Rade Radovanović za Vijesti.ba
VIJESTI.BA: Haški tribunal osudio je bivšeg generala Vojske Republike Srpske Ratka Mladića na doživotu kaznu zatvora, zbog počinjenog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti, masovnih progona, granatiranja Grada Sarajeva. Od kakve je važnosti ova presuda za istorijsku karakterizaciju onoga što se dogodilo na ovim prostorima?
RADOVANOVIĆ: Mislim da je presuda Ratku Mladiću istorijski bitna za potpuniju analizu i ocenu rata i svih tih bestijalnih divljanja na prostoru BiH od 92. pa do kraja 95. Naprosto, ipak je osuđena većina ključnih aktera za zločine u rasponu od genocida u Srebrenici, pa do granatiranja Sarajeva, računajući tu i druge vrste zločina koje je HT uspeo dokazati. Izmakli su pravdi neki od najvažniji planera i “ugovarača” ukupnog zločina u BiH, poput Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana.
VIJESTI.BA: Mladić nije osuđen za genocid ostalih šest opština kako je stajalo u optužnici, premda jedan Zvornik i Višegrad nisu uopće bili obuhvaćeni optužnicom. Nakon svega, stvara se jedna perepcija kao da tamo nije bilo zločina zbog samog izostanka same težine kvalifikacije genocida. Kako to komentarite?
RADOVANOVIĆ: Od činjenice da Mladić nije osuđen za genocid i u drugim opštinama , posebno ne za genocid u Prijedoru, mislim da je puno važnija činjenica da uopšte nisu niti optuženi neki od nesumljivih učesnika brojnih zločina koji su se polovinom 92. dešavali u Zvorniku, recimo, i ne samo Zvorniku. Pod komandom Svetozara Andrića, tadašnjeg komandanta Biračke brigade VRS, počinjeni su zločini u rasponu od proterivanja građana Zvornika, preko stvaranja prvih konc logora, spaljivanja sela, pa do masovnih ubistava … Andrić zbog svega toga nije odgovarao, nego je u Hagu bio svedok tužilaštva na suđenju Mladiću, gde se “proslavio” negiranjem onoga što je izjavljivao u predistražnom postupku … Ovaj “srpski heroj” i danas je aktivan kao potpredsednik opštine Novi Beograd.
VIJESTI.BA: Kako ste doživjeli reakcije političkih elita iz RS-a i Srbije na presudu Mladiću?
RADOVANOVIĆ: Reakcije ovih tipova iz Banja Luke krajnje su mi logične. Osuđen je na doživotni zatvor njihov glavnokomandujući, čovek koji ih je četiri godine vodio kroz zajednički zločinački poduhvat, za koji je i sam, na skupštini 92. rekao da je to što se od njih traži – ništa drugo do genocid ! U suštini – Mladić je osuđen za dokazane mu zločine , a većina ovih koji mu sada nariču nad sudbinom – učesnici su i izvođači tih zločina, s tim što ovima u Banja Luci i širom toga što se zove RS, za počinjene zločine nije suđeno ! Oni su svesni te činjenice, i ma šta govorili, ma kako se branili… oni žive sa tim svojim zločinima, i živeće do kraja svojih života, baš kao i njihov komandant – osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić.
Što se Srbije tiče situacija je malo drugačija. Sem Aleksandra Vučića, predsednika Srbije, koji je 92. bio dobrovoljac u četničkoj bandi nekog vojvode Aleksića , pa kao četnik početnik sa Jevrejskog groblja pucao po Sarajevu, većina ostalih stranačkih vođa nije učestvovala u ratu u BiH…
Vučić izjavljuje povodom presude Mladiću da “srpska suza nema roditelja”, kao , Srbi su opet žrtve nepravde , a u osnovi , zadovoljan je što i sam nije odgovarao, jer, i kao pravnik, zna da je za tako nešto bilo i ima osnova…
Ima i onih koji, poput Zorana Živkovića, predsednika Nove stranke, pozdravljaju presudu Mladiću kao logičnu posledicu počinjenih zločina.
VIJESTI.BA: Kako komentirate odnos medija prema presudi. Pink je recimo objavio vijest da se radi o sramnoj presudi, a već danas sa naslovnica pojedinih medija u Srbiji čitamo kako bošnjački lideri spremaju ni manje ni više nego rat. Može li se to uporediti sa izvješćima iz 90 tih godina. Da li iza svega stoji Vučić?
RADOVANOVIĆ: Sem lista DANAS, sve druge dnevne novine su pod većom ili manjom kontrolom Aleksandra Vučića. A Pink je , nešto kao, specijalna TV formacija za produkovanje i emitovanje laži rema potrebama Vučićevog režima i apstinencijalnim krizama samog vlasnika pomenutom medijskog monstruma. Vesti i naslovi takvih medija pravi su pokazatelj i prirode vladajućeg režima i stanja svesti u Srbiji danas. U tom smislu, medijska situacija u Srbiji danas gora je nego ona iz 90.tih pred početak ratnih sukoba u bivšoj Jugoslaviji.
VIJESTI.BA: Za 29. novembar očekuje se presuda Prliću i ostalima. Kao glavna dilema nameće se da li će biti potvrđena presuda za Udruženi zločinački poduhvat, i opet se, usuđujem se reći u javnosti stvara percepcija kao u slučaju genocida u šest opština, da ukoliko ta kvalifikacija bude izuzeta da su krivci poputno nevini?
RADOVANOVIĆ: Nisu zahvalna poređenja , ali – Prlić i družina nevini su otprilike koliko i “nevini” počinioci zločina u Prijedoru i okolini, a same presude su, meni se čini, pre svega stvar izvedenih dokaza … I to što u Mladićevu presudu nisu uračunati svi počinjeni zločini za koje je optužen, a nije ni optužen za sve zločine za koje je mogao biti, pitanje je te pravne, sudske dokazanosti konkretnih zločina… Meni je i sama ta pravna logika nepravedna, ali je neminovna jer se drugačije ne može suditi. Nikome, pa ni zločincima koji su harali i divljali po BiH.
VIJESTI.BA: Na koji način bi prokomentirali jednu vrstu zločinačke solidarnosti. Naime, danas je ratni zločinac Momčilo Krajišnik u intervju za Slobodnu Dalmaciju kazao da od srca želi da Prlić i ostali budu oslobođeni od odgovornosti.
RADOVANOVIĆ: Mislim da su nacionalizmi Krajišnika i njegove bratije, i Prlića i njegovih, naci-fašističkog nivoa, što ih je dodatno motivisalo i za jednako takve, često identične metode borbe koju su vodili, najčešće, protiv civilnog stanovništva. U tom smislu, Prijedor je najbolji i najstrašniji primer primenjenog nacizma na prostorima BiH tokom tih 90.tih, a ne zaostaju ni Sarajevo, ni Foča, ni Mostar … Solidarnost Krajišnika sa Prlićem je solidarnost braće po ideologiji, metodologiji i ciljevima za koje su tako nesebično žrtvovali živote drugih i nevinih.
Razgovarao: Nihad Hebibović
(Vijesti.ba)