Ti si malen, ja sam velik: Dječja literatura je istinska platforma za širenje ideologija

Umjetnica Ana Kuzmanić provela je interdisciplinarno umjetničko istraživanje koje kreće od čitanja dječijih slikovnica iz različitih vremenskih perioda i prostora s fokusom na prostor bivše Jugosalvije. Rezultati ovog istraživanja predstavljeni su zagrebačkoj galeriji “Miroslav Kraljević” u okviru izložbe “Ti si malen, ja sam velik!”

Za koga se pišu slikovnice i knjige za djecu? Hoće li djeca zaista čitati književnost za djecu? Jesu li djeca ta koja čitaju? Niz pitanja u jednakom tonu se može nastaviti unedogled, a sve ih obuhvata ideja da se dječija književnost može koristiti kao ideološki laboratorij. Sa sličnom idejom je i umjetnica Ana Kuzmanić započela interdisciplinarno umjetničko istraživanje koje kreće od čitanja dječijih slikovnica iz različitih vremenskih perioda i prostora s fokusom na prostor bivše Jugosalvije. Rezultati ovog istraživanja predstavljeni su zagrebačkoj galeriji “Miroslav Kraljević” u okviru izložbe “Ti si malen, ja sam velik!”. Zanimalo nas je zbog čega je Ani Kuzmanić ova tema bila važna, kao i šta slikovnice govore o vremenu u kojem živimo ili u kojem smo živjeli.

Najpodložniji manipulacijama

– Kritički gledajući svakodnevnu igru s vlastitim djetetom postala sam svjesna u kolikoj mjeri utječem na konstrukciju njegove realnost i identitet. Posebno su me se dojmile slikovnice koje to čine nevjerojatnom brzinom. Primjerice, kao svako gradsko dijete, moj sin većinu životinja prvo je upoznao kroz literaturu, što mu je dalo dovoljno informacija da ih prepozna u stvarnosti. Međutim, nije se zaustavio na prepoznavanju, već je i ugradio karakteristike likova iz slikovnica stvarnim životinjama. Taj odnos između informacije i njezine reprodukcije u realnosti recipročan je u smislu da jedna drugu mijenjaju i nadograđuju, kaže Ana Kuzmanić naglašavajući da su najmlađa djeca najpodložnija manipulacijama u konstrukciji identiteta i realnosti, a dječja literatura je istinska platforma za širenje ideologija.

Ova umjetnica je nakon toga počela prikupljati slikovnice i enciklopedije iz različitih zemalja i povijesnih razdoblja s fokusom na literaturu koja je obilježila njeno djetinstvo. Prema njenom mišljenju u toj literaturi se lakše iščitava ideološka konstrukcija “zbog promijenjenog društvenog sustava”. U istraživanju je krenula od knjige “Jedva čekam da odrastem: poruke djece odraslima” urednice Branke Praznik iz 1980.

– Knjiga “Jedva čekam da odrastem” prenosi izjave kojima djeca komentiraju pojave i događaje iz svoje svakodnevnice. Bilo mi je zanimljivo što dječji odgovori reflektiraju ideologiju vremena i mjesta u kojem su nastali. To se ne iščitava samo u izjavama koje direktno spominju Tita ili omladince, nego i u onima gdje se to nazire na suptilniji način: gdje djeca pričaju o tvornicama i betonizaciji Novog Zagreba, i gdje pokazuju veliku vjeru u znanost i tehnologiju. Izjava “Ako se jedna žvaka podijeli na pola to je onda drugarstvo”, teško bi mogla nastati u današnje vrijeme, priča nam Kuzmanić.

Za razliku od izjava, kaže Kuzmanić, poglavlja u ovoj knjizi posvećena su temama koje su svevremenske, neutralne i relevantne u bilo kojem vremenu i kulturi (npr. o roditeljima i odraslima uopće, o životnoj sredini, o ratu). Tako se knjiga pokazala kao odlična polazišna tačka za stvaranje radionica kroz koje je ova umjetnica pokušala saznati šta današnja djeca misle o istim temama. Pretpostavka, koja se u kasnijem radu potvrdila, bila je da će današnja djeca reflektirati drugačiju društvenu konstrukciju.

Kritičko propitivanje

– U suradnji sa pedagoginjama Ivanom Đulom i Milicom Kostanić iz platforme Artarea osmislili smo tematske radionice inspirirane knjigom te smo s djecom obradili četiri teme: odnos s odraslima, iskustvo javnog prostora, rat i sukob te dječje osobne želje. Kao uvod u teme korištene su odabrane slikovnice. Kritičko propitivanje slikovnica služilo je kao poticaj za razgovor. Pokušali smo djecu motivirati na spontan i neposredan odnos i slobodno razmišljanje o svakodnevici u okviru zadanih tema. Mogu reći da su se djeca odlično snalazila u radionicama te su bila nevjerojatno inspirativni sugovornici, ističe Kuzmanić.

U radu su se pomagale mnogobrojnim ciljano osmišljenim interaktivnim materijalima. Primjerice, u radionici na temu životne okoline, korišten je interaktivni grad sastavljen od osnovnih elemenata (ceste, zgrade, škole, znakovi, izlozi itd), koje su djeca mogla modularno slagati i puniti sadržajem ovisno o tome što im je nedostaje u gradu ili što žele izbaciti. Jedan od zadataka je bio da kreiraju gradsku četvrt po svojoj mjeri. Također su trebali dati svoje prijedloge gradskih spomenika. Kuzmanić smatra da dječji odgovori, reflektirajuci svoju okolinu, ukazuju na određene odnose moći u današnjem društvu.

Kuzmanić ipak smatra da postoje znanstvenici koji su kompetentniji za sustavne usporedbe pri bavljenju ovim temama, te naglašava da su njoj slikovnice poslužile kao inspiracija za rad i kao poticaj za dijalog sa djecom.

– Ovo je prvenstveno umjetničko istraživanje, čiji je cilj potaknuti društveni dijalog. Uspoređujući dječje izjave uočila sam neke zanimljive korelacije. Primjerice, tehnologija se uglavnom pojavljuje u negativnom kontekstu, a djeca se žale da njihovi roditelji stalno gledaju u ekrane, te ne postoji više vjera u znanost i tehnologiju kao pokretače društvenog napretka. Također se čini da današnja gradska djeca ne provode toliko vremena na otvorenom; parkove su zamjenile igraonice. Za razliku od djece iz socijalističke Hrvatske, suvremena djeca shvaćaju da je moć disperzirana da se ne nalazi u rukama jednog političkog vođe. Govoreći o moći, primjećujem i često pojavljivanje financijskog sektora, kaže Kuzmanić. Dodaje, međutim, da ne bi voljela donositi generalne zaključke i tumačiti dobiveni sadržaj. Radije bi ostavila posmatraču slobodu da sam pronađe paralele, izvede vlastite usporedbe, i tako pridonese novom čitanju samog rada.

Prostor dijaloga

Na kraju nas je interesovalo i kako je koncipirana i šta sadrži izložba “Ti si malen, ja sam velik”.

– Centralna točka izložbe u galeriji “Miroslav Kraljević” je umjetnička knjiga koja sučeljava dva seta izjava. U prvom setu nalaze se izjave koje su direktno proizašle iz radionica, i u koje su selektirane na način da reflektiraju ideološko okruženje u kojem živimo. Drugi set čine selektirane izjave preuzete iz knjige “Jedva čekam da odrastem: poruke djece odraslima” urednice Branke Praznik za koje smatram da najbolje odražavaju ideologiju mjesta i vremena u kojem su nastale. Osim umjetničke knjige, na izložbi su prikazane slikovnice kojima sam se služila u pripremi projekta i tijekom radionica. Također su prezentirani interaktivni materijali sa radionica, koji su poslužili kao pokretači razgovorali, ali i mediji bilježenja izjava. Ovi materijali ne prikazuju kraj procesa, nego predstavljaju njegovu prezentaciju te poziv na novi dijalog. Djeca koja posjete izložbu mogu u nju unositi novi sadržaj, objašnjava Ana Kuzmanić.

Kuzmanić smatra da ovako postavljenom izložbom potiče polemiku o konstrukciji ideologije u djetinstvu, i osvješćuje razinu dječje podložnosti manipulaciji. Na kraju napominje da prema mišljenju brazilskog edukatora Paula Freire ovakav društveni dijalog otvara potencijal za emancipaciju, što umjetničko djelo čini platformom za društvenu transformaciju. Izložba tako prerasta u prostor za prezentaciju rada, i postaje prostor dijaloga.

PIŠE: Đorđe KRAJIŠNIK
Oslobođenje