ŠEST MJESECI OD PROGLAŠENJA PANDEMIJE: Šta još ne znamo o nevidljivom neprijatelju koji je zaustavio cijeli svijet
Danas se obilježava tačno šest mjeseci kako je SZO proglasila pandemiju, iako je u početku ta organizacija pojavu virusa kovid-19 smatrala pandemijom sa nekoliko žarišta Danas je dio naših života
Neprijatelj o kojem smo naučili mnogo, iako niko ne zna odgovor na pitanje što nas čeka ove jeseni i zime. A kamoli sljedeće godine.
SZO smatra i da je šest mjeseci od proglašenja pandemije, virus uglavnom ostao zarazan na isti način.
“Ljudski virusi mogu da napreduju, da postaju manje ili više patogeni. Na osnovu trenutne evidencije više od 80.000 genomskih uzoraka ustanovljeno je da se prenosivost i težina virusa nisu promijenili”, navodi SZO i dodaje da se stalno prate promjene virusa.
Zbog velikog miješanja ljudi tokom ljeta, nakon ukidanja proljetnog karantina, broj zaraženih u Evropi naglo raste.
Tako je u Francuskoj, Španiji i Velikoj Britaniji te u mnogim drugim zemljama, iako se ne radi o nivoima kakvi su bili na vrhuncu epidemije u martu i aprilu.
Ako tako potraje, Ujedinjeno Kraljevstvo doživjeće “turbulentan period u mjesecima koji dolaze”, kazao je za BBC Jonathan Van-Tam, jedan od dužnosnika britanskih zdravstvenih vlasti.
Povećanje broja zaraženih automatski će dovesti do većeg broja teških slučajeva za nekoliko sedmica, upozorio je francuski ministar zdravlja Olivier Véran. Ali pitanje je u kojim razmjerima?
Opekavši se na prvom valu, mnogi liječnici strahuju da će bolnice i odjeli za intenzivnu njegu ove jeseni ponovno biti pretrpani, kao u martu. Virus sada cirkuliše ponajviše među mladima, koji nisu rizična skupina, ali stariji i oni slabijeg zdravlja neizbježno će biti pogođeni, upozoravaju.
Drugi, manje pesimistični, smatraju da je rizik od preopterećenja bolnica manji nego u proljeće, jer ljudi koji spadaju u rizične skupine poštuju epidemiološke mjere.
Najoptimističniji računaju na imunitet stečen u prvom valu, nadajući se da će on spriječiti drugi val i omogućiti da se izbjegne ponavljanje katastrofe iz marta. Ali to je tek pretpostavka.
Svi, međutim, inzistiraju na važnosti poštivanja epidemioloških mjera kao što su nošenje maski, često pranje ruku i poštivanje distance.
Generalno govoreći, imunitet protiv covida-19 još se slabo razumije. Naučnici su jako fokusirani na antitijela, ali se također nadaju da bi drugi tip imunološkog odgovora, koji se temelji na T-limfocitima, mogao zaustaviti epidemiju. No to je tek teorija.
Djeca rijetko obolijevaju od covida-19. Većina razvije tek blagi oblik bolesti ili uopšte nemaju simptoma.
Ono što se ne zna se jesu li jednako zarazni kao i odrasli.
“Kada se pojave simptomi, djeca izlučuju jednaku količinu virusa kao i odrasli i jednako su zarazni kao i oni. Ne zna se u kojoj mjeri asimptomatska djeca mogu zaraziti druge”, ističe Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC).
Nekoliko istraživanja pokazalo je da djeca rijetko prenose bolest, možda zato što imaju manje simptoma (budući da kašljanje ili kihanje povećavaju rizik od prenosa virusa).
Pronalazak efektivne i sigurne vakcine smatra se najboljim načinom za zaustavljanje pandemije. Ali ne zna se kada će se to dogoditi, usprkos mnogobrojnim najavama njegova skora otkrića u globalnoj utrci s golemim finansijskim ulozima.
Evropska agencija za lijekove (EMA) smatra da bi “moglo potrajati najmanje do početka 2021. da neko cjepivo protiv covida-19 bude spremno za odobrenje i da bude raspoloživo u dovoljnoj količini” za korištenje širom svijeta.
A u najgorem slučaju, moguće je da vakcina nikada ne bude pronađena.
Maske su u martu smatrali beskorisnim, a danas ih preporučuje većina zdravstvenih tijela u svijetu, među kojima i WHO.
U međuvremenu, otkriveno je da se covid-19 vrlo vjerojatno prenosi i sitnim česticama raspršenim u zraku koje izdišu oboljeli (aerosolom), a ne samo većim kapljicama koje se izlučuju kod kihanja, kašljanja ili govorenja u blizini te prljavim rukama.
Još se ne zna tačno koji udio ima takav način prenošenja bolesti u dinamici epidemije, ali mnoga istraživanja govore da je značajan.
U tom slučaju fizička distanca nije dovoljna i maska postaje neophodna, tim više ako se nalazimo u zatvorenim prostorima, s puno ljudi i slabom ventilacijom. Takva se mjesta sada smatra najrizičnijim, a neke zemlje uvele su obvezno nošenje maski i na ulici.
Danas se o lijekovima više zna, zahvaljujući kliničkim ispitivanjima. Samo jedna vrsta lijekova pokazala je da smanjuje smrtnost, a to su kortikosteroidi, koji suzbijaju upale. Ali oni su indukovani samo za “teške i kritične oblike” bolesti, naglašava WHO.
BUka
