

Zagađenje zemlje, mora i vazduha, nestajanje biljnih i životinjskih vrsta, globalno zagrijavanja i nuklearne prijetnje ne mogu se više ignorisati jer i te kako utiču na životnu sredinu. Međutim, ignorisanje tih problema je i dalje prisutno,  a to potvrđuje podatak da se ništa radikalno ne mijenja po pitanju samog stila života savremenog čovjeka koji i dalje nastavlja da iskorištava prirodu i na taj način crpi sve resurse sa kojima svijet raspolaže. Već je pedesetih godina prošlog vijeka postalo jasno da se putem kojim se krenulo ne može nastaviti, međutim, poražavajuće je da tim putem i dalje koračamo.

Vrtoglav uspon nauke i tehnologije u XX vijeku promijenio je način života više nego ikad ranije, pa se u savremenoj nauci kao osnovna karakteristika današnjice navodi promjena; promjena u izumima, promjena u stilu života, promjena u svemu. Ranije su se promjene dešavale sporo.

Jedna generacija u toku svog života nije doživljavala neke veće novine, a razlika između samog načina života kod različitih generacija nije bila velika. Danas jedna generacija u toku svog života prolazi kroz mnogo promjena koje su uvjetovane naučno-tehničkim razvojem i nesavjesnim korištenjem tih dostignuća, koji svojom radikalnošću mijenjaju stil života. Takav način života najdirektnije utiče na Planetu i dovodi do njenog ugrožavanja, iako bez njenog postojanja naš život ne bi bio moguć.

U društvenim naukama, često se ističe da je savremeni čovjek preuzeo lik boga koji smatra da je svemoguć, ali postavlja se pitanje do kada će se tako moći ponašati? Filozof Hans Georg Gadamer, u svom djelu Evropsko nasleđe, kad promišlja o obnovi nagrižene Planete, sa zebnjom se pita da li možda griješimo kad mislimo da je ona moguća.

Lokalno i globalno

Čovjek tokom svojih aktivnosti kao što su urbanizacija ili eksploatacija mijenja prirodno okruženje  i to često tako što narušava to okruženje, a kao rezultat takvih aktivnosti dolazi do narušavanja ekosistema i klimatskih promjena na lokalnom i globalnom nivou.

Urbanizacija, betonizacija i zagađenje jesu procesi na koje čovjek u savremenom društvu računa od rođenja, a u zemljama, posebno tranzicijskim kakva je naša, gdje ne postoje zakonske regulative zaštite prirode ona se uništava na najstrašniji mogući način. Uzmimo za primjer Banjaluku koja je oduvijek bila okarakterisana kao grad zelenila, a koja se tokom posljednje decenije pretvorila u grad betona i stakla. Slučaj “park” i spremnost vlasti da jedan gradski park žrtvuju u korist zgrade jasno govori o nesavjesnom odnosu prema zelenilu, okolini, životnoj sredini i uopšte cjelokupnoj prirodi.

 

Dan rijeke Sane

 

Još jedan slučaj uticanja na okolinu pokazuje nam primjer izvora rijeke Sane. Izvor rijeke Sane potrebno je sačuvati tako što će se spriječiti izgradnja najavljene mini hidroelektrane na ovoj rijeci. Izgradnja hidroelektrane u blizini izvora Sane trajno bi uništila riblje populacije, a samim tim i populacije ostalih organizama koji žive u i oko kanjona, ambijentalne i iskonske vrijednosti koje gornji tok Sane posjeduje.

 

Foto: Rijeka Sana
Iz Koalicije kažu da je današnji dan ujedno i Dan rijeke Sane.

 

Za rijeku Sanu ovogodišnji slogan bi mogao da glasi: „Sedam opština. Jedna rijeka. Čuvaj je pažljivo.“ Koalicija za Sanu ovim sloganom želi da poruči da je naša rijeka, kao i sedam opština u njenom slivu, ugrožena ljudskom djelatnošću, a da najveću opasnost za Sanu predstavlja izgradnja hidroelektrana, od kojih je izgradnja jedne – mini hidroelektrane (MHE) „Medna“ – već započela. Takođe, za MHE „Prizren grad“, sa planiranom branom visine 30 metara, urađena je predstudija uticaja na životnu sredinu, kojom se preliminarno odobrava gradnja

Da podsjetimo, Koalicija za Sanu, koju čine 23 udruženja, zajedno sa Opštinom Ribnik već šest godina pokušava da spriječi izgradnju MHE „Medna“ u neposrednoj blizini izvora Sane. Trenutno, Koalicija sa Opštinom Ribnik na sudu ima pet tužbi protiv izgradnje navedene MHE koje već više od dvije godine čekaju na presudu. Investitor “LSB Elektrane” iz Banjaluke (BiH/RS), koji je pod okriljem “Interenergo” d.o.o. Ljubljana (Slovenija), a u vlasništvu KI-KELAG INTERNATIONAL GmbH (Austrija), već je započeo izgradnju uprkos činjenici da je Prostornim planom Republike Srpske predviđeno da gornji tok rijeke Sane bude proglašen parkom prirode, a izvori da budu pod strogim režimom zaštite zbog prirodnih i ambijentalnih vrijednosti.

Goran Krivić, koordinator Koalicije za Sanu kaže da će korist koju će eventualno ostvariti Republika Srpska, ukoliko se izgradi MHE „Medna“, nije ni približna šteti koja će se prouzrokovati.

“Prema odluci o cijenama električne energije iz obnovljivih izvora,  tržišna cijena u garantovanoj otkupnoj cijeni čini 62%, a premija čini 38%. Koncesionar plaća Republici Srpskoj koncesionu naknadu 7%, a Srpska plaća investitoru samo kroz premiju 5,5 puta više nego što je koncesiona naknada. To znači da za petnaest godina, koliko se investitoru garantuje subvencija, Koncesionar plaća Srpskoj oko 3.000.000 KM, a od Srpske, odnosno njenih građana, po osnovu subvencije dobija oko 15.500.000 KM. Pored toga što će uništiti rijeku na njenom najčistijem dijelu, investitoru ćemo morati platiti 12.500.000 KM”, pojašnjava Krivić.

Koalicija za zaštitu Sane je 2012. pokrenula inicijativu za zaštitu izvorišta i gornjeg toka Sane, u skladu sa Prostorim planom RS, prema nadležnom ministarstvu. Nakon toga je Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa izradio stručnu osnovu, te se očekuje da će u toku ove godine biti proglašen park prirode.

Koalicija i ovog puta poručuje da neće odustati od odbrane Sane i poziva sve opštine, gradove i građane u njenom slivu i šire da stanu u spas rijeke koja je jedno od prirodnih bogatstava naše zemlje koje moramo očuvati.