Sjećanje: DAN KADA JE UBIJEN ČOVJEK – HAKIJA TURAJLIĆ
Na današnji dan 1993. godine mučki je ubijen Hakija Turajlić potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine i prijeratni direktor Energoinvesta koji je sklopio brojne poslovne ugovore kojim su ovom bh. gigantu otvorena vrata svjetskih tržišta Afrike, Iraka, Irana, Pakistana, Bliskog istoka, Malezije i Indonezije.
Ovog uspješnog poslovnog čovjeka, modernog političara demokratske orijentacije, dragog sugrađanina, muža i oca dvije kćerke 1993. godine ubio je ‘pod zaštitom UNPROFOR-a’ vojnik tadašnje srpske vojske na punktu “Sijera 4” kod Kasindolske ulice u blizini sarajevskog aerodroma. Oklopno vozilo UNPROFOR-a kojim se Turajlić vraćao sa sastanka na aerodromu s turskom delegacijom, zaustavila je srpska vojska, uz nezakonit zahtjev da se izvrši inspekcija UN-ovog vozila. Nakon što su pripadnici francuskog UNPROFORa i pukovnik Sartr poslušali naređenje srpskih vojnika i otvorili vrata transportera jedan od vojnika je,vjerovatno, po nečijem nalogu iz vrha Srbijanskog ili paljanskog rukovodstva ispalio rafal u gospodina Turajlića.
Sud u Sarajevu 2002. godine osudio je bosanskog Srbina Gorana Vasića na četiri i po godine zatvora zbog zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. protiv ratnih zarobljenika u srpskim zatvorima na području Sarajeva. On je ujedno oslobođen po tački optužnice koja ga je teretila za mučko ubistvo Hakije Turajlića. Tim povodom Davorin Jukić iz sarajevskog Kantonalnog suda je tada izjavio da je sud imao dovoljno dokaza, ali nisu imali ‘dovoljno konkretnih dokaza’ za odgovornost optuženog. Ono što je još žalosnije niko od odgovornih vlasti u BiH nikada se nije ozbiljnije pozabavio tužbom i odgovornošću francuskog Unprofor-a. Mislim da je temeljita istraga o onome što se deševala 8. januara 1993. godine u Kasindolskoj ulici najmanje što dugujemo čovjeku koji je svojim radom i rezultatima zadužio ovu državu i sve poštene i pravdoljubive ljude. U sveopćoj hipokriziji i obzirom na ljude koji bi trebali to pokrenuti odmah možemo zaključiti da su za tako nešto minimalne šanse, ali se barem trebamo nadati da će naša kinematografija odati počast hrabrom podpredsjedniku bh. Vlade i snimiti film koji će oživjeti barem dio sjećanja na ovog dragog i vrijednog čovjeka.
