-TopSLIDEKultura življenjaLifestyleZdravlje

Koliko smo zdravi? Mentalno zdravi? Mi nismo naučeni da štitimo svoje mentalno zdravlje

Svjetski je dan mentalnog zdravlja 2022

Na inicijativu Svjetske federacije za mentalno zdravlje (World Federation of Mental Health) svake godine 10. oktobra obilježava se Svjetski dan mentalnog zdravlja u cilju podizanja svijesti o važnosti problema povezanih s mentalnim zdravljem…

Mentalno zdravlje pojedinca, kažu stručnjaci, podrazumijeva lični osjećaj psihičkog blagostanja, uspješnosti i zadovoljstva, predstavlja važan izvor kvalitetnog življenja a ujedno je i važan resurs za porodicu i društvo.

Izostanak mentalnog zdravlja, bez obzira na tjelesno, uvijek znači duševnu patnju, gubitak ljudskog potencijala te disfunkciju pojedinca na svakom polju. Stoga je važno, uvijek iznova, ponavljati kako „nema zdravlja bez duševnog zdravlja“ a javno-zdravstvenim mjerama graditi osnove za visokokvalitetno mentalno zdravlje društva i pojedinca u njemu.

Sonja Stančić, psihologinja iz Banjaluke kaže da je u 21. vijeku mentalno zdravlje jako ugroženo i o tome postoje mnogobrojne studije, članci…

“Naravno, izloženost dodatnim stresorima, kao što je sada pandemija izazvana virusom Covid 19, posebno je traumatična. Život se za većinu ljudi promijenio, ljudi su zbunjeni, preinformisani, sa tendencijom da od ogromne količine informacija budu dezinformisani. Ono što je bitno naglasiti jeste da mi nismo naučeni da štitimo svoje mentalno zdravlje i veoma malo se bavimo svojim emocionalnim razvojem, i to posebno u teškim okolnostima kao što je pandemija. Prije toga su bile poplave, ekonomska kriza, rat… To najviše dođe do izražaja u vidu niske tolerancije na frustraciju, odsustva planiranja i adekvatne reakcije na stresnu situaciju. Ono što je bitno naglasiti jeste da ovo nije kritika za ljude, nego sugestija da teški trenuci mogu biti i trenuci razvoja, kako za pojedinca, tako i za društvo – ovu lekciju još nismo savladali”, rekla je za BUKU Sonja Stančić.

Sonja nam govori o važnosti očuvanja mentalnog zdravlja i načinima kako da zaštitimo sebe i svoje najbliže.

Koji simptomi bi trebalo da zabrinu ljude, odnosno kada bi trebalo zatražiti profesionalnu pomoć?

Svi mi imamo simptome koji bi zahtijevali razgovor i savjetovanje sa profesionalno osposobljenom osobom, koja može sagledati situaciju u kojoj se nalazimo i pomoći nam da vidimo neku drugu perspektivu. Kako sam rekla, i u regularnim okolnostima mi se ne bavimo našim mentalnim zdravljem i razvojem emocionalno-društvenog kapaciteta, a u ovim okolnostima dodatno je sve narušeno, te stoga zahtijeva da se time bavimo.

Ono što ljudi mogu da primijete kod sebe jeste pojačana nervoza i afektivno reagovanje (svađa, galama, psovanje), često plakanje, kako sami kažu, „iz čista mira“, preemotivno doživljavanje reakcija drugih ljudi i reagovanje na njih. Zatim, ljudi prijavljuju nesanicu koja traje danima ili pretjerano spavanje, izbjegavanje kontakta sa ljudima, stalno odlažu obaveze ili smatraju da ne treba ništa počinjati, jer je sve neizvjesno.

Ne smijemo zaboravitu djecu, osobe sa invaliditetom, osobe treće životne dobi, koji su posebno osjetljivi u ovim ugrožavajućim vremenima. Koliko god da se teško suočavamo sa situacijom u kojoj se nalazimo, i dalje postoje ljudi kojima je teže nego nama i koji imaju manje kapaciteta od nas, pa bi solidarnost i emaptija trebali biti naša dominantna opredijeljenost – to bi bila naša evolucijska i ljudska prednost u odnosu na bilo koji virus, pandemiju ili ugrožavajući element po ljudsko zdravlje i funkcionisanje.

Kako sačuvati mentalno zdravlje u ovom stresnom periodu, kada je promijenjen način života i kad se ljudi boje, ne samo za svoje zdravlje, nego i za zdravlje najbližih?

Znam da će sigurno većina savjeta ići u pravcu da promijenimo način ishrane, nađemo hobije, sadimo baštu, kuhamo, čitamo i slično. I to je sve u redu i potrebno. Međutim, higijena života nije tako jednostavna, jer mnogi građani će vam reći: da, ja bih se zdravije hranio, ali nemam novaca ni za vitamine i suplemente, a ni za povrće i salatu, jer je preskupa. Drugi će vam reći – da, posadili bismo baštu, ali i za to treba u startu 300KM i više i nemamo to.. ili kako da čitam, plešem, a nemam da platim račune. I da, zaista, ljudi su u pravu u svom stavu i osjećaju. Zato bih rekla da zaštita mentalnog zdravlja i higijena života počinje radom, i kada se stvori i najmanja prilika da nešto radite, da zaradite, radite! Nema bitnih i nebitnih poslova, tražite, kreirajte prilike za posao, bilo kakav posao. Nije saramota raditi, učimo djecu da rade, da je brati jabuke na plantaži sasvim u redu, da je branje biljaka i pravljenje čajeva posao, da je pravljenje sira i kiselog mlijeka jedne mlade žene sa sela vrijedan i dostojanstven posao. Učimo se da cijenimo sve te ljude oko nas koji rade, podržimo ih, učimo od njih. Rad u obezbjeđivanju materijalno–finansijskih sredstava, rad koji omogućava učenje, rad koji vas uči novim vrijednostima je sigurno dobar put da sačuvate mentalno zdravlje i da sačuvate svoje dostojanstvo i integritet kao ličnost.

Šta biste vi savjetovali građanima?

Mi smo na fakultetima školovali mnogo profesionalaca iz oblasti pomažućih profesija, iskoristite mogućnosti i kapacitete svih tih profesionalaca da prebrodimo još jedan od društveno i životno teških perioda. Kao što su mnogi rekli, kriza može biti i period rasta i razvoja. I nije ovo floskula ili zatvaranje očiju pred stvarnošću, nego baš suprotno. Ova stvarnost nam je pokazala da naš dosadašnji način života i briga o sebi ne daje dovoljno rezultata, da nismo dovoljno jaki ili se brzo potrošimo u svojim kapacitetima da se nosimo sa stresorima. Baš zbog toga, koliko god osjećali posljedice finansijske, materijalne nedostatke – mentalna i emocionalna jačina i zdravlje omogućiće nam da prebrodimo bilo koju krizu i daće nam dovoljno energije da uspostavimo kvalitetniji i sigurniji život u narednom periodu. To je ono što čovjek može da uradi za sebe ili bližnje oko sebe.

Ali nije sve na pojedincu, kao što sam rekla, školovali smo mnogo profesionalaca, imamo i definisane institucije kao što su centri za mentalno zdravlje, savjetovališta, pa i profesionalce zaposlene u sistemu, ali i udruženja građana kao produženi dio sistemskih rješenja – sve ovo donosioci odluka, a prvenstveno Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite treba da iskoristi kako bi se mentalno zdravlje nacije podiglo na viši nivo.

Od prevencije koja mora biti dostupnija i sa mnogo većim obuhvatom, zatim, uspostavljanje obavezne psihoterapijske rehabilitacije za osobe koje su bile oboljele od Covid 19 infekcije, do efikasnije identifikacije, dijagnostike i procesa terapije i rehabilitacije osoba koje imaju mentalne i emocionalne smetnje. Nažalost, rekla bih da smo uvijek efikasniji u zaštiti fizičkog u odnosu na mentalno zdravlje, a jedno bez drugog ne ide – jer možete imati fizički zdravog pojedinca, ali ako njegovo mentalno i emocionalno zdravlje nije funkcionalno, vi nemate ni radnika, ni roditelja i osobu koja može samostalno da brine o sebi.

Buka

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close