Zašto bogate zemlje unatoč visokom standardu, imaju manje djece
Odluka o djetetu može biti skupa odluka. Dakle, postoje li razlozi za vjerovanje da ekonomska razmatranja igraju ulogu u odluci rađanja djece?
Donja slika prikazuje odnos između nataliteta (tačnije, ukupne stope nataliteta) i bruto domaćeg proizvoda (BDP) po glavi stanovnika (mjereno u američkim dolarima iz 2010) u raznim zemljama tokom 2000. godine. Ukupna stopa nataliteta je očekivani broj porođaja koje bi žene imala tokom svog života.
Pad odnosa između dvije varijable pokazuje vezu između izbora nataliteta i ekonomskog razmatranja. Generalno, siromašne zemlje imaju tendenciju da imaju veći nivo nataliteta od bogatih.
Žene najčešće ne rađaju manje od troje djece u zemljama gdje je BDP po glavi stanovnika ispod 1.000 dolara godišnje. U zemljama gdje je BDP po glavi stanovnika preko 10.000 dolara godišnje, žene imaju tendenciju da rode ne više od dvoje djece.
Ovaj opadajući odnos između nataliteta i prihoda dobro je poznat i ekonomistima i demografima. Pored toga, vremenom se pokazalo da: bogate zemlje, poput Sjedinjenih Država, doživjele su značajan pad stope nataliteta kako postajale bogatije. Također, taj odnos se održava na individualnom nivou, jer bogate porodice imaju manje djece od siromašnih porodica.
Zašto je natalitet toliko veći u siromašnim zemljama? Postoji nekoliko mogućih razloga:
- Vrijeme je relativno jeftino u siromašnim zemljama, tako da trošenje vremena izvan posla za brigu o djetetu nije toliko skupo kao u bogatoj zemlji. Ako je ovaj efekat dovoljno jak, može (i vjerovatno) nadoknaditi činjenicu da je izrazito teško roditi dijete s malim primanjima (a visokim troškovima života, op. prev.).
- Djetetu je možda potrebno više obrazovanja da bi bilo uspješno u bogatoj zemlji. Dakle, dijete tamo može biti skuplje, pa porodice mogu da odluče da imaju manji broj djece, ali bolje obrazovane.
- Smrtnost dojenčadi može igrati ulogu. Veći natalitet potreban je da bi se postigao željeni broj preživjele djece ako je smrtnost novorođenčadi velika, kao što je obično slučaj u siromašnim zemljama.
- Djeca mogu da se brinu o svojim roditeljima kada ostare. Međutim, to nije neophodno u bogatim zemljama sa dobro razvijenim sistemom socijalne sigurnosti i funkcionalnim finansijskim tržištima.
Piše: Guillaume Vandenbroucke (St. Louis FED / Dialogos)
S engleskog preveo: Resul Mehmedović
Dialogos
