Loris Gutić:Ima li mjesta optimizmu u BiH?

Tata-crv i sin-crv živjeli su u govnima.
Jednog je dana sin-crv pitao tatu-crva: “Tata, da li je istina da postoje crvi koji žive i u jabukama, i u kruškama, i u trešnjama, i u šljivama?”
Tata-crv je odgovorio: “Tačno je, sine.”
“Ali, tata”, uporan je bio mali crv, “zašto onda mi živimo u govnima?”
“Zato, sine”, odgovorio je tata-crv, “što je to naša domovina!”

Lutajući bespućima neozbiljnog cyberspacea, na jednom forumu pronašao sam gotovo ozbiljnu raspravu o dobrim i lošim stranama Bosne i Hercegovine, u kojoj mi je pažnju privukla dobrano zahuktala debata optimista i pesimista. Prvi su tvrdili da u našoj državi percipiraju mnogo toga dobrog, drugi su pak bili skloniji posmatrati BiH kao crnu rupu bez dna, na koju su dosljedno beznađe, uporno nazadovanje, sveopća depresija i odsustvo svijetle vizije budućnosti ostavili neizbrisivi i trajni pečat.

A gdje je, konačno, taj pečat?

Ako ga potražimo u inozemnoj percepciji pojedinih segmenata bh. stvarnosti, naći ćemo ga u nebrojenim listama na kojima BiH kotira prilično nisko, ili visoko, ovisno o tome da li su u pitanju liste najboljih, ili najgorih. Prema broju nezaposlenih, ako je vjerovati CIA-inoj komparativnoj listi, BiH se sa 47,3 % nezaposlenih nalazi na visokom četvrtom mjestu, poslije Armenije, Makedonije i Južnoafričke Republike, a na CIA-inoj listi “najjadnijih” zemalja svijeta, BiH je na 17. mjestu gdje joj društvo prave Palestina, Afganistan i Iran. Prema Institutu za nogometnu povijest i statistiku iz Kelna, bh. nogometna liga nalazi se na žalosno niskom 102. mjestu. Prema statističkim podacima “Wall Street Journal”-a BiH se nalazi na 103. mjestu u svijetu prema ekonomskim slobodama, kao najlošije plasirana od svih država regiona. Prema “Forbesovoj” listi najpogodnijih država za poslovanje, BiH zauzima 85. mjesto, i za čitavih je pet mjesta ispred Srbije. Na svjetskoj listi korupcije koju temeljem statističkih podataka sačinjava “Transparency International” BiH dijeli 72. mjesto sa Italijom, domovinom izvorne mafije. Prema istraživanju instituta za istraživanje javnog mnijenja “Gallup”, na listi najsretnijih ljudi na svijetu BiH je na 115. mjestu.Prema istraživanju časopisa “The Economist”, na listi “država u kojima je dobro biti rođen” BiH se, očito, smatra državom u kojoj je najbolje ne biti rođen – na listi, naime, uopće nema naše neslavne domovine.

Da u BiH, međutim, nije sve niskoplasirano, pokazalo je istraživanje “Svjetske banke” koje je pokazalo da je BiH na 6. mjestu po obuci zaposlenika, odnosno po postotku zaposlenika koji prolaze dodatnu obuku i različite programe edukacije. Kombinujući ovaj vizuelno atraktivan podatak sa gornjim i ponižavajućim, dolazimo do očiglednog zaključka: zaposleni u BiH, ona sretna polovina radno aktivnih koji uopće imaju posao, prolaze puno truda nizašto.

Baš kao i oni koji državu BiH posmatraju sa ružičastim naočalama na nosu, i uspijevajući se uvjeriti u sladunjavost zbilje, ne smatraju potrebnim angažirati se na bilo koji način da bi doprinijeli općem boljitku. Takvi su, međutim, našli izvanredan argument kojeg su uvijek spremni povući iz tobolca kad se zahukta rasprava u kojoj će njihov nemar, njihova nezainteresiranost i njihova lijenost neizostavno doći pod lupu i biti predmetom kritike: poistovjetili su optimizam sa patriotizmom.

Kako?
Jednostavno.

Ako ne vidis državu BiH kao mjesto u kojem nije sve dobro, ali nije sve ni loše, ako ne vidiš BiH kao žrtvu okolnosti, stranih plaćenika i domaćih izdajnika u kojoj jeste teško, ali se može, ako ne vidiš BiH kao tranzicijsku državu koja napreduje i koja se približava Evropskoj Uniji, ako ne vidiš situaciju u državi kao razumljivo nestabilnu, budući da je „ipak ovdje bio rat, za razliku od Evrope“, ti nisi patriota.

Ako ne ističeš izgradnju neproduktivnih, a velelepnih objekata kao prednost, kao znakoviti progres, ako ne podstičeš stranku koju podupire većina, ako u Federaciji BiH ne bogaraš po Republici Srpskoj i Dodiku spomeneš bližu i daljnju rodbinu barem jednom dnevno, a u RS-u ne proglasiš Sarajevo Teheranom i Federaciju džamahirijom barem jednom dnevno, ti si veleizdajnik.

Ako masone proglasiš fikcijom, „Zeitgeist“ zabavnim i historijski selektivnim filmićem, međunarodnu zajednicu jedinim vezivnim tkivom koje BiH drži u bolnoj koheziji, ti si strani plaćenik.

Ako kritiziraš Bosnu i Hercegovinu iznutra, kao stanovnik svjestan njenih daleko brojnijih negativnih karakteristika, ako argumentirano ističeš kako je u BiH malo šta dobro donijela domaća politika, kako je većina optimalnih zakonskih rješenja i institucija ( na kakvu-takvu sreću lokalaca ) nametnuta, mrzitelj si BiH.
Ako ističeš kako privreda ne funkcionira zbog toga što su državljani BiH uglavnom loši privrednici privikli intervenciozmu nasuprot kapitalističkom darvinizmu, te zbog toga što državnici naprosto ne znaju niti imaju interesa stvoriti adekvatnu privrednu klimu, dezavuiraš domaću ekonomiju.

Ako ističeš kako rješenje nije u nostalgiji nego u progresivnoj percepciji, kako građani nemaju ni volje, ni želje, a većinom ni sposobnosti da bitnije utiču na stanje u državi, kako je prepuštanje sudbini, fatalizam, prihvatanje determinizma kod bh. građana proisteklo iz intelektualne zatupljenosti, neobrazovanosti i egocentrizma, zlonamjerni si mizantrop, bolesnik, luđak.

Ako podvlačiš kako nijedan, ali baš nijedan segment društvenog života ne funkcionira, bauk si kojim se plaše male lokalpatriote.

Nije važno što kulturno-umjetničke institucije propadaju zajedno sa njihovim nosiocima, što je sport je uglavnom na niskim granama.

Nije važno što je politika je žderač građanske imovine, pravosuđe je nesposobno ili potkupljeno, državna uprava inertna i lezihljebovićka, diplomatija neefikasna.

Nije važno što privreda kolabira, ljudska prava egzistiraju formalno, ne i materijalno, demokratija je poklopljena autokratijom političkih subjekata, troškovi života rastu nesrazmjerno sa prihodima, mladi i sposobni odlaze ili barem svojski nastoje.

Nije važno što su oni koje vrijedi slušati ignorirani, oni koji su glasni i grlati su slušani ma kakve besmislice govorili, fundamentalizam, šovinizam, patrijarhalna, nacionalistička i plemenska shvatanja svijeta i života predominiraju.

Nije važno što je intelekt zanemaren, plagiran, kupljen, prodavan i uopće prividan, sposobnost je potcijenjena, korupcija i nepotizam u potpunosti su zamijenili meritokratiju.

Nije važno. Treba gledati ono pozitivno. To je važnije od realnog percipiranja strahote aktuelnih prilika.

Pesimistični autor ovdje će stati i udahnuti.
I zapitati se “Ima li kontraargumenata?”.
Pesimistični autor ih, ukratko, ne zna.

Valjda ga nisu zapale te silne profesionalne i patriotske obuke.
Valjda ga nijedna nacionalna bajka nije uljuljkala u slatke snove kojim sniva oligarhija, valjda nema te spasonosne vjere u neki bolji svijet u kojem će ga, kad bude ugušen prolivenom žuči, dočekati djevice i ovčice.

Valjda shvata i taj pečat kojeg na nas svakodnevno udara svijet koji BiH neumoljivim brojkama sahranjuje na dna svih afirmativnih ljestvica, valjda uviđa da mu svijet ni njegove liste ne trebaju kako bi bacio pogled i zaključio da živi u crnoj rupi svijeta i još crnjoj rupi Evrope, u kojoj se teško nadati bilo čemu, i činiti bilo šta, osim pukim se preostalim zrnacima snage i volje truditi i probuditi u inertnim, nevoljkim građanima želju da barem ne odustaju od buduće sreće svoje djece, ako su već odustali od današnje i sopstvene.

Bolno je, teško, surovo pogledati stvarnost i ubiti u sebi nužnost da voliš državu u kojoj si se rodio iako živiš u govnima.

Bolno je, teško i surovo živjeti u državi u kojoj je 2010. godine naš bezbrižni narod utukao 60 miliona konvertibilnih maraka na lijekove za smirenje.

Bolno je pregristi taj Persen i otvoriti oči, jer po otvaranju očiju nijedan iole priseban čovjek, bio porodičan ili ne, teško može ostati ravnodušan i ne poželjeti nešto učiniti, nešto promijeniti.

Nije dovoljno, a to svjesni znaju, samo šutiti, stajati u blatu i gledati u zvijezde.

Potrebno je progovoriti.
Dići nogu.
Pružiti ruku.
Krenuti.
Loris Gutić: Cerić ni na nebu, ni na zemlji


Loris Gutić: Bosna i Hercegovina treba svoje heroje

Buka

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close