Na današnji dan 1891. godine, umrla je bh. književnica Staka Skenderova, osnivačica prve ženske škole u BiH i prva sarajevska učiteljica. Hadži Staka Skenderova rođena je u Sarajevu, 1831. godine, u pravoslavnoj porodici porijeklom iz Prijepolja. O njoj je zapisano da je bila djevojka koja je „mnogo čitala“, te jedina žena koja je pjevala u crkvi u to vrijeme. Ne samo da je prva žena koja je osnovala školu za žensku djecu u Sarajevu i stala za katedru, nego i prva žena u Bosni i Hercegovini koja je objavila svoju knjigu.
U procesu pribavljanja dokumentacije za otvaranje škole Staki je uveliko pomoglo znanje jezika, koje je koristila kako bi sklapala saradnje sa zvaničnicima iz drugih zemalja, što joj je na kraju pomoglo da ostvari svoj naum. Škola je zvanično počela raditi 19. oktobra 1858. godine kao Djevojačka škola Stake Skenderove, smještena u kući iznajmljenoj od sarajevske porodice Srskić.
Dozvolu za rad škole izdao je Topal Osman-paša, vezir Osmanskog Carstva u Bosni i Hercegovini od 1861. do 1869. godine, koji je pomagao Staki u osiguravanju literature, odjeće i svih ostalih potrepština za školu, koju su pohađale i njegove dvije kćerke. Topal Osman-paša je o Stakinom poduhvatu obavijestio tadašnjeg osmanskog sultana Abdulaziza, čime je pomogao Staki da kao prva žena s ovog područja dobije poziv iz Istanbula i sretne se sa sultanom. Sultan joj je poklonio 10.000 groša za školu.
Pomagala sirotinji
Staka je školarinu naplaćivala samo od bogatih, dok su oni sa slabijim imovinskim stanjem bili oslobođeni plaćanja. U školu su se mogla upisati sva ženska djeca, bez obzira na vjeru i naciju. Prvi dokument o održavanju ispita u ovoj školi objavio je časopis “Bosanski vijesnik” 1866. godine, hvaleći rad i trud Stake i njenih saradnica, a posebno su hvaljeni ručni radovi učenica.
Osim Stakinog požrtvovanog rada u obrazovanju djevojčica, veoma je značajan i njen društveni angažman. Kako je dobro znala turski jezik, često je na sudovima zastupala siromašne, pisala im pisma, molbe, žalbe… Borila se kod vlasti i da se neke stvari u gradu promijene nabolje, obilazila je zatvore, pomažući zatvorenicima, u svoju kuću primala sirotinju, pa su uvijek po dvije-tri siromašne djevojčice živjele kod nje.
Staka je hrabro i detaljno u svojoj knjizi „Ljetopis Bosne 1825 – 1856“ opisala političku situaciju i dešavanja od 1825. do 1856. godine, posebno se osvrnuvši na nekorektan način rada trgovaca i sveštenika, uzrokujući još veći gnjev vlasti. Staka je zaista bila neobična žena u vrijeme kada je živjela. Bila je i na hadžiluku (hodočašću) u Jerusalemu, gdje se zaredila, a pošto u to vrijeme u Sarajevu nije bilo ni ženskih manastira ni pravoslavnih kaluđerica, Staka je svojim izgledom i oblačenjem stavljala do znanja da se “odrekla ovog svijeta”, pa je nosila muško odijelo.
avaz
