Kultura

BiH: O jednostranim knjigama istorije i live prenosu ubistva

Štampa na njemačkom piše o stravičnom ubistvu u Gradačcu, te o nastavi istorije po srpskom nastavnom programu u Srebrenici „Iako u Potočarima bijeli grobovi ukazuju na genocid, on se u školama u Srebrenici prešutkuje”.

Tageszeitung piše o ubistvima i samoubistvu u Gradčacu koje je počinio Nermin S. List navodi da je istodobno u glavnom gradu BiH bio u toku Sarajevo film festival. „Opuštenim i laganim su organizatori festival „Sarajevo mon amour” željeli učiniti ljeto. I tako malo odvratiti pažnju od ionako teških i kompliciranih političkih odnosa sa kojima se BiH bori”, piše taz.

List piše da ono što se dogodilo u Gradačcu, kada je Nermin S. ubio svoju partnericu prenoseći to uživo na instagramu i u prisustvu devetomjesečne bebe, a nakon toga ubio još dvije osobe, da bi potom izvršio samoubistvo, nije bio film. Bila je, piše taz, stvarnost.

List dalje piše da je video ostao na instagramu još skoro tri sata. „Profil Nermina S. je tokom tog vremena dobio više od 300 novih pratitelja. U komentarima je on još djelomično zaista slavljen. Kakvi su to ljudi koji aplaudiraju kada se ubija jedna žena? Ostaje pitanje zašto je tako veliki broj ljudi gledao sve uživo. I zašto je snimak još satima bio dostupan na instagramu? O ovim pitanjima se sada žestoko diskutira u BiH. Za neke se ovdje pokazuje brutalizacija društva u cjelini, gubljenje vrijednosti.Kakav signal šalju autokratske političke vođe kada lažu, varaju i uklanjaju svoje protivnike? Koliko bolesno mora biti društvo ako se aplaudira masovnim ubicama i ubicama žena, a njihovi imitatori su već spremni”, pitanja su koje u tekstu o ubistvima u Gradačcu postavlja njemački list Tageszeitung i citira Ingrid Macdonald, predstavnicu UN-a u BiH, koja kaže: “To je samo posljednji u nizu ubojstava žena i drugih teških slučajeva nasilja prema ženama u Bosni i Hercegovini”.

Jednostrana nastava istorije

Neue Zuercher Zeitung piše o knjigama istorije u BiH.

„Nova studija Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE) o BiH je ustanovila da u knjigama istorije jedva ima sadržaja koji doprinose međusobnom razumijevanju i pomirenju. Nastavni materijali su vezani za svaku etničku skupinu, kaže Heike Karge, koja je proučavala nastavne planove. „Tu su predstavljene tri međusobno suprotstavljene priče – jedna za Bošnjake, druga za Srbe, treća za Hrvate. Ako je riječ o ratnom vremenu od 1992. do 1995. godine, te školske knjige podstiču samo suosjećanje prema vlastitoj grupi. Druga strana se isključivo prikazuje kao počinitelj”, kaže ona”, piše NZZ.

Bosnien Srebrenica | Jahrestag Genozid
Srebrenica 2023. – Obilježavanje godišnjice genocidaFoto: Klix.ba

List navodi da se ta manipulacija vjerojatno nigdje ne vidi jasnije nego u školama sa srpskim nastavnim programom u Srebrenici, gdje je u julu 1995. godine ubijeno više od 8000 Bošnjaka kako bi se postiglo tzv. etničko čišćenje. „Neka djeca iz bošnjačkih porodica, koje su se vratile u Srebrenicu, mogu doduše od šestog do osmog razreda pohađati nastavu istorije prema bosanskom planu i programu. No Bošnjaci danas, nakon genocida u Srebrenici, tamo više nisu većina. Većina djece zbog toga posjećuje srpsku nastavu iz istorije”, piše ovaj list.

„Iako u Memorijalnom centru u Potočarima, nedaleko od grada, bijeli grobovi ukazuju na genocid, on se u školama u Srebrenici prešućuje. Ovdje se samo uči da je Vojska Republike Srpske “zauzela” grad u julu 1995. godine. O masovnim ubojstvima, koja su trajala sedmicu, o lovu na ljude tokom kojeg su ljudi ubijani i njihovim leševima koji su bili jedni na drugima, o tome nema riječi”, piše NZZ.

Švajcarski list piše da ovaj problem „jednostrane nastave pogađa cijelu BiH”.

„Slično kao što je to nekoć bilo u SAD-u ili Južnoj Africi između bijelaca i crnaca danas postoji segragacija (u BiH): djeca iz porodica koje se

definiraju kao Hrvati i katolici moraju pohađati nastavu hrvatske povijesti, zemljopisa i jezika. Analogno tome postoje odvojeni časovi za bošnjačku i srpsku djecu. Porodice koje se ne žele etnički svrstavati, druge manjine ili djeca iz tzv. mješovitih porodica uglavnom su također prisiljeni na ovaj sistem. Samo tri gimnazije u cijeloj državi Bosni i Hercegovini nude nastavu koja pokušava uključiti perspektivu svih entiteta u zemlji – poput United College World u Mostaru”, piše NZZ.

 

dw.com

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close