Stephen Blank: “NATO zbog ruske prijetnje hitno treba u članstvo primiti sve zemlje Balkana i pomoći Moldaviji”
Stephen Blank, viši savjetnik američkog Vijeća za vanjsku politiku (U.S. Foreign Policy Council), polovinom prošlog mjeseca je na stranicama Centra za europske političke analize (Center for European Policy Analysis) objavio analizu u kojoj upozorava na ruske namjere u jugoistočnoj Europi i na Balkanu. Ovaj centar je službeno “neovisna, neprofitna i nestranačka udruga posvećena proučavanju srednje i istočne Europe”. CEPA je osnovana 2005. i bavi se organiziranjem foruma za znanstvena istraživanja i raspravama o ključnim pitanjima koja se tiču država i gospodarstava u regiji Srednje i Istočne Europe, kao i odnosima Europske unije sa Sjedinjenim Državama.
(advance.hr – N. Babić)
“CEPA programi imaju cilj promijeniti način europskog i američkog političkog razmišljanja i to na način da organizira istraživanja i događanja koja će dati veliki i vrijedan doprinos raspravi o energetskoj sigurnosti, regionalnoj ekonomiji i geopolitici”, stoji u programu CEPA, a sve tri navedene stavke su u ovih dana u središtu politike Europske unije, posebice u zemljama koje spominje Stephen Blank.
Ne manje važna informacija je da su u Savjetodavnom vijeću Centra za europske političke analize strateg Hladnog rata Zbigniew Brzezinski, američki ekonomist Steve Hanke, američki ekspert za vanjsku politiku John C. Hulsman i drugi, što sve govori da se mišljenje stručnjaka ove neprofitne i nevladine organizacije itekako mora uzeti u obzir.
Stephen Blank u svojoj analizi “Ruska prijetnja Moldaviji i Bakanu” piše “kako je Zapad u posljednje vrijeme naglasak u kreiranju politike dao na potencijalnu opasnost koja prijeti Poljskoj i baltičkim zemljama, dok su, sasvim razumljivo, zemlje na jugoistoku Europe također u riziku”.
Budući da se radi o stavu visokog američkog dužnosnika, kojeg je objavila jednako tako utjecajna “nevladina organizacija”, a odnosi se na našu regiju i susjedstvo, u kojem američki stručnjak za vanjsku politiku iznova vidi moguće žarište sukoba ili, “što je još gore, jačanje utjecaja Moskve podmićivanjem korumpiranih i kriminalnih balkanskih političara”, najbolje je objaviti Blankovu analizu bez ikakvih komentara.
Stephen Blank: “Ruska prijetnja Moldaviji i Balkanu”
“Ruska invazija, okupacija i aneksija Krima i prijetnje napadom ili odvajanjem istočne Ukrajine su čin rata, što je uzdrmalo cijelu Europu. Naravno, i vjerojatno potpuno ispravno, najviše pažnje je usmjereno na potencijalnu prijetnju baltičkim zemljama i Poljskoj. No,ne smijemo zanemariti ili podcijeniti prijetnje Balkanu, osobito Moldaviji. Balkanski poluotok i Moldavija nisu u manjoj opasnosti od Poljske i baltičkih zemalja. U ovoj regiji je ruski imperijalizam ostavio jednako dugotrajan zapis. U stvari, ako je povijest ikakav pokazatelj, pripajanje Ukrajine ruskom carstvu je bio logistički i strateški preduvjet za ruske carske avanture u Crnom moru koje su dovele do nekoliko europskih ratova, uključujući i Prvi svjetski rat.
Budući da rat u Europi više nije nezamisliv, još jedna “prokleto luda stvar na Balkanu” se ne može se isključiti. Činjenica da su ruski zrakoplovi više puta uzbunili američke brodove u Crnom moru jasno ukazuje na to da ga Moskva još uvijek smatra za zatvoreno rusko jezero. U tom smislu, Moskva stranim mornaricama namjerava blokirati ulazak u vode Crnog mora, a koristiti će ga svoj projekt širenja moći izvan granica Rusije. Crnomorska flota je već imala vježbe za amfibijske operacije koje su imale značajnu ulogu u preuzimanju Krima. Osim toga, takve aktivnosti same po sebi mogu uzrokovati niz nesporazuma i reakcija koje nehotice mogu izazvati rat.
U svjetlu onoga što se dogodilo na Krimu, u prvom redu Moldavija ima dovoljno razloga za uzbunu. Zamrznuti sukob u Pridnjestrovlju je na mnogo načina bio prvi pokus Moskve, koja je pod izgovorom zaštite ruske manjine uzrokovala podjelu jedne suverene države. Danas, ova odcjepljena država ostaje de facto ruski izdvojeni teritorij pod ruskom vojnom zaštitom. Ništa ne čudi da je na tragu toga Krim pozvao Moskvu da se uključi u teritorij Ruske Federacije. Američki predstavnik Mike Rogers, republikanac iz Michigana, predsjedavajući Doma Obavještajnog odbora Predstavničkog doma američkog Kongresa, u izjavi novinarima je najavio da je vidio razinu ruskih aktivnosti u Pridnjestrovlju koje su iste, a možda i veće, od onih koje su se događale na Krimu prije invazije Moskve.
Osim toga, Rusija je pokušala koristiti energente kao prisilu, političkim manevriranjem i vojnim prijetnjama zaustaviti Moldaviju koja je prema Zapadu radi vlastite sigurnosti okrenuta već nekoliko godina. Godine 2003. Putin je pokušao nametnuti prisilnu federalizaciju Moldavije kroz tzv. “Kozački plan” (Kozak Plan), koji se sada provodi u Ukrajini. Da je stupio na snagu, ovaj plan imao je namjeru i svrhu uništiti teritorijalni integritet i suverenitet Moldavije. Srećom, bio je blokiran od strane Europske unije (EU). Iz perspektive Kišinjeva, lekcija je jasna. Moldavija je služila, a mogla bi poslužiti opet, kao laboratorij za ruske strateške eksperimente u dijeljenju suverenih europskih država i sprečavaju njihove slobode izbora, kao i europsku političku orijentaciju.
Ruske prijetnje nisu samo vojne prirode. Rusija je sankcijama, blokadama, nestašicom nafte i plina i povećanjem cijena pokušala prisiliti Moldaviju da se predomisli i odrekne svojih proeuropskih političkih i gospodarskih ambicija. Do danas je ova strategija bila neučinkovita. Možda zahvaljujući i tvrdokornoj odlučnosti Kišinjeva. Na primjer, unatoč jačanju ruske retoričke prijetnje, Moldavija je potpisala Sporazum o pridruživanju s EU na summitu u Vilniusu u studenom 2013. Ali sada, obzirom na mlaki američki i europski odgovor na krizu u Ukrajini, povjerenje Moldavije može samo opadati. Ta zemlja ime sve razloge da tražiti objašnjenja.
Međutim, Moldavija nije jedino mjesto na Balkanu pod ruskom prijetnjom. Moskva je tražila bazu za tzv. “humanitarne operacije” – definicija u Kremlju koja se koristi za aktivnosti u Ukrajini – u Nišu, u Srbiji, a pomorsku bazu u Baru u Crnoj Gori. Moskva je također dobila zračnu i pomorsku i bazu na Cipru koju je u više navrata koristila za svoju Crnomorsku flotu i ponovo formiranu mediteransku eskadrilu, koja Rusiji služi za potrebe “topovske diplomacije” u istočnom Mediteranu. S potpunom kontrolom Crnog mora, Rusija ne samo da će dodatno nadograditi svoje regionalne pomorske i zračne sposobnosti, nego će moći vjerodostojno prijetiti amfibijskim i drugim operacijama protiv balkanskih država.
Ove aktivnosti predstavljaju nastavak napora Kremlja da osujeti europsku integraciju i demokratizaciju, ali i sprečavanje sukoba zemalja na Balkanu i prijetnju Europi. Ove prijetnje uključuju ne samo mogućnost energetske ucjene i rasta cijena plina, nego i korištenje ruskog novca prilikom sklapanja netransparentnih i štetnih energetskih ponuda s korumpiranim i kriminalnim balkanskim političarima, tvrtkama i javnim ustanovama.
Vojska i energetska prijetnja, uz političku subverziju, poticanje korupcije i etničkog nasilja pod pokroviteljstvom Rusije u Bosni i Moldaviji moraju usredotočiti umove NATO političara u Bruxellesu, Washingtonu i vodećim europskim prijestolnicama, kako bi se ubrzale balkanske integracije u Europsku uniju i Sjevernoatlantski savez. Na svom predstojećem summitu u Cardiffu, NATO savez bi trebao primiti Crnu Goru, unatoč, ili možda baš zbog ruskog zastrašivanja.
Trebalo bi se konačno riješiti i pitanje makedonskog spora s Grčkom oko imena i raditi brzo da se ta zemlja isto tako primi u NATO savez. Također treba Bosni i Srbiji ponuditi Akcijske planove za članstvo ( Membership Action Plans ), uz uvjet da se prevlada ostavština etničkih napetosti, koje Rusija na sve načine pokušava produžiti. Odgovor na ruska zastrašivanja i pritiske mora biti u pojačanim europskim integracijama i proporcionalnom odnosu prema novim i starim članicama u odvraćanju od daljnjih prijetnji, obuzdavanju ruske moći i daljnjoj demokratizaciji lokalnih vlasti. No, postojeće članice moraju dati vjerodostojne, a ne samo simbolične znakove jačanja vlastitih kapaciteta, tako što će potporom balkanskim vladama na svom putu u EU i NATO odvratiti Rusiju.
Ni balkanske vlade, ni NATO savez ne mogu prihvatiti da suverenitet i integritet europskih država budu i dalje u opasnosti ili da međunarodni ugovori i sporazumi ne znače ništa. Balkan i NATO ne mogu prihvatiti da protekli sukobi ostanu neriješeni zbog ruske opstrukcije i da se kršenjem međunarodnih ugovora omogući da Crno more postane zatvoreno “rusko jezero”. Korupcija i prijetnja gospodarskom ili stvarnim ratom također ne mogu biti prihvaćeni kao dio dnevnog diskursa u europskim međunarodnim poslovima. Proširenjem na Balkan, NATO savez i Europska unija bi potvrdili princip na kojeg su se odlučili 1989., što znači da je europska sigurnost neupitna. Ako se mi opet ne budemo pridržavali tog principa, kao što smo do sada učinili u Ukrajini, onda ni Balkan, ni koje drugo mjesto u Europi neće biti sigurni. Ako postoji imalo istine o ulozi ove regije u europskoj povijesti, to je činjenica da tijekom svake krize na Balkanu neminovno dolazi do krize u cijeloj Europi.
Takve krize mogu odgovarati Rusiji, ali one nama ili balkanskim državama ne odgovaraju. Što je još važnije, ako ne učinimo ništa, to će se dalje odraziti na našu zajedničku sigurnost.”
Mihail Gorbačov: “Sve je počelo kada je NATO pogazio riječ i počeo se širiti na istok”
Budući da Stephen Blank spominje “presudnu 1989. godinu”, od kada Rusija “čini sve kako bi destabilizirala Europu i ojačala svoj utjecaj, posebice u zemljama i područjima za koja smatra da na njih polaže ekskluzivno pravo”, kao kratku repliku na ovaj tekst spomenimo intervju kojeg je Mihail Gorbačov, bivši čelnik Sovjetskog Saveza, krajem svibnja ove godine dao za njemački tjednik Stern , a u kojem tvrdi “kako je NATO savez prekršio zadanu riječ i da su od tada krenule sve nesuglasice i prijepori Washingtona i Moskve”.
“Bivši sovjetski vođa Mihail Gorbačov je optužio Zapad za kršenje obećanja i da je dogovor s njim postignut s unaprijed razrađenim planovima za primanje istočnoeuropskih zemalja u NATO savez”, njemački tjednik Stern citira The Moscow Times.
Mihail Gorbačov je u intervjuu za njemački tjednik Stern rekao da se tijekom pregovora o njemačkom ujedinjenju sa zapadnih silama dogovorio da se NATO neće širiti na istok.
“To je ono što su tada izjavili. Onda je Sovjetski Savez prestao postojati, Rusija je bila u toliko oslabljenom stanju, a naši zapadni partneri su zaboravili da su dali svoju riječ kao džentlmeni”, rekao je Gorbačov.
Zapadni dužnosnici su ranije negirali da su obećali da će zamrznuti širenje NATO saveza, što je planirano već za vrijeme njemačkog ujedinjenja 1990.
U to vrijeme se Gorbačov borio da spriječi bivšu komunističku Istočnu Njemačku da bude apsorbirana u NATO. Svjestan da je sovjetska dominacija na istoku Europe pri kraju, on se našao pod snažnim pritiskom od strane vojske i usprotivio se takvoj mogućnosti.
Međutim, zapadni čelnici su ga uspjeli uvjeriti da se granice NATO saveza neće pomjerati ka istoku i neće ugroziti Moskvu.
Sada je na redu ubrzano primanje i preostalih europskih zemalja na Balkanu, a Srbiji i BiH se nude posebni aranžmani kroz Akcijske planove za članstvo (MAP), ali “uz uvjet da se prevlada ostavština etničkih napetosti, koje na sve načine pokušava produžiti Rusija”.
