Autor: Suzana Sekulović Kadirić
“Strah je glavni izvor praznovjerja i jedan od glavnih izvora okrutnosti. Pokoriti strah je početak mudrosti.” – Bertrand Russell
U Banjaluci, jučer na 9. januar, desilo se nekakvo kur*enje pod nazivom: “Za sva vremena (usrali smo motku i dalje nam nema)!”
Podrška i prisustvo Brnabićke i Vulina ovoj “paradi” kiča i bijede dovoljno govori o tome da i Srbija slijedi isti put i da još jedino mogu jedni druge da priznaju i pozivaju, dok Dodik i Biserka smaraju sa govornice. Malo im se smanjio svijet od tolikog ispiranja mozgova.
A kao ne miješaju se oni nigdje gdje su konflikti, kao što se ni pokojni nam Zlobo Milošević koji je potpisao Dejton nije miješao.
Ma, majka mu stara otkud njega među potpisnicima?
Kako baš da nam je srbijanski režim u RS uvijek prisutan?
Pa, jedva smo se Kolinde i njenih osam tisuća eura riješili na drugom kraju lijepe nam zemlje, koji se Hercegovina zove (mada ne vjerujem previše ni ovom Milanoviću, dok ne vidim kojim sve stazama kroči).
I čuj, braća!
Mislim da bi se svaka grupa normalnih stanovnika, u bilo kojoj normalnoj državi u svijetu, poprilično iznenadila kad bi im prišla i rekla: “Gdje ste braćo moja?”
Ili bi mi se majka iznenadila, ili bi otac morao priznati neke svoje eventualne grijehe iz mladosti, ili bi me strpali u ludnicu po kratkom postupku nakon jednog takvog nastupa.
Jer nije normalno nigdje sem kod nas! Međutim, svakako je primamljivo za one koji svoj identitet traže u grupama, nemajući vlastiti i koji silom “brane” prosperitet u XXI. vijeku, bez i jednog jedinog nezavisnog istraživačkog, akademskog instituta u zemlji u kojoj mnogi gradovi i sela nemaju ni poštenog grijanja, vodovoda i kanalizacije, jer su ih začepili pacovi četvrtastih glava, niskog koeficijenta inteligencije i zakrvavljenih očiju.
Tek što završe sa ovim cirkusom u Banjaluci, ode mali Draško u Prijedor da tamo traži podršku i smara s uvijek istom pričom kako je upravo on jedini hrabar i kako se samo on “usudi” reći sve Dodiku i njegovom režimu, pa poslije opet Jovo na novo. Ista priča, isto odstojanje, ista ubleha prodavanja magle.
Ima još tih i takvih u Banjaluci koji potpuno identično “hrabri i koji isto tvrde da su jedini koji “smiju” sve otvoreno reći, kome drugome do li i Dodiku i režimu.”
Baš eto ove godine, na 9. januar takvi zaćutaše kao zaliveni i ogrnuše se crvenim zastavama, a rado ga slaviše i veličaše svih prethodnih godina. Ćutaće do pred izbore, a onda eto ih nazad istinski voljenoj kući, jer zadatak će do tada obaviti. A i Patrijarh Pavle će ih odozgo pripaziti!
E, sad, ostaje pitanje – pa, koliko je tih, majka mu stara, “jedinih koji se usuđuju Dodiku i njegovom režimu sve skresati u lice i istu ploču mljeti svaki put kad se pokupuju ”nezavisni i objektivni” tekstovi, novinari, profesori i takozvani analitičari u našim velelepnim medijima?
Svi su oni odreda ti koji se ne boje i “jedini su kojima režim prijeti!”
I gle čuda!
Svi su u foteljama već dugi niz godina, samo ponekad prelete i promijene košulju!
Unikata i “jedinih” u toj Banjaluci ne fali!
A ovaca puno! Na sve strane.
Onima kojima je režim zaista prijetio, kojima je oduzimao, koje je progonio, rastavljao i ubijao porodice, nisu više tu, niti su u tim foteljama iz kojih se zapjenušano obraćaju podanicima, poručuju velike riječi malih govnara! A još gori od njih plješću i održavaju ih u blagostanju umjesto da ih isključe sa aparata. Nije istina da ovcu pojede svaki put vuk. Jako često je i pastir smaže.
Da se ne lažemo!
Tradicija je čudna stvar u toj našoj zemlji. I koliko god mala zemlja bila, ipak su joj tradicije i zalogaji ogromni i raznovrsni.
Tako se, recimo u RS-u mlađahni Draško sprema da vodi braću iz Banjaluke u Prijedor, baš kao što su njegovi prethodnici vodili iste te, u istom pravcu u ljeto 1992.
Tamo su sad ukopani oni koje Draško i Jelena, čiji je uzor Draža Mihajlović, nikada neće vidjeti iz njima opravdanih razloga, ne shvatajući da sa istom ideologijom nikad ne mogu pobijediti Dodika kojeg bi svi da sruše, ali da se ne odreknu RS-a.
E, a baš u tom grmu leži zec!
Dok ga ne uhvate, mislim tog zeca, Banjalukom će vladati Lukač koji 9. januara defiluje na istom mjestu gdje prije toga, onako neobavezno, batina sve što mu pod ruku dođe, a SPC mu pripomogne i umjesto da kao sveta, božja kuća, kakvom se predstavljaju, zaštiti ljude u nevolji, ona im zalupi vrata ispred nosa i onda još pozovu u pomoć istog tog Lukača koji opet malo batina, jer mu se može s obzirom da zna da šta god ta ista SPC uradila, sutra će opet neko krštenje, neka svadba, neka slava i opet će se popu kapnuti u kasu, a vjernici svijeće upaliti.
Hvala mojoj babi što me naučila da ako čovjek istinski vjeruje u Boga ili Alaha, svaka kuća će mu biti dobra da se svom svevišnjem obrati.
Nije mi mrsko svijeću upaliti, ali na mjestu koje nije okaljano i ne uzda se u to da bog sve oprašta, jer ne oprašta! Nikada. To je priča za one preko 5 godina koji još vjeruju u Djeda Mraza koji ispunjava sve želje.
U svemu ovome, to defilovanje Lukača, Biserke, Dodika, Vulina, Brnabićke i ostale “braće” po prolivenoj krvi, mnogo se sviđa Međunarodnoj zajednici, jer mogu se nastaviti igrati sa ovim lako manipulativnim i ne baš inteligentnim političarima, a Šarović je njihov pulen u rukavu, ukoliko ikad s tom prljavom igrom uspiju da skinu Dodika, jer su se i onako već s njim zajebali, s obzirom da su, kako kažu, uvijek pragmatični i uvijek su pregovarali sa nacionalistima, a ne sa progresivnim snagama društva, pa umjesto da su pomogli rušenju kleronacionalizma, oni upravo rade na stvaranju još jednog. A ko s đavolom tikve sadi…
Sve u svemu, opet su naravno zabrinuti i izražavaju osudu zbog 9. januara svake godine, ali i dalje vode svoju igru i zato ništa i ne rade kad su ovlasti koje imaju u pitanju. A nigdje bolje im u životu neće ni biti no tu gdje su. Samo treba biti zabrinut i kao, kakao, govoriti da političari na vlasti trebaju…blablabla…znate tu priču već.
Poslije Banjaluke, Krajiške ljepotice, koja je grad mladosti, raskošnih aleja, zelenila i lijepih djevojaka, kada se Bosnom i Hercegovinom putuje, treba svratiti u još jedan predivan, stari grad o kome se od pamtivijeka pisalo, pjevalo, slikalo. Grad pun istorije i divne Šantićeve poezije, Mostarskih kiša i Pere Zubca, smaragdne Neretve, neimara, ranih trešanja, pozorišta…
Eh! Lijepo li je!
Ali, jebi ga!
U tom Mostaru nemamo izbora, a i šta će nam kad imamo Hrvatsku! Tamo su redovi za glasanje! Oteglo se kad se građanska dužnost ispunjava i kad se traži hljeba preko pogače!
Tu znate, u taj Mostar, ne svraćaju puno ovi političari iz Sarajeva, bez obzira kojoj stranci pripadali, jer to nije njihov pašaluk. Oni Sarajevo toliko vole da se od njega rastati ne mogu i ne vide dalje od svog mindera koji baca pogled do Starog grada.
Ali, gle čuda! Poput onog u pjesmi “Čudna jada od Mostara grada!”
Dok su se jedni nacionalisti bavili glasanjem u Hrvatskoj, drugi nacionalisti su spremali teren za udar.
I to ne protiv ovih prvih. Ma, jok! To ni slučajno da ne dovodite u pitanje, jer tu sve štima! Ruka ruku mije!
U tom prelijepom Mostaru ovih dana ne prestaju da razapinju istinske antifašiste koji su spasili više ljudi u proteklom ratu, nego što to prosječni građanin ove razjebane zemlje može i zamisliti!
Tu nam naglo poraste bošnjački nacionalizam, i u lovu na vještice počeše proganjati nikoga drugoga do li već mrtvog Predraga Lucića i članove uredništva portala Tacno.net koji su zbog svog profesionalizma i visoko razvijene kritičke svijesti i mišljenja i onako stalno na udaru nacionalista od kojih ih baš niko od ovih ”hrabrih” iz razno raznih partija ne štiti.
Da se barem oglasila neka zvanična institucija koje nemamo ili poneki ambasadori iz ovog kraja, kojeg imamo, ali samo kad treba ubrati vlastite poene, stvar bi možda bila i manjeg obima.
Ovako, daleko je otišlo, pa su se ovaj put bošnjački nacionalisti pod pseudo-islamskim barjakom obrušili na mrtvoga Predraga koji je zbog nacionalizma i obolio, ali i na Šteficu Galić, heroinu ovog vremena, kao i na njenog kolegu Amera Bahtijara.
Njih su u tom lijepom Mostaru, obasuli najpogrdnijim nazivima, zasuli odvratnim prijetnjama i još odvratnijim uvredama.
Njima nije prvi put. I znaju oni već kako to ide, kao što znaju i da sem nekoliko ljudi koji se oglašavaju, iza njih neće stati ni jedna akademska zajednica, ni jedna politička partija, niti će se oglasiti nekoliko NVO koje se “bore” za ljudska prava.
I to je ta najveća razlika između ljudi.
Oni zaklon i identitet ne traže u interesnim grupama. Oni su svjesni sebe samih i stoje uspravno sve ove godine.
Ako se nekad budete zapitali kako izgledaju ljudi, a ne razuzdani kleronacionalisti i kriminalci koji vladaju, potrudite se da ih sretnete. Začudićete se kad uočite famoznu razliku i pred vama se ukaže ono što se zove – čovjek!
Po definiciji čovjek Vam je inače biće koje ima visoko razvijen mozak, sposoban je za razmišljanje, govor i sposoban je za rješavanje problema. Endemska je vrsta u BiH, jer ovi koji su sad na sceni, a svi su tu, neki manje, neki više i ovi koji navijaju za sve njih, ne rješavaju, već samo stvaraju probleme, a slijedi ih velika većina stanovništva introspekciju i sl. Današnji Čovjek je društveno biće, a vas su izolovali od svijeta i zatvorili u vakuum mržnje i straha. Čovjek je i duhovno biće, razlikuje dobro od zla (gdje je zapelo?), a ujedno je i prirodno biće, dio je žive prirode (zagadili su nam i kontaminirali skoro svu prirodu, a otpaci poput plastičnih boca, kesa i drugih otpadaka se vide gdje god da krenete.
Sve u svemu bolje vam je da zaista vidite ove ljude, nego što sjedite gledajući u životinjsku farmu na TV ekranima, pa poslije nasjedate na potpuno iste priče koje se ni za nijansu nisu promijenile od devedesetih na ovamo, priželjkujući da vam neko čarobnim štapićem obezbjedi bolju budućnost i navijajući za razno razne stranke koje su i onako skoro pa identične, a svi vas potkradaju u okvirima moći koju posjeduju, neko sa rukavicama, neko onako grubo, bez njih.
E, ako ste se poradovali da Međunarodna zajednica nije prisutna u Mostaru, grdno ste se prevarili!
Njima je ovo kolač sa šlagom i zadovoljno trljaju ruke stvarajući treći kleronacionalizam. Kažu, zbog omjera snaga.
I baš ih briga za Mostar, ne progovaraju puno o tome, jer taj plan su i onako skovali prije zadnjih izbora, a na račun analize stanja i stepena društvenog razvitka kod nas, u čemu im sa našim mentalitetom jako puno i potpuno odano pomažemo.
Kad su shvatili da nakon 25 godina niko pametan u takvom društvu kakvo imamo i sa takvim političarima koji su na sceni, a gdje u principu ne postoji ni ozbiljnija ljevica, ni ozbiljnija građanska partija, koja bi mogla iznijeti i pošteno raditi na tekovinama sekularne države i ljudskih prava, onda su odlučili da ojačaju bošnjački nacionalizam koji sad kuca na sva vrata u federaciji i tako raspoređuju i balansiraju strane koje već jesu tu, koje su se same, dobrovoljno formirale i za koje se većina stanovništva uporno zalaže svojim djelovanjem ili nedjelovanjem.
Tu naravno spadaju i oni koji ćute i navodno “gledaju svoja posla.”
Sve se pika u zbrajanju i oduzimanju!
A oduzeli su vam ohoho, dok se vi uzdate u Rusiju, Ameriku i Tursku, plus vrlo perfidnu Evropu. U čiju kuću ovi uđu tu trava baš i nije zelena.
I da se razumijemo, niko od njih, koliko god vi to zazivali, neće propasti. Propadaju samo oni gdje se oni pojave!
Dakle, idemo po planu “eto vas iz RS tamo, a nas iz Federacije ‘vamo,” pa će nam se političari gledati i ogledati u nacionalizmu, a većinsko stanovništvo će ih vjerno slijediti, glasno blejeći.
I na kraju, kako ne prošetati lijepim šeher Sarajevom, punim umjetnika, divnih predstava, koncerata, konferencija, manifestacija i svakojakih drugih čuda, Tu se svaki put raznježim kad vidim kako kao divne ptice mira ulijeću i izlijeću iz raznih salona, ne znajući ni sami jesu li pošli ili došli, ali sigurno znaju da jako vole Bosnu i Hercegovinu, koju zbog silnih obaveza ne stignu da posjete.
E, u tom Sarajevu imamo mali problem. Nestao pečat.
E, vidite, da nije tog pečata Sarajevo bi danas, računajući sve pare koje se u njega slijevaju bilo Dubai!
Ali, nije!
I samo da znate, oni u Sarajevu bi ozbiljno poradili na dobrobiti cijele i jedinstvene BiH, jer molim vas lijepo, ovo je sekularna država sviju nas, a ne bi se libili ni da tuže i ove što danas proslaviše 9. januar, jer imaju pravnu podlogu, ali…jebi ga, ne zna se gdje je pečat! Još se traži! Neko ga sakrio!
A i kad ga nađu, neće ga upotrijebiti za vašu dobit, već za svoju.
I nije važno. Nad Sarajevom, na brdu, stoji mlađahni gazija Zahir i čuva Sarajevo, igrajući se Valtera. Ja l’ kiša, ja l’ snijeg, on je tu.
Šta zna dijete šta je SDA i bezgranična glupost?
Međunarodna zajednica je i dalje zabrinuta, ali kako ne bi bila, jer niđe nema zemlje gdje ništa ne moraš raditi, a još i dobru lovu zgrtati sa svim beneficijama koje uz to idu, pa ako to izmakne, eto belaja za imperijaliste, lobiste i njihove smjerne predstavnike.
I nemojte ih ometati ili optuživati za takvo ponašanje, jer ko ne bi bio zabrinut i ne bi vjerovao našim političarima za tolike pare, kad se sami i za manje prodate?
I šta nas briga?
Novi dan, nova nafaka, novi skandal, nova svađa i idilično blejanje ovaca pred zalazak sunca…sve dok jaganjci ne utihnu!
tacno.net
