Šizma antifašizma

Povodom 100-te obljetnice od I Svjetskog Rata, a koincidirajući sa tragičnim padom Malezijskog aviona MH17 nad Ukrajinom zahvaćenom pobješnjelim građanskim ratom, profesor Bajrektarević se oglasio svojim kraćim tekstom. Ovaj tekst (From WWI to ‘www’. PutIn Next Door) koji je izvorno objavilo Malezijsko glasilo The Malaysian Insider izazvao je dosta bure sa obje strane Euroazijskog kontinenta. Prenosimo ga prevedenog u cijelosti, ne samo zbog toga, već prvenstveno zato što je to svojevrstan epilog i pojašnjenje njegovog nedavno završenog feljtona Europa Sarajeva 100 godina Poslije, koje su DANI ekskluzivno prenosili u 6 nastavaka.

(vozdra.ba)

28-og jula, tačno prije sto godina, Centralna je Europa objavila rat Istočnoj Europi – I taj je događaj, tačno na mjesec dana od sarajevskog atentata, označio zvanični početak I S.R.
Za Stari Kontinent, ovo je nedvojbeno bila točka preokreta koja je, poslije cijelih serija događaja koji trajaše gotovo cijelo jedno stoljeće, dovela do naših današnjih post-modernih društava. Od WWI do www. (od Prvog S.R. do inerneta, o.p.).
Preglatko i predobro da bi bilo istinito? Iskoristimo ovu obljetnicu i na kratko provjerimo našu postmodernost, kao i neke zablude kojima je obavijena.

* * * *

U (Vrlom Novom) www. svijetu gdje, neovisno od vaše trenutne lokacije na ovoj planeti, najmanje 20 obavještajnih agencija bilježi nadolazeći poziv prije no što vaš telefon uopće i zazvoni, kako je mogućno izgubiti ogromni jumbo-jet mlaznjak bez ikakvog traga?

Dvije goleme avionske tragedije koje u kratkom vremenu pogađaju istu zemlju – Malaysia, još su jedan snažan podsjetnik da smo mi stvarno opsjednuti kontrolom kroz konfrontaciju, a ne uopće usredočeni na prosperitet kroz osobnu sigurnost. Dokaz? Pogledajte igru međusobnih optužbi, poput onih u I S.R., oko pada aviona – savršen način da se preusmjeri naša najvažnija debata: Kakvu mi to budućnost uopće želimo? Tko sjedi iza upravljača u našem kokpitu, i zašto mi tvrdoglavo inzistiramo na neadekvatnoj civilizacijskog navigaciji?! Prema tome, Ukrajina danas puno je veće mjesto nesreće, zlog udesa puno goreg od onoga koji je zadesio nesretni let MH 17.

Zašto u www. svijetu naši mediji još uvijek rabe retoriku sličnu onoj iz I S.R.?

Trenutna demonizacija Predsjednika Vladimira Putina i Kremlja od strane tzv. mainstream medija zapravo služi Zapadu kao instrument konfrontacione nostalgije. Dakle, ovi main- scream mediji (igra riječi; pa bi značilo: huškački mediji, o.p.) nastoje ne da otuđe, već da prizovu sadašnje Rusko rukovodstvo da konačno podrži konfrontaciju kao modus operandi poslije 25 godina duge pauze.

Zaključak sa kojim nas ovi mediji ostavljaju pomalo je kompleksan: Zapad je demokratski odlučio da je CC + CC jedina opcija: Više karbona i konfrontacije (Carbons & Confrontation) npr. u Ukrajini, glede i unatoč planetarnih Klimatskih promjena (Climate Change). Predsjednik Putin posve autokratično još uvijek dvoji, i ne žuri u CC. Da li to onda znači da je Rusija demokratičnija i progresivnija više no što nam se to priopćava, ili da je Zapad puno militantniji i konzervativniji no što voli sebe prikazivati.Oboje, niti jedno, ili po nešto od Kako stoji sa našom postmodernom suradnjom?

Vrsta susjedstva koje su Europska Unija i Sjedinjene Države podržavale oko Rusije u posljednjih 25 godina, je vrsta Rusije kakvu mi danas želimo da vidimo. Usudio bih se čak reći da je Rusija danas kud i kamo bolja od onoga što Zapad (i njihovo proteklo djelanje) zaslužuju dobiti.

Ista atribucija bi se vjerojatno odnosila i na Arapski svijet. Način na koji je Atlansko-Centralna Europa i Amerika sudejstvovala na Bliskom Istoku, i vrsta Islama koji su tamo podržali jučer, jeste vrsta Islama (ili bolje rečeno Islamofašizma) koji smo mi dobili danas u Kršćanskoj Europi i u Kršćanskim mjestima u Iraku.

Zarad dubokih prodora Atlansko-Centralne Europe u tijelo i dušu Istoka, za sve je suštinski važne debate kao što je Slavenstvo, identit, sekularizam i antifašizam bilo hinjeno Istočnoj Europi da ih napusti. Zbog toga su svi suštinski sadržaji ključnih debata jednostavno predani Rusiji da se ona sama sa njima bavi. Čemu onda naš sadašnji šok da se jednom okrijepljena, Rusija sad vraća (osnaženog) identiteta koji je šampion antifašizma i (pan-)Slavenstva? Napokon, bogata ali egalitarna, demokratska, transparentna, antifašistička, ne-nacionalno determinisana i sekularna Amerika podržala je sve obrnuto u Istočnoj Europi (Bliskom Istoku dakođer). Odveć predugo, a pod krinkom čišćenja i posljednjih ostataka komunizma, Amerikanci su tolerirali Über-ekonomski, politički i socio-demografski neo-Nacizam, kao i klerikalni etno-fašizam u ključnim sektorima Europe.

Vrijeme da se sada cijena plati za sve što se bez kontole dešavalo.  The winner takes it all (Pobjednik nosi sve, skladba grupe ABBA, o.p.) švedska je pjesma a ne Švedski stol. Dakle, nemoguće je pobjediti bez jasnog preuzimanja pune odgovornosti.

Prof.Anis H. Bajrektarevic Vienna/Kuala Lumpur, 28 JUL 2014
Originalni tekst na engleskom je prvi put objavljen u TMI, Kuala Lumpur 28-og jula.
Do sada je tekst preveden na Bahasa (Malezijski), Mandarin (Kineski), Ruski, Španski, Italijanski, Rumunjski i Grčki, te objavljen u tridesetak zemalja na tri kontinenta svijeta. Sa orginala PutIn Next Door – From WWI to www. prevela Anela Lisica

Postscriptum
Kao što Zike kaže u svom glasovitom Mali muzej parola “glavni protagonist mora biti antijunak koji rekapitulira svoj život, preispituje ono što često zovemo nepobitnim istinama i otkriva nam da živimo u zabludama, jer ovaj svijet se ne drži na istinama nego na zabludama, a propao bi da nema neiskusnih, ma koliko to paradoksalno zvučalo. Iskustvo nam kaže da će nam se desiti sve ono što se desilo drugima i da ćemo doživjeti sve ono što vijekovima doživljavaju drugi”.
Kao pisanje za mnoge, tako je pozorište za Ziketa “mali muzej parola, bastion zabluda, utjeha za stvarnost, uporište naivnih ciljeva, sef za fatamorganu, kinoteka vječne mladosti, frižider utisaka, spas lijepih  snova – alibi i sklonište za sve ono što je davno trebalo da prođe”. Salman Rushdie u svom bajkovitom “Klaunu Shalimaru” kaže: “Onome što se mora dogoditi, moramo dopustiti da se dogodi, jer ga se inače nikad nećemo riješiti.”

 

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close