Zašto građani BiH nemaju pravo da svoju slobodnu volju izraze na način kako je to propisano odlukama najviših sudskih instanci jedne države …
U zadnje vrijeme svjedoci smo da organi Advokatske/Odvjetničke komore Federacije BiH redovno obavještavaju javnost da ulažu velike napore i koriste sva zakonom dozvoljena sredstva da svi redovni sudovi u FBiH započnu na odgovoran način sa primjenom presuda Ustvanog suda FBiH broj U 15/10 ( Službene novine FBiH broj: 30/16), U 22/16 ( Službene novine FBiH broj: 32/19) i U 20/22 ( Službne novine FBiH broj 54/22), kojima je između ostaloga ukazano da je na snazi i u primjeni Zakon o ovjeri potpisa, rukopisa i prijepisa u FBiH, a koji propisuje i mogućnost ovjere potpisa na Ugovoru o prenosu prava vlasništva na nekretninama, po bilo kom osnovu, kako od strane organa uprave, tako i od strane sudova u FBiH.
Sa druge strane evidentno je da notarijat u FBiH nedvojbeno pokušava ukazati da se pravni život ne može odvijati bez procedure notarske obrade, uporno zanemarujući činjenicu da je upravo gore navedenim presudama utvrđena neustavnost određenih članova Zakona o notarima, kao i mnogobrojnih drugih materijalnih zakona u kojima je propisana obaveza notarske obrade isprava.
Također, ne smije se zanemariti ni odluka Vrhovnog suda FBiH iz decembra 2022. godine kojom je dato pravno shvatanje, a na zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za rješavanje spornog pravnog pitanja, na način da ugovor o prenosu prava na nekretninama ugovorači moraju zaključiti u pismenoj formi, a zbog pravne sigurnosti i eventualnih pravnih posljedica, svoje potpise moraju ovjeravati kod notara ili suda. U navedenoj odluci također je istaknuto da od momenta objave presude Ustavnog suda FBiH broj U-22/16 za subjekte prava u FBiH više ne postoji obaveza sačinjavanja pravnih poslova u vidu notarski obrađene isprave, da je važeća primjena pravila obligacionog prava koja se temelji na principu slobodne forme ugovora, odnosno da stranke biraju formu u kojoj će zaključiti ugovor, te da je ovakva pravna situacija do uskaglašavanja zakona od strane Parlamenta FBiH najpribližnija rješenju koje je bilo prije uvođenja notarske službe.
Stoga je nejasno zašto notarijat u FBiH, na koji je država prenijela svoja javna ovlaštenja, pa su samim tim nosioci javne službe, kontinuirano opstruira primjenu odluka Ustavnog suda FBiH i Vrhovnog suda FBiH, a čije su odluke općepoznato konačne i obavezujuće za sve sudove i druge nadležne organe.
Prateći hronološki dešavanja od 2016. godine po ovom pitanju, gdje je evidentno nepoštivanje odluka sudova od strane nezavisnih nosioca javne službe, u konkretnom slučaju notarijata FBiH, te uzevši u obzir i činjenicu da je Bosna i Hercegovina dobila kandidatski status i da je pred njoj težak put ka otvaranju pregovora, postavlja se pitanje koju poruku ponovo šaljemo kako građanima ove zemlje, tako i međunarodnoj zajednici i zašto građani BiH nemaju pravo da svoju slobodnu volju izraze na način kako je to propisano odlukama najviših sudskih instanci jedne države.
(Vijesti.ba)
