Slavo Kukić za Vijesti.ba
Razgovarao: Nihad Hebibović
– Prije tri godine u BiH je usvojena je Reformska agenda, kao rezultat njemačko – britanske inicijative. Tada je poručeno da se fokus treba preusmjeriti sa političkih na ekonomska pitanja i reforme. Pola godine pred iduće izbore vidimo da dominiraju političke teme, i da ih nije tek tako moguće gurnuti u stranu. Međunarodna zajednica koja to prvo nije htjela, vodeći se Reformskom agendom, ponovo se aktivira po političkim pitanjima, po pitanju izbornog zakona. Kako Vi gledate na to svojevrsno lutanje od političkog ka ekonomskom pa opet ka političkom od strane međunarodne zajednice?
KUKIĆ: U vrijeme kada je inicijativa lansirana tvrdio sam kako ona baš i nema veze s bosanskohercegovačkim prioritetima. Jer, priča o tome kako pitanja ekonomije određuju sva ostala naprosto ne pije vode. Sada se to i pokazuje. Pretpostavka svega ostaloga ovdje su pitanja političog prefiksa. Onaj tko to ne vidi, ili ima razlog zašto se tako ponaša ili ima problem s vlastitom pameću. Na jednoj znanstvenoj konferenciji, koju su zajednički organizirali Ekonomski i Pravni fakultet Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru, te sudove sam i puno detaljnije elaborirao – i može ih se pronaći u zborniku radova s te konferecije.
– Da li možemo reci da je prenaglašavanje ekonomskih pitanja od strane MZ, koja naravno jesu bitna, ohrabrilo “secesioniste” da agresivnije krenu u ispostavljanje onih vrsta političkih zahtjeva koji stoje u kontradikciji sa Bosnom i Hercegovinom kao državom?
KUKIĆ:Ne vjerujem da je je problem u prenaglašavanju sfere ekonomije. Problem je, sasvim suprotno, u odustajanju svjetskih centara moći od uloge koju su preuzeli Daytonskim sporazumom. Podsjetio bih da je u vremenu mandata Petricha i Ashdowna, ma koliko se na njih sručivala kritika etnonacionalista, BiH imala kontinuiranu uzlaznu putanju u liječenu ratnih rana. Podsjetio bih, potom, da su svjetski centri oći nakon drugog dolaska na čelo vlade RS Milorada Dodika, odustali od korištenja Bonskih ovlasti – vjerujem, zbog procjene SAD kako je s Dodikom ostvarena kritična masa za integrativno djelovanje i za mogućnost usmjeravanja energije na druga krizna žarišta u svijetu – i da je to otvorilo prostor reaktiviranju ambicija političkih ideologija da svoje ratne ciljeve nastave ostvarivati u uvjetima mira. Uostalom, prate li se trendovi nakon 2006. godine, oni navedene teze podupiru na sve moguće načine. Izvan očekivanja je samo jedan detalj – da je glavni promotor tih trendova Dodik, čovjek koji je u igru uveden kao američki joker.
– Kako smo došli do toga da domaći političari dobiju snažnu podršku EU kada se usvajaju akcize, a kada treba u BiH primjeniti evropsku pravnu stečevinu, odnosno provesti presude Evropskog suda za ljudska prava, onda evropski zvaničnici to pominju tek deklarativno ili blijedo, pa običan građanin može steći dojam da nam se suptilno poručuje da evropske pravne norme i nisu baš za nas, kod nas može i srednjovjekovlje, ili pak utisak vara?
KUKIĆ: Nemojte biti naivni. Taj detalj samo potkrepljuje sudove da čitav proces ne kontroliraju članice EU nego krupni međunarodni kapital. A njemu je važno jedino da osigura vlastita ulaganja na kriznim svjetskim lokacijama i da iz tih ulaganja izvlači ekstraprofit. O tome govore najeminentnija imena iz svijeta znanosti – Naomi Klein, Stiglitz, Perkins, da ne nabrajam. Suština je, da se poslužim Perkinsonovim sudovima, da se siromašne zemlje navodi da uzmu kredite od Svjetske banke i MMF-a, a budući ih ne mogu otplaćivati, završavaju u dužničkomu ropstvu, prepuštaju im svoje najprofitabilnije resurse i, u konačnici, potpadaju pod njihovu trajnu kontrolu. U slučaju BiH, suština je da se preko priče o akcizama osiguraju sigurni izvori otplate kredita i u njih uračunatih profita. I ne samo to, nego i da ih se natjera na nova zaduženja, a preko akciza ili sličnih instrumenata osiguravaju vlastiti interesi. I tu priča počinje i završava. A domaći političari, oni su samo instrument preko kojega se taj interes materijalizira.
-Kako komentarište stalno stigmatizirnje BiH od strane radikalno desnih zastupnika Republike Hrvatske u EU parlamentu. Marijana Petir sasvim nonšalantno poručuje da Dario Kordić nije nikakav zločinac, a uz to gnusno laže da uz granicu sa Hrvatskom niču nova i brojna vehabijaska naselja koja prijete Hrvatskoj, i niko iz EU parlamenta ni da se počeše na te izjave?
KUKIĆ: Najmanje je važna neka poluuka radikalna hrvatska desničarka. Problem je, međutim, što njezin vokabular sve više odlikuje oficijelni stav službene hrvatske politike. A on, da pojednostavim, svjedoči kako smo, što se hrvatske politike tiče, ponovo tamo gdje smo bili prije dvadesetak-dvadesetpet godina – na obnovljenim ambicijama politike Franje Tuđmana u odnosu na BiH. Razlika je tek u detaljima – da se sada, jer su uvjeti drugačiji, operira nešto drugačijim vokabularom, a ciljevi su gotovo pa identični. Kao što su, u politici Srbije i njezina prvog čovjeka, identični ciljevi onima koje je personificirala SANU i Slobodan Milošević. Uostalom, u intervjuu od prije koji dan Milorad Dodik, a on to nije učinio bez zelenog svjetla Vučića, izriče sudove koji su potpuno na fonu Memoranduma. Ovo stoljeće je, ustvrdi on, stoljeće u kojemu se nanovo, i to energičnom akcijom, mora pokrenuti srpski narod na ponovnu homogenizaciju i integraciju – prvo u, reče baš tako, dvjema „suverenim srpskim državama“, RS-u i Srbiji, a onda i na sjeveru Kosova, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sloveniji. U svim dijelovima, dakle, koje je i Memorandum SANU zapikirao – pa i više jer se iz novog pohoda ne isključuje ni Sloveniju.
(Vijesti.ba)
