Visoke temperature, rast troškova proizvodnje, neizvjesno tržište, nekontrolisan uvoz i niske otkupne cijene samo su dio problema sa kojima se ove godine suočavaju poljoprivredni proizvođači u Semberiji. Bez obzira da li proizvode povrće, mlijeko ili ratarske kulture, gotovo svi sagovornici slažu se u jednom situacija je iz godine u godinu sve teža, a prostora za optimizam sve manje.
Na njivama širom Semberije ovih dana radi se punim intenzitetom. Povrtari navodnjavaju usjeve kako bi ublažili posljedice visokih temperatura, ratari privode kraju pripreme za žetvu pšenice, dok mljekari svakodnevno vode borbu sa rastućim troškovima proizvodnje i neizvjesnim tržištem. Iako se radi o različitim granama poljoprivrede, problemi su gotovo identični.
Sve je skuplje, a zarada neizvjesna
Povrtarska proizvodnja u Semberiji tradicionalno predstavlja jednu od najznačajnijih grana poljoprivrede. Međutim, proizvođači ističu da je proizvodnja danas znatno skuplja nego prije nekoliko godina. Troškovi sjemena, goriva, zaštitnih sredstava, đubriva i radne snage značajno su porasli, dok se istovremeno proizvođači suočavaju sa problemom plasmana robe. Mnogi navode da je domaće tržište preplavljeno uvoznim proizvodima koji često stižu po cijenama sa kojima domaći proizvođači teško mogu da konkurišu.
„Nije problem proizvesti. Problem je prodati. Uložite novac, vrijeme i rad tokom cijele godine, a onda dočekate da tržište preplavi roba iz uvoza. Tada domaći proizvođač praktično nema nikakvu zaštitu. Evo ja sad na tri dunuma zasadio papriku i krastavac ali već se briem. Evo ovih dana tikvice ne idu, kupus ne ide,slabo iluk ide. Jednostavno roba stoji.Propada. Jer dok naše povrće prispije za berbu, na tržištu se dva mjeseca ranije već sve to vrti iz uvoza. I mi smo tu na totalnom gubitku“, kaže za BUKU Miladin Vasić povrtar iz Semberije.
Poljoprivrednici upozoravaju da se godinama ponavlja isti scenario u trenutku kada domaća proizvodnja dospijeva na tržište, pojavljuju se velike količine uvoznih proizvoda koje obaraju cijene.
Mljekari: Niska cijena i problemi sa otkupom
Ništa bolja situacija nije ni u mljekarskom sektoru. Proizvođači mlijeka ističu da je proizvodnja postala izuzetno zahtjevna i skupa, dok otkupne cijene ne prate rast troškova. Cijena stočne hrane, goriva, veterinarskih usluga i opreme posljednjih godina značajno je porasla, ali se to, kako navode farmeri, ne odražava na cijenu koju dobijaju za litar proizvedenog mlijeka. Pored niske otkupne cijene, dodatni problem predstavlja i smanjenje otkupa
“Što se tiče mljekarstva, mi svaki mjesec dobijemo čestitku od mljekare da se cijena smanjuje. Evo, sad je cijena negdje 78-79 feninga za litar mlijeka. I ne znam, ako se ovako nastavi, mi smo već prodali dvije krave, ako bude ovako, ljudi će odustati . Zašto bi neko radio za gubitak? Država na ovo gleda onako, uvijek je poljoprivreda bila na marginama društva i zanimanja. Svi se poljoprivrednika sjete kad dođu izbori, kad trebaju glasati, jer je to jedna značajna glasačka mašinerija, kad treba podržati ljude, a ostale tri godine, četiri, maltene nigdje nikoga nema. Ili se sporadično javi, čisto da ubere neki poen na poljoprivredi”, kaže za BUKU Mustafa Gradaščević, proizvođač iz Janje.
Pojedini proizvođači tvrde da mljekare sve češće smanjuju količine koje preuzimaju, što dodatno ugrožava ekonomsku održivost farmi.
„Danas nije dovoljno samo proizvesti kvalitetno mlijeko. Potrebno je imati sigurnost da će ono biti otkupljeno i adekvatno plaćeno. Bez toga nema razvoja, nema novih ulaganja, a sve više mladih ljudi odustaje od ovog posla“, upozoravaju farmerii
Ratari pred novom neizvjesnošću
Dok povrtari i mljekari vode svakodnevnu borbu za opstanak proizvodnje, ratari sa zebnjom očekuju početak žetve pšenice.Prvi kombajni će već z anekoliko dana ući u njive, ali proizvođači ni danas ne znaju kolika će biti otkupna cijena ovogodišnjeg roda.
” Evo, hvala Bogu, kiša je pala, to je ono ono što je trebalo za razvoj i dozrijevanje proljetnih kultura. Ja se nadam, ako Bog da, da što se kaže ne bude neke katastrofe prirodne i toga, da će biti neki solidan prinos. Hoće li biti rekordan, to ne znam kao prošle godine. Prošle godine smo ustvari imali rekordne prinose pšenice, ali opet, manje-više ti prinosi, nas više brine cijena koju nikad ne znamo kakva je, kolika će biti itd. I ono, da podsjetim i sebe i vas i gledatelje, da mi uđemo u žetvu, predamo pšenicu i tek možda nakon 2-3 mjeseca mi saznamo cijenu pšenice i ta nam se pšenica plati po onoj cijeni po kojoj će mlinari nam platiti, bez da pitaju nas je li to naša računica, isplativost. A opet, sad kad uzmemo sve ove teškoće koje imamo u obradi i zemlje, pšenica, po ovome sad što gledamo cijenama i ulaganjima, na ne bi trebala biti ispod 50 feninga” kaže za BUKU Mustafa Gradaščević.
To je pitanje koje, prema riječima ratara, direktno određuje da li će proizvodnja biti isplativa ili će još jedna sezona završiti gubicima. Ovogodišnji prinos bi, prema riječima stručnjaka, trebao biti na nivou prošlogodišnjeg.
“Ova godina je specifična što se tiče proizvpodnje pšenice, jer smo imali blag zimski period bez dovoljno snježnih padavina i blagim temperaturama, a pšenica je uslovljena klimatskim promjenama i dešavanjima sa variranjem temperature, te je izašla iz zimskog perioda u ovo proljetno vrijeme u jako čudnom stanju, dakle , pšenice su bile nedovoljno izbokorene, bile su jako niske, nedovoljno razvijene i sve je to stvaralo pretpostavku da će pšenica biti slabo razvijena.Međutim, svi proizvođači koji su kasnije primjenili agrotehničke mjere, a to znači više prihranjivanja, folijarni tretmani, kao i niz drugih mjera koje su imale za cilj da poboljšaju pšenicu, i trenutno stanje na njivama je zadovoljavajuće” , kaže Goran Perković , profesor na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta Istočno Sarajevo.
Iako se očekuje solidan prinos, proizvođači upozoravaju da dobar rod sam po sebi ne znači mnogo ukoliko cijena ne bude pratila troškove proizvodnje.
„Poljoprivrednik ne može živjeti od prinosa ako nema cijenu. Troškovi su poznati unaprijed i oni su ogromni. Jedino što ne znamo jeste koliko će naš proizvod vrijediti kada dođe vrijeme prodaje. Usjev je ove godine dobar i očekujemo solidan prinos, ali to danas nije ono što odlučuje o zaradi. Troškovi proizvodnje su toliko porasli da i kad rod bude dobar, računica ostaje tijesna ili u minusu. Ako otkupna cijena pšenice ne bude pratila ulaganja, sve se svodi na preživljavanje, a ne na ozbiljnu proizvodnju. Zato mnogi već sada razmišljaju da smanje sjetvu ili potpuno odustanu od hljebnog žita“, kaže za BUKU Ilija Zarić, proizvođač iz Semberije.
Dio proizvođača upozorava da bi, ukoliko otkupna cijena bude preniska, dio ovogodišnjeg roda mogao završiti kao stočna hrana. Još ozbiljnije zabrinjava činjenica da pojedini ratari razmišljaju o smanjenju površina pod pšenicom ili potpunom odustajanju od proizvodnje hljebnog žita.
Potrebna sistemska rješenja
Predsjednik Udruženja poljoprivrednika „Sela Semberije i Majevice“ Savo Bakajlić u više navrata je upozoravao da domaći proizvođači godinama ukazuju na iste probleme nekontrolisan uvoz, nedovoljnu zaštitu domaće proizvodnje i neizvjesnost na tržištu. Poljoprivrednici smatraju da bez ozbiljnijih sistemskih mjera neće biti moguće zaustaviti negativne trendove koji pogađaju gotovo sve sektore proizvodnje.
” Kao i svake godine oni spekulišu, hvataju Udruženja jedna po jedna gore u Ministarstvu poljoprivrede da pokušaju naći način da se narod ne bi bunio. Mislim da je cijena koštanja prevelika, nafta je poskupila, ljudi jednostavno ne mogu da izdrže tolike troškove a mizernu cijenu. Cijena koštanja pšenice ove godine bi trebalo da bude veća obzirom koliko su podigli cijene hljeba. Danas za jednu kiflu daš tri kilograma pšenice. Mislim da to nije u redu i to samo kod nas ima u Bosni i Hercegovini i nigdje više na svijetu. Ako se to nešto ne promijeni, ljudi će ovo malo sistemski uništiti što imaju “, kaže za BUKU Bakajlić.
Ratari ističu da domaća proizvodnja ne traži povlašten položaj, već jednake uslove poslovanja i tržište na kojem će njihov rad biti adekvatno vrednovan. Dok se troškovi povećavaju, a tržište ostaje neuređeno, proizvođači upozoravaju da bi posljedice mogle biti dugoročne.
buka
