BiHPolitika

No comment!

Posao nije završen

No comment!

“Svi mi dobro znamo da su svi, koji su vladali Bosnom i Hercegovinom predavali u naslijeđe jedni drugima sva ona zločinačka i podla sredstva zavade i međusobnog trvenja Srba, Hrvata i Muslimana, kojima su Bosanci i Hercegovci – Srbi, Hrvati i Muslimani držani u lancima vijekovima i upotrebljavani kao predmet svih političkih lopovluka.

Politika tiranije

Jednom smo bili soldati austrijske imperijalističke politike, mnogo hvaljeni Bosanci i Hercegovci u BH regimentama, koji su svoje kosti ostavljali po Pijavi i Galiciji. U drugom času opet, u doba poslijeratnoga bogaćenja i pljačke nezasitih protivnarodnih klika u zemlji, bili smo glasačka vojska raznih političkih varalica i narodnih zulumćara, huškani jedni na druge, da naša Bosna i Hercegovina takvom politikom bude ognjište bratoubilačke borbe i sukoba, da bi se sve to, okupacijom naše zemlje, odrazilo na bosanskohercegovačkim prilikama i da bi najšire narodne mase Bosne i Hercegovine krvavo ispaštale te dane prošlosti.

I ova golgota kroz koju je prošao narod Bosne i Hercegovine (…) odraz je naše nedavne prošlosti i produženja politike koju su okupatori ulaskom u našu zemlju objeručke prihvatili organizujući ustaške i četničke bande protiv naših naroda. Tu politiku ostavili su u naslijeđe (…) režimi dvadesetogodišnjeg pobjesnjelog velikosrpstva i hrvatski šovinisti. Oni su 20 godina igrali đavolsko kolo zavade, mržnje i bratoubilačkog trvenja. Oni su 20 godina duhovno pripremali ovo što se Bosnom i Hercegovinom sada događalo, a sve u cilju da bi bogatstva Bosne i Hercegovine, da bi snagu njenih sinova upregli u svoja kola i da bi se za 20 godina poslije rata onako silno obogatili.

Velikosrpska politika, koja je bila politika nezapamćene tiranije nad narodom, politika huškanja jednog naroda na drugi, bila je politika i nezasite pljačke i bogaćenja. Bosna je od te klike proglašavana srpskom u namjeri, da bi se srpski narod nahuškao na Hrvate i Muslimane i da bi se lakše provela ugnjetačka politika nad Muslimanima i Hrvatima. Svim silama su nastojali da odvoje srpski narod od zajedničke borbe sa muslimanskim i hrvatskim masama protiv sile i nepravde koja je bjesnila Bosnom i Hercegovinom. Rezultat takve politike bio je taj da ni Marko ni Mujo ni Ivo nisu, radi međusobnih svađa koje su često dovodile i do krvoprolića, mogli sagledati da isti ti politički pokvarenjaci, koji njih razdvajaju i huškaju jedne protiv drugih, sjede godinama u istim vladama i trpaju u džepove milione. Zato Srbi, Hrvati i Muslimani nijesu mogli da sagledaju svoj zajednički pravi put i da povedu svoju narodnu politiku, da prestanu biti slijepo oružje i sredstvo raznih političkih profitera.

Na sličan način Bosna i Hercegovina tretirana je od strane velikohrvatske klike, koja je također željela da Bosnu i Hercegovinu zgrabi u svoje kandže, da parolom “Bosna je hrvatska” također otrgne hrvatski narod od zajedničke borbe sa Srbima i Muslimanima i da na taj način produbi jaz između hrvatskih i srpskih masa u Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina čitavih 20 godina borbe ovih klika rastrgavana je, slabila je njena unutarnja otporna snaga, pothranjivana je u njoj stara politika zavade da bi se mogla opljačkati do gole kože i da bosanskohercegovačke mase ne mogu sagledati svoje prave neprijatelje. Ta i takva politika u Bosni i Hercegovini, razdvajanja Srba, Hrvata i Muslimana i huškanja jednih na druge, dovela je dotle da je Bosna i Hercegovina 20 godina bila svačija više nego svoja, bila ropkinja čitavih 20 godina, bila zapuštena i zanemarena u svakom pogledu, bila u rukama narodnih zulumćara ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska.

Eto zato su se i mogla dogoditi ona krvološtva, zato su i politički dezorijentirane muslimanske i hrvatske mase mogle dijelom da postanu sredstvo u rukama okupatora. Zato su četničke bande našle plodno tlo na terenu Bosne i Hercegovine za provođenje svojih planova istrebljenja bosanskohercegovačkih Muslimana i Hrvata. Pa i režimi pred sam rat bili su režimi duhovne pripreme za međusobne sukobe Srba, Hrvata i Muslimana i omogućili su u najvećoj mjeri onolike pokolje i onolika stradanja i Srba i Hrvata i Muslimana po Bosni i Hercegovini.

Braćo i drugovi, nigdje nije zaigrano takvo zločinačko kolo istrebljenja kao u Bosni i Hercegovini. Nigdje ustaški nož nije bio tako krvav, kao što [je] po našoj Bosni i Hercegovini. Nigdje divljaštvo četničkih razbojnika nije jače bjesnilo, kao što [je] po bosanskohercegovačkim selima i kasabama. I zato je baš naš pokret u Bosni i Hercegovini morao da ponese na svojim plećima to teško breme prošlosti, da prebrodi svu tu političku zaostalost, da se energično suprotstavi izdajničkim klikama iz Zagreba i iz Beograda. I u te dane pustošenja i krvoprolića diže naš pokret visoko zastavu oslobođenja, zastavu bratimljenja Srba, Hrvata i Muslimana.

mrkonjic-grad-zavnobih-muzej

Mrkonjić-Grad: Mjesto zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća

Lanci ropstva

Boreći se i dajući svoje dragocjene živote za bratstvo i slogu, zaštićujući jednako Srbe od ustaša, kao i Muslimane i Hrvate od četnika, postaje naša vojska omiljena od čitavog naroda Bosne i Hercegovine, jednako mila svakom patrioti, bio on Srbin, Hrvat ili Musliman. To je najveća pobjeda našeg pokreta, to je najveća čast naših bosanskohercegovačkih junačkih boraca. Eto zato nećemo dozvoliti ovoga puta da nam se kroji kapa odozgo, da nam se natura vlast i da nam se pod firmom lažnih obećanja o demokratiji, o ravnopravnosti, o ekonomskom blagostanju, kuju novi lanci ropstva.

No, braćo i drugovi, iz ovoga slijedi da posao nije završen…”

Ovako ili nekako slično piše u zapisniku sa konstituirajuće sjednice Skupštine Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, održane u Mrkonjić-Gradu dana 26. i 27. novembra 1943. godine.

Autor: Edin Urjan KUKAVICA – avaz.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close