- VIJESTI

JP “Aerodrom” Visoko: Ko je krao, ko je srao a ko ratovao?

Kako je pamćenje plitko, i nesvojstveno ovdašnjem insanu, ali naročito onima što obnašaju javne funkcije i brinu narodnu brigu – osjećamo za shodno ponoviti pojedine informacije koje smo objavljivali.Svaka “nova” garnitura vijećnika i političkih partija pravda se (ne)poznavanjem činjenica. U prilogo ovog tekst, u PDF formatu donosimo službene dokumente koje mogu preuzeti i koristiti u svom djelovanju.

Izborna je godina, pa možda da dokumente iskoriste u kampanji – ne bi bilo ni prvi ni posljednji put.

(veterani.ba)

Jedna od takvih je “Visočka bajka JP “Aerodrom” Visoko: Ko je krao, ko je srao a ko ratovao?

Sve dokumente koje će te vidjeti ovdje, a prije ove objave – dosta prije, dostavili smo svim političkim akterima u Visokom i Vladi ZDK.

Davno, još u jeku predizborne kampanje prvih poslijeratnih izbora, pročitao sam dvije izborne parole koje su tada, a do danas nisu izgubile aktuelnost, više nego jednostavno demistificirale svu Bošnjačku politiku od prvih višestranačkih izbora u bivšoj nam domovini Jugoslaviji, pa do danas u nezavisnoj i suverenoj BiH.
Na putnom pravcu prema Olovu iz sarajevskog smjera kretanja, na prilazima Olovu nalazilo se, a i danas je tu – skoro u istom stanju, ratom devastirano naselje.
Na jednoj od kuća, onako nesmajno napisano (ofarbano) kako to prilići jeftinim kampanja kakve se ovdje vode, pisalo je:
“Nismo krali, nismo srali – Mi smo Liberali”.
Na drugoj kući, nedaleko od te, pisalo je;
“Nit smo krali, nit smo srali – Mi smo ratovali: SDA”.

Tada, isto kao i danas, svi su se toj pisaniji smijali, ali s osjećajem gorčine, jer u istoj je ispisana historija Bošnjačke politike.
Bošnjačka politka se začimala, razvijala, formirala i danas egzistira kao sitnošičarska ubleha dokonih politikanata, nedoraslih rukovođenja mjesnim zajednicama.
Lijepo je to akademik Abdulah Sidran rekao, sad već daleke 1993. godine, kazavši da je “došlo vrijeme za budale” – onih što u prethodnim sistemima nisu mogli “prismrdit” nijednom nivou vlasti ili politike. Današnjim političkim žargonom bi se to kazalo da su se oni iz zadnjeg safa progurali u prvi, bez da su ikada imali kvalifikacije i referense niti za zadnji saf.

Isključimo u startu sumnju u njihovu dobronamjernost, patriotski osjećaj i ine demagoške parole koje legitimiraju iste, jer ako bi smo prihvatili takve kvalifikacije, onda bi to značilo da su svi ispred njih bili državne izdajice, ne znalice i protivnici svega vrijednog u BiH i zdravorazumnim društvenim zajednicama.
Zamjena teza kojom se služe promotori takve političke demagogije dovela nas je do današnjih okolnosti i prilika u kojima nas uvjeravaju da su i najdrastičniji primjeri pljačke društvene imovine u skladu s pozitivnim zakonskim rješenjima.

Stoga parolaška konotacija s početka ovog teksta, koliko god izgledala simpatična, u osnovi jeste priznanje tih partija da su činile upravo to od čega se ograđuju.
Politika u BiH, prije svega Bošnjačka nikada nije bila na državotvornom kursu, nije bila multietnička, pa ni Bošnjačka, jer je bila isključiva prema svakom vidu kritičkog propitivanja i unutar sebe oponirana.
Samo su krali i srali, a nedužni fukarski sinovi su ratovali. Još potkraj ratne 1992. godine u jednom od žeščih ratnih okršaja, u kome je stradalo dosta vojnika, što smrtno što ranjenih, jedan od visočkih političko-vojnih stratega je ovako, u širem društvenom okruženju konstatirao; “U svakom ratu, pa i ovom – Država daje topove, age volove, a fukara sinove.”
Da je ta filozofija Bošnjačke politike bila dosljedno usaglašena na državnom nivou potvrđuje i površan pogled na privatnosti tadašnjih političkih aktera – gdje su i na koji način smještali svoje porodice, pa i vojno sposobne sinove i bliže članove vlastitih familija.

Eh, neki bi rekli šta to sve ima veze za visočkim okruženjem?

Visoko je bilo i sada je Bošnjačka sredina u koju nije ušao “agresorki vojnik svojom čizmom”, ali ni političkim djelovanjem. S pravom se može reći da je Visoko jedan od onih gradova u kojima se promašena Bošnjačka politika može isčitavati i iz perspektive manjih poznavalaca političkih prilika.

U Visokom se i kralo, i sralo, i ratovalo.

Alijina, i svite oko njega, bila je ideja da se iz državnih firmi “proizvedu” Bošnjački “poduzetnici”, a u skladu s tom odrednicom davale su se povlastice kakve se ne mogu zamisliti “odabranim Bošnjačkim poduzetnicima”. Na rukovodeće funkcije svih društvenih dobara stavljali su se poslušni  i podobni, a ne sposobni.
I kako smo već kazali, u Visoko nije ušao “mrski dušman” niti na jedan od mogućih načina, a sve što je iole vrijedilo danas je “raskupusano” – “prihvatizirano” ili devastirano.
“BIO” je to projekat Bošnjačke pameti i novca – u prilogu dokument kojim se takve činjenice potvrđuju; (DOKUMENT u PDF-u)

Visoko ima i najveći “ratni promašaj” zvani JP “Aerodrom Visoko”. Za njegovu izgradnju i funkcionalnost “SVI” Bošnjački akteri od Alije do Akice (Faruka Salčinovića, lidera SDP-a u Visokom) su znali i svima je koristio dok im je trebao – danas je ostao “Crna rupa” na budžetu općine Visoko.

JP “Aerodrom Visoko” je Bošnjački privredni subjekt, nesuđena koka nosilja “zlatnih jaja”, od kojeg su ostala MUDA pod bubrege.

Ovim novinarskim tekstom otvaramo visočke teme s ciljem demistifikacije politikantske demagogije koju prodaju aktuelne političke partije u Visokom.
Ovo je naš skromni doprinos vijećnicima i javnosti, a sve s ciljem da im se oduzme alibi “Nisam znao!”.

Od javnosti se skrivaju i drugi dokumenti vezani za visočki Aerodrom – evo još jedan pod nazivom:
INFORMACIJA o uzrocima eksplozije u magacinu “GAJ” vlasništvo JP “Aerodrom” Visoko ( Radi se o slučaju pogibije Hanjalić Adnana, Ibrišević Edina, Ohran Almira i Valjevac Irfana)

www.magazinplus.eu

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close